„Izgovarati riječi zahvalnosti pristojno je i ugodno, djelovati sa zahvalnošću velikodušno je i plemenito, ali živjeti zahvalnost isto je što i dotaknuti Raj” – Johannes A. Gaertner

Postoje dva dokazano djelotvorna načina kako u bilo kojem trenutku, a posebice u teškim situacijama možete preokrenuti svoj život nabolje. Radi se o opraštanju sebi i drugima, o čemu je bilo riječi u prethodnom nastavku, i zahvalnosti. Bez zahvalnosti nema sreće i zadovoljstva. Umijeće življenja je u stvari zahvaljivanje za život i sve ono što nam donosi. Poticanje i promocija zahvalnosti sastavnica su svih velikih religija i vjerskih tradicija. Prema Immanuelu Kantu nezahvalnost je suština, esencija zla.

Jesu li ljudi u osnovi zahvalni ili nezahvalni?

Ovo pitanje povezano je s drugim fundamentalnim pitanjima: Jesu li ljudi u osnovi dobri ili zli, altruistični ili egoistični? Dobri ljudi su u načelu zahvalni ljudi, a zahvalni ljudi su u načelu altruistični. I obrnuto zahvalni ljudi su dobri ljudi, a dobri ljudi su altruistični. Obično se kaže da svi znaju što je to zahvalnost i kako se osjećamo kad nam netko učini nešto dobro, nešto što želimo, kada dobijemo neki dar. Zahvalnost se počinje oblikovati ka instinktivna i spontana reakcija na neko dobro koja se vremenom razvija u crtu ličnosti i moralnu vrlinu. Međutim, kod nekih osoba ova vrlina ličnosti se ne razvije dovoljno. Tako su primjerice narcisoidne osobe nesposobne za istinsku zahvalnost.

Zahvalnost može biti emocionalna reakcija na dar, crta ličnost, moralna vrlina, ali i više od toga duhovno iskustvo i proaktivno životno stajalište koje svatko može izabrati ako želi stvoriti bolji život sebi i drugima. Zahvalnost je osjećaj koji prati primanje dara, neovisno o tome je li dar zaslužen ili nije, je li konkretan predmet ili je apstraktna gesta pažnje i ljubaznosti. Prema Robertu A. Emmonsu i Joanni Hill prirodna zahvalnost sastoji se u zahvaljivanju na dobru koje je netko primio, a duhovna zahvalnost temelji se na Božjoj dobroti bez obzira na to jesmo li ili nismo nešto dobili. Drugim riječima zahvalnost može biti emocionalna reakcija, ali i duhovno životno stajalište i mistično iskustvo. Bit molitve u sve tri velike monoteističke religije, judaizmu, kršćanstvu i islamu, nije u tome da se nešto traži od Boga, nego da se iskazuje vječna zahvalnost i da se Bog slavi zbog života i milosti. Bogu treba iskazivati zahvalnost i za našu sposobnost da osjećamo zahvalnost. Zahvalnost u duhovnom smislu zapravo znači svjesnost o vrijednosti života.

Sve se u životu događa s razlogom: Da bismo mogli biti zahvalni za život, rast i razvoj

„Najvažnije je biti na svemu zahvalan. Onaj koji je to naučio zna što znači živjeti. Razotkrio je cijelu životnu zagonetku. Biti zahvalan na svemu” – Albert Schweitzer

Sljedbenici filozofije zahvalnosti tvrde da se na sve što nam se događa u životu, pa i na bolest, nesreću, težak gubitak, treba gledati kao na dar. Prema M. Kirshenbaum (2004) deset je sljedećih razloga za sve što nam se događa u životu: 1. da imamo istinski doživljaj pripadnosti i osjećamo se u svojemu svijetu istinski dobro kao kod kuće, 2. da u potpunosti prihvatimo sebe; 3. da shvatimo da se možemo osloboditi strahova koji nas sputavaju; 4. da steknemo sposobnost opraštanja, 5. da otkrijemo svoje istinske talente; 6. da otkrijemo istinsku ljubav; 7. da postanemo jači: 8. da naučimo uživati i radovati se životu; 9. da naučimo živjeti s osjećajem da imamo određenu misiju i svrhu u životu; 10. da postanemo istinski dobre osobe. Za kršćane životni križevi su dar koji se treba nositi sa zahvalnošću. U dobru je lako osjećati zahvalnost i to može svatko. Duhovnost nam i u nevolji omogućuje prakticiranje zahvalnosti za ono što imamo što nam omogućuje da postanemo još bolji, snažniji, mudriji, uspješniji. Vjernici u nevoljama imaju najdublji osjećaj Božije blizine i prisutnosti kad istinska molitva uvijek uključuje zahvalnost.

Zahvalnost je radost življenja i put do sreće

Duhovni zakon zahvalnosti nam govori kako će se naše zadovoljstvo i sreća uvećati ako prakticiramo zahvalnost. Nezahvalnost zamagljuje dobrotu i umanjuje radost življenja i komunikacije s drugima. Ako naše životne okolnosti dovode do sreće i radosti, tada izražavanje zahvalnosti potiče na još veću radost i sreću. Kada smo u nepovoljnim životnim situacijama izražavanje zahvalnosti u prvi plan stavlja pozitivno mišljenje kojim možemo prevladati stara vjerovanja i potaknuti oblikovanje novoga ja. Zahvalnost nam omogućuje da živimo u miroljubivom, vedrom i kreativnom stanju duha, a na svoj paradoksalan i neuhvatljiv način otvara vrata i mnogim drugim duhovnim darovima. Prema G.K. Chesterstonu, jednom od najplodnijih autora u prošlom stoljeću, mjerilo ili test svake sreće je zahvalnost.

Zahvalnost nas povezuje sa svijetom oko nas

Duhovnost se izražava i kroz zahvalnost. Naime, zahvalnost je važna sastavnica duhovnosti koja nas povezuje s nečim većim od nas. Istraživanja pokazuju kako zahvalnost gradi i jača društvene veze i prijateljstvo potičući ljude da žive u miru i skladu. Zahvalnost je duhovno iskustvo i kanal koji vodi do spokoja i razumijevanja, koji nas povezuje s drugim ljudima i svim živim bićima. Izražavajući zahvalnost zračimo pozitivnu energiju koja nam se vraća u krasnim iskustvima s drugima jer je energija zahvalnosti vrlo moćna privlačna sila. Prema rimskom filozofu Ciceronu zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, nego je i roditeljica svih drugih vrlina.

Zahvalnost je povezana s duhovnim zdravljem

„Tko god svojom voljom zahvaljuje Bogu i sam postaje bogat”

– Albert Schweitzer

Jedna od najvećih zapreka doživljavanju punoće i radosti življenja jest u nezahvalnosti. Često zbog ludog tempa života nemamo vremena za tišinu i razmišljanje o blagoslovima života. Kvaliteta našega života ovisi o onome na što usmjeravamo svoju pozornost i svoje misli. Duhovno zdrava osoba je blagoslovljena zato što može sa zahvalnošću učiti, rasti, voljeti, opraštati, stvarati, dijeliti i pomagati drugima. Znati zahvaljivati znači znati se usmjeravati na ono što je dobro u životu, a mjera je i duhovnog i duševnog zdravlja sklonost pronalaženju dobra u sebi i oko sebe. Zahvalnost je duhovni stav i način postojanja koji iscjeljuje i dušu i tijelo.

Zahvalna razmatranja i dnevnik zahvalnosti mogu značajno poboljšati kvalitetu našega života i zdravlja. Zahvalnost i zahvaljivanje uzdižu nas na višu razinu svijesti koja je povezana s boljim životom. „Hvala Ti, Bože, za svu dobrotu i darove” je iskaz koji kad se ponavlja na čudesne načine može aktivirati kreativne potencijale i snagu. Kad smo zahvalni za ono što imamo, zahvalnost za život, njegove lekcije i darove umnožava dobro u našim životima. Istraživanja pokazuju da zahvalni ljudi lakše dobivaju podršku drugih ljudi, bolje se snalaze u životu, zdraviji su i društveno prilagodljiviji. Prema Robertu A. Emmonsu i Joanni Hill „budite zahvalni i doživjet ćete radost, sreću i ispunjenost. Ljudi koji su svjesni božanske prisutnosti, češće i dulje se dive ljepoti koja ih okružuje i svjesniji su dobrote i darova koji im se nude.

Prof. dr. Miro Jakovljević

Izvor

Mislim da je ono što žene zovu ljubavlju, a što im donosi najrazličitije nevolje, zapravo samo strast, mašta i očajnička ovisnost, kao i strah da pokušaju nešto drugo.

Prava ljubav se dugo gradi i povezana je s poštovanjem, snagom karaktera, nježnošću, suradnjom, čašću i žrtvom. Svim “ali ja ga volim” ženama postavljam sljedeće pitanje: “Da ste roditelj, biste li takvog muškarca upoznale sa svojom kćerkom?”

Zanimljivo, odgovor je uvijek: “Ne!”

 
– Laura C. Schlessinger
 

Poistovjećujem to s učenicima; ako se isključivo iz škole trči kući i samo uči, uči da bi se dobivale samo petice, to je promašen život, bez obzira na odlične ocjene. Uz rad, postoje i drugi kolosijeci da bi se živjelo, dokazalo. Na otkaz na poslu, dobili ga ili dali, ne smijemo gledati kao da time prestaje život. Jer svaki kraj krije i neki novi početak. Mlade generacije zdravije gledaju na to – kada ostanu bez posla, sagledavaju nove mogućnosti i dodatne vlastite sposobnosti te često počinju nešto sasvim deseto. Nisu sputani famom dobivanja i davanja otkaza.

Hrabrost je, a ne lijenost ili ludost dati otkaz zbog pritiska i prijeći negdje gdje je zdravije raditi. Jer, posla će uvijek biti, a nas jednom više ne.

– Dr. Mirjana Nazor

Depresija je izolacija, to je odvajanje od Boga. Kako može čovjek pun Božje ljubavi, svjestan Božje prisutnosti, dvadeset četiri sata dnevno živeći svoj život u skladu s Bogom, ikada pasti u depresiju?

Depresija je posljedica neznanja i izostanak buđenja ili bilo koje želje da nadjemo istinu ili da nađemo samoga Boga.
Takvim ljudima mogu pomoći drugi koji ih mogu uputiti u istinu. Istina nema granica, jer istina je jedan aspekt Boga i predstavlja cjelokupnost.

Čovjekov je najveći problem odvojenost od Boga, a ona nastaje zbog dugogodišnje otuđenosti kroz koju je čovjek izabrao živjeti u divljini umjesto u raju koji se nalazi unutar njegova vlastitog bića.
Život s Bogom je blaženstvo. Život bez Boga je depresivan i bez ikakvog zadovoljstva i smisla.
Idite u svijet i širite poruku Božju. Neka se Moja poruka proširi po čitavom svijetu. Na kraju će istina prevladati, a mir i harmonija vratit će se na Zemlju.
To će potrajati, jer čovjek ima slobodnu volju, a Bog neće oduzeti poklon koji je dao čovječanstvu, poklon koji proizlazi iz ljubavi što je Gospod izlijeva i prolijeva na vas, bez obzira na stanje vaše duše.

Imate ljubav, slobodu, imate sve, i sami možete izabrati put kojim ćete krenuti. To je poput labirinta: neka zbrka, krivi počeci, nepredvidivi ćorsokaci i zatim sve iznova. Ali kroz cijelo to vrijeme postoji samo jedan put koji će vas izvesti iz labirinta, put natrag k Bogu. Svatko će ga napokon naći, ali nekima će proći vijekovi dok ne ugledaju svjetlo koje je uvijek tu da ih vodi pravim putem.

Čovjek je zaveden željama i prividnim čarima svjetovnih stvari, koje su sve sama iluzija. Pogledajte sada oko sebe i razmislite što je to trajno, a što prolazno. Koliko će od toga što vidite, ostati tu i u tom obliku zauvijek? Kako vam mogu te stvari, te privlačnosti pružiti zadovoljstvo za sve vjekove? One su prolazne, iluzija koja je danas ovdje, a sutra je više nema.

Ne robujte svjetovnim stvarima i ne dajte da vama ovladaju želje. One će vas prignječiti i skrenuti s puta jedino vrijednog da ga slijedite. Da, djeco Moja, vi ste u labirintu iz kojega morate naći izlaz. Odlučite napustiti labirint i znajte da ćete, kad zaista izađete, naći spasenje i vječno blaženstvo koje vas čeka na kraju puta. To je tamo gdje sám Bog čeka na vas. A kad stignete, On će vas uzeti u naručje i vi ćete se s Njim stopiti zauvijek.

– SAIJEVE PORUKE TEBI I MENI
(zapisao Lucas Ralli)

Crtež: Dolores Svetić

Izvor: virtualgallery.com
FB stranica: Light color spirit – Dolores Svetić

Ne znam završava li dan ili svijet, 

Što duže živim, to mi je teže razaznavati jake emocije. Sve se pretapaju jedna u drugu, u svoj početak. Ali, što dalje odmičem,  više razaznajem što znači osjećati, a što ne osjećati. Jer samo to je i važno. Kad ne osjećam, ostajem u prikrajku, svijet postaje crno-bijel, a ja se pretvaram u sivu sjenu. Samo me osjećaji drže u igri, održavaju boju vlažnom.

Neki je dan bilo vrlo vlažno. Pošao sam u kupnju namirnica, a starac koji ih je pakirao je zurio u prazno. Po njegovom teškom, srebrnom pogledu znao sam da je udovac i upravo kad je uzeo moj nemasni svježi sir, ugledao ju je lako lebdi pred njim, a sok, sabljarka i engleska peciva gomilali su se na pokretnoj traci pa sam lagano uzeo sir iz njegove ruke, a on se vratio i pogledao me, pomalo ošamućen jer je ona i dalje bila tamo.

Dugo sam se silno trudio osjećati živote drugih dok nisam shvatio da je to temelj srca gdje se svi sastajemo. Kad se oklop uma rastvori, više nismo zasebna bića. Taj dan iz robne kuće sam izašao osjećajući više no što to osjeća jedno srce i nisam mogao razaznati jesam li u nevolji ili na svetom tlu.

Meditacija za današnji dan:

• Sjedite u tišini i dišite podno slika imena koja pridajemo svojim emocijama.
• Dišite polako i pokušajte osjetiti ono što se uzburkava u vama, ne nazivajući to ni sretnim ni tužnim.
• Dišite ujednačeno i pokušajte osjetiti mjesto duha iz kojega sve to izvire.

– Mark Nepo