Dr Bruce Lipton: Genetika nije sudbina Reviewed by admin on . Američki biolog dr. Bruce Lipton tvrdi da je samo mali postotak našeg života određen genskim kodom. U skladu s time, možemo kontrolirati gene i mijenjati ih pom Američki biolog dr. Bruce Lipton tvrdi da je samo mali postotak našeg života određen genskim kodom. U skladu s time, možemo kontrolirati gene i mijenjati ih pom Rating: 0
You Are Here: Home » Eventi » Bruce Lipton » Dr Bruce Lipton: Genetika nije sudbina

Dr Bruce Lipton: Genetika nije sudbina

Američki biolog dr. Bruce Lipton tvrdi da je samo mali postotak našeg života određen genskim kodom. U skladu s time, možemo kontrolirati gene i mijenjati ih pomoću namirnica koje unosimo, zraka koji udišemo, misli koje njegujemo i emocija koje u sebi nosimo

Biologija vjerovanja

Koliko kontroliramo svoj život i zdravlje, pitanje je koje stoljećima zaokuplja znanstvenike. Epigenetika, znanstvena disciplina koja proučava utjecaj okoline na funkciju gena, nudi optimističan odgovor. Prema mišljenju nekih znanstvenika, za poboljšanje zdravlja i kvalitete života moglo bi biti dovoljno promijeniti prehranu, okruženje, misli i uvjerenja, čak i onda kad nam vlastiti geni ne idu u prilog.

Američki molekularni biolog Bruce Lipton tvrdi kako je razbio mit da je zdravlje u najvećoj mjeri određeno genskim kodom. U knjigama The Biology of Belief (Biologija vjerovanja) i Spontaneous Evolution (Spontana evolucija) iznio je teoriju da imamo velik utjecaj na način na koji naši geni izražavaju svoj potencijal.

Dr Lipton dolazi u Zagreb održati veliki, dvodnevni seminar!

 

Utjecaj okoline

Na pretpostavku o prilagodljivosti gena nadahnulo ga je istraživanje britanskog biokemičara Johna Cairnsa, koji je 1988. godine otkrio da se geni primitivnih organizama mijenjaju pod utjecajem okruženja. Dr. Cairns je proučio kulturu bakterija E. coli, koje nisu imale gene za probavljanje mliječnog šećera laktoze. Stavio je bakterije u posude napunjene isključivo laktozom da bi provjerio hoće li bez odgovarajuće hrane uginuti.

Nakon nekoliko dana, iznenadilo ga je otkriće da su se bakterije razmnožile u svim posudama i hranile se laktozom. Kod petine bakterija nastala je genska mutacija koja im je omogućila probavljanje laktoze. Eksperiment je nekoliko puta uspješno ponovljen, pa su biolozi zaključili da su se pod utjecajem okoline geni izmijenili da bi bakterijama omogućili preživljavanje.

Kao prekidači

Liptonova se teorija oslanja na epigenetiku, disciplinu koja proučava utjecaj okoline na gene, iako molekularna biologija tvrdi kako su obilježja organizma utvrđena genskim kodom te da živa bića ne mogu bitno utjecati na svoje osobine. Prema Liptonovu mišljenju, nitko nije rob svojih gena, nego može sam regulirati svoje tjelesne funkcije. Koliko je istine u tome?

„Genetika proučava redoslijed građevnih elemenata u molekuli DNK, a epigenetika se bavi proučavanjem kemijskih promjena na molekuli DNK ili na proteinima omotanim oko DNK. Kemijske promjene na DNK djeluju kao prekidači koji uključuju i isključuju gene“, rekla nam je prof. dr. sc. Đurđica Ugarković, molekularna biologinja s Instituta Ruđer Bošković, dodajući kako su studije na životinjama pokazale da su epigenetičke promjene znatno češće od genetičkih.

Sklonost prema bolestima

Djelovanje gena može se uključiti i isključiti pod utjecajem okoline, primjerice, hrane koju uzimamo ili čak majčinske brige tijekom ranog djetinjstva, jer su geni koji sudjeluju u razvoju osobito podložni epigenetičkim promjenama. „Neke od tih promjena mogu se doživotno zadržati i prenositi s roditelja na djecu kroz više naraštaja. Studije na jednojajčanim blizancima, koji su genetički identični, pokazale su da se epigenetičke promjene tijekom života nakupljaju. U prosjeku je svaki peti gen podložan utjecaju okoline, pa djelovanja gena kod blizanca s vremenom se sve više razlikuju, osobito ako žive odvojeno i u različitim životnim uvjetima“, tvrdi dr. Ugarković

Takve se promjene, kako kaže biologinja, mogu odraziti i na razliku u sklonostima prema bolestima jer je utvrđeno da se promjene u epigenetičkim profilima mogu povezati s nastankom tumora crijeva, prostate, želuca, grlića maternice, dojke i štitnjače, kao i neurodegenerativnih bolesti te psihičkih bolesti poput shizofrenije.

Plastika koja nas mijenja

„Neke kemikalije, kao što je bisfenol A koji se intenzivno koristi u izradi plastike, plastičnih boca i ambalaže za hranu, izrazito utječu na epigenetičke promjene. Stoga se trudnicama ne preporučuje konzumiranje hrane koja bi mogla sadržavati tu kemikaliju, a maloj djeci korištenje staklenih bočica umjesto plastike“, nastavlja naša sugovornica, ”a i za velik broj ostalih kemikalija i konzervansa koje uzimamo hranom također se pretpostavlja da izazivaju epigenetičke promjene. Zato je uzimanje zdrave hrane jako važno, osobito za trudnice i djecu u razvoju. Mislim da o tome nema prijepora između službene znanosti i alternative.“

Iako je očito da epigenetičke promjene nastaju zbog utjecaja okoline, molekularni mehanizmi putem kojih signal iz okoline u konačnici dovodi do promjene aktivnosti gena, odnosno promjene metabolizma, nisu posve objašnjeni. To je predmet mnogih eksperimentalnih istraživanja, a time se bavi i grupa dr. Đurđice Ugarković na Institutu Ruđer Bošković.

Prema klasičnoj fizici Isaaca Newtona, koja tvrdi da živimo u mehaničkom univerzumu, tijela živih bića nisu ništa drugo nego biološki strojevi. Prema toj teoriji, možemo popraviti pokvareni, odnosno oboljeli organizam ako samo promijenimo dijelove stroja kirurškim zahvatom, presađivanjem i kemijskim spojevima u lijekovima.

 

Dr Lipton dolazi u Zagreb održati veliki, dvodnevni seminar!

 

Sensa.hr

Leave a Comment