Iskustvo traumatske vezanosti – glavni sastojak nekih veza Reviewed by admin on .   Svi su bar jednom u životu imali iskustvo traumatske vezanosti za neku osobu. Osoba se ponaša prema nama ispod svakih normalnih kriterija, a nama je to,   Svi su bar jednom u životu imali iskustvo traumatske vezanosti za neku osobu. Osoba se ponaša prema nama ispod svakih normalnih kriterija, a nama je to, Rating: 0
You Are Here: Home » Iscjeljivanje » PSIHOLOGIJA » Iskustvo traumatske vezanosti – glavni sastojak nekih veza

Iskustvo traumatske vezanosti – glavni sastojak nekih veza

 

Svi su bar jednom u životu imali iskustvo traumatske vezanosti za neku osobu. Osoba se ponaša prema nama ispod svakih normalnih kriterija, a nama je to, kao, ok. Problem je u tome što se često takva vrsta vezanosti, to teroriziranje, to stalno izmjenjivanje zadovoljstva i boli tumači kao ljubav. Kad si u takvoj vezi s nekim, onda kažeš: „Znam sve, ali jednostavno toliko volim tu osobu da se jednostavno ne mogu otkačiti, ta ljubav je jača od mene“. Volim onoga tko me uništava, ne mogu se skinuti s te droge, tako nekako. To može biti član obitelji, partner ili iskreno, bilo šta što nam ne nosi dobro, a pruža iluziju ljepote.

Možeš inače biti izuzetno inteligentna osoba, koja sve stavke ove vezanosti potpuno razumije, znaš da to i nije za tebe baš najbolje, da te ta osoba ne poštuje i ne želi ti dobro, ali jednostavno ne možeš otpustiti, ne možeš se otkačiti. Možda ti se ta osoba uopće ni ne sviđa i gajiš prema njoj ljutnju i zamjeranje. Čak i kad odlučiš skinuti se s toksične vezanosti, ta osoba baci ti par mrvica pažnje i uvjeri te da stvarno ne misli ništa loše, da si malo u zabludi, da je ustvari sve baš kako treba biti i ti ostaješ. Drage osobe sklone su sumnjati u sebe i uvijek se preispituju nisu li negdje pogriješile u procjeni, jesu li možda pretjerale i od muhe zaista rade slona. A ovdje se ne radi o poštenoj „igri“.
Iako te ta osoba redovito tretira loše, izgleda kao da nisi u stanju suočiti se s realnošću. Poginješ glavu, paziš na svaku riječ kako ih ne bi iznervirala, razočarala i samo gledaš kako bi zadovoljila njihove a ne svoje potrebe, samo da sve bude mirno i dobro. Iako te mnogi iz okoline upozoravaju da tu nešto nije u redu, ti izbjegavaš suočavanje sa stvarnošću i posvećuješ svo svoje vrijeme održavanju lažne slike o toj osobi i ponekad u tome ideš izvan svakih normalnih okvira.

U pokušaju da uspiješ u tome da ti ta osoba počne uzvraćati ono što ulažeš, ili da te prestane skriveno ili otvoreno omalovažavati ili vrijeđati, razvijaš ovisnost na više razina – na emotivnoj, fizičkoj, fiziološkoj i intelektualnoj razini. Sve svoje snage usmjeravaš da izgledaš lijepo u njihovim očima, stvaraš u mozgu posebne neuronske puteve samo za to. Pokušavaš od te osobe napraviti drago ljudsko biće iako znaš da se to vjerojatno nikad neće dogoditi. Postaješ doslovno – rob.
Toksične osobe vode te direktno prema samouništenju. Traumatska vezanost znači da jednostavno ne možeš jasno vidjeti situaciju i tu osobu. Podsvjesno od te osobe tražiš sigurnost, prihvaćanje, mir, svoju vrijednost, a kako to ne dobivaš sve više se iscrpljuješ, samosabotažom. Iako znaš da postoje druge opcije, nešto najteže ti se čini prekid vezanosti s tom osobom.

Kad ta osoba shvati da te ima u šaci, sve više te uvjerava da sve manje vrijediš, da ne zaslužuješ ničiju pažnju, naklonost i ljubav. Često će te staviti u situaciju da se s drugima natječeš za njihovu, svetu pažnju. Sve više snižavaš svoje kriterije o tome kako uopće zdrava veza treba izgledati.
Vjerojatno mnogi znaju za Štokholmski sindrom, dobar primjer je Nataša Kampush, koju je tip oteo i kod kojeg je bila zatočena 8 godina. Kod tog sindroma karakteristično je da žrtva, s obzirom na to da živi u izuzetnom strahu i napetosti većinu vremena, kad otmičar napravi neku mrvicu od dobrog djela (npr. donese joj vode) žrtva doživljava navalu takve sreće i zahvalnosti, kao da je ponovno dobila život na poklon. To izuzetno jača vezu između žrtve i otimača. Traumatska vezanost je malo slabija verzija štokholmskog sindroma (iako se u oba slučaja ustvari radi o spašavanju života) i ona predstavlja stvarnost s kojom se danas suočava sve više ljudi.

Skidanje s ovakve veze traži posebne mjere koje treba istražiti, jer osoba koja se skida s ovakve vrste „droge“ ne osjeća se dobro čak i kad fizički prekine vezanost s toksičnom osobom. Posljedice traju i do kraja života, ako se osoba ne nađe način kako da navedeno isprocesuira, uz stručnu pomoć ponekad, što nije nikako moguće dok traje kontakt s toksičnom osobom.
Traumatska vezanost (ne baš jedna od najjačih) često je prisutna u odnosu s poslodavcem, koji radnike plaća (zadovoljstvo) ali manje nego što zaslužuju (nelagoda) i ubacuje u svoju politiku vrijeđanje i omalovažavanje radnika za učinjen posao.

Traumatska vezanost često je glavna stavka nekih intimnih veza.
Ona je toksična i napada sve razine našeg bića, posebno je usmjerena na duhovno uništenje, do potpunog raspada sistema. S prekidanjem kontakta iscjeljenje tek počinje. Sretno!

-Lejla Hejja

Leave a Comment