Oslobađajuća spoznaja: Greške su put do slobode i sreće! Reviewed by admin on . U školi, još od malih nogu, učili su nas da ne smijemo pogriješiti a neke od nas i u našem vlastitom domu. To je malo tužno, zato što je taj info (pogriješio/la U školi, još od malih nogu, učili su nas da ne smijemo pogriješiti a neke od nas i u našem vlastitom domu. To je malo tužno, zato što je taj info (pogriješio/la Rating: 0
You Are Here: Home » Život » Život općenito » Oslobađajuća spoznaja: Greške su put do slobode i sreće!

Oslobađajuća spoznaja: Greške su put do slobode i sreće!

U školi, još od malih nogu, učili su nas da ne smijemo pogriješiti a neke od nas i u našem vlastitom domu. To je malo tužno, zato što je taj info (pogriješio/la sam, i zbog toga je sad svima loše) većini nas ušao u mozak i tamo napravio neuronski put. Mnoge odrasle je strah da će pogriješiti, pa se taj strah potajno uvuče djeci pod kožu, samim tim što se odrasli boje.

.
Sreća je da se to može promijeniti.
Greške su sastavni dio života na Zemlji, jer ništa nije savršeno pa ni mi.
Kao korak br. 1 grešku treba prihvatiti kao normalni dio rasta ljudskog bića i priznati je. Znači, radili smo greške i radit ćemo ih opet. Važno je priznati sebi, mirno i staloženo , da smo napravili tu grešku,ako već znamo da jesmo i ako je to normalni dio života i ljudskog bivanja.Ne bi ih sad trebalo baš priželjkivati, bit je u prihvaćanju.
Kako sve što vidimo kao negativno, ima svoju pozitivnu stranu, u fazi koraka br. 2 potrebno je shvatiti i otkriti razlog zašto je greška tu. Ona je tu zato da nešto naučimo. Greška dakle nije neprijatelj, već prilika za učenje lekcije. Koja je lekcija, to svatko jako dobro zna za sebe. Jedno je sigurno :onaj tko ne griješi, ne raste.

.
Kada smo grešku priznali i prihvatili kao prijatelja, 3. korak je prihvatiti još i lekciju koju ona nosi.
Zapitajmo se: što sam iz ovog naučila /o? Jesam li nešto naučila/o? Da li bih nešto mogla naučiti iz ove greške ?
Ovaj korak je vrlo važan, jer u slučaju da iz greške ne uzmemo učenje koje ona nosi, ona će se stalno ponavljati.Oko nas vrtjet će se dani,mjeseci,godine, ljudska lica koja će nas uvijek podsjetiti na isto.

.
Ljudi koji nam stalno govore gdje smo pogriješili, da smo pogriješili i podsjećajući nas na naše greške, u nama uzrokuju emotivni naboj, naši su podsjetnici da još trebamo raditi na jednom od ovih koraka.
Kada je lekcija naučena, spremni smo za sljedeću grešku i sljedeći nivo rasta. Tada dolaze drugi ljudi i druge lekcije, druge greške.

.
Ali, prije toga, vrijeme je za korak 4. Oprostimo si što smo pogriješili i oprostimo onima koji su nas podsjetili da nismo savršeni. I zahvalimo sebi na svojoj hrabrosti i snazi a njima zato što su nas podsjetili gdje još trebamo rasti.Da nema njih, mi ne bi znali gdje griješimo.
Otpustimo to sve polako i strpljivo i okrenimo svoj fokus prema naprijed.Previše je već vremena utrošeno na žaljenje zbog učinjenih grešaka. Fokus treba držati na željenom, a ne na greškama. Ako se energija utroši na predugo razmišljanje o tome gdje smo pogriješili, nedostajat će nam energije za pozitivan rast i učenje.
Reci si, znam da sam pogriješila/o, ali sada želim misliti o tome kako ću drugi put sve učiniti bolje, jer ja to želim i ja to mogu.

.
Svakako nitko od nas ne želi živjeti u stanju u kojem nas je strah u bilo čemu napredovati zato jer nas je strah od grešaka. To bi bilo stopiranje cijelog ovog predivnog,avanturističkog i ponekad bolnog procesa rasta. Ponekad je u redu i tu fazu prihvatiti, no bilo bi lijepo kada bi dozvolili strahu da ode negdje drugdje što je prije moguće, tako da mi možemo nesputano nastaviti avanturu života, a ne životarenja. Strah od toga da napraviš grešku, vodi te najkraćom linijom točno prema njoj.

.
S rastom dolaze i novi neuronski putevi u mozgu a stari se pretvaraju u moderniju verziju na kojoj smo cijelo vrijeme na ovaj način radili. Želiš li to za sebe ?
Svi ovi koraci i sve situacije, prirodno će dovesti do bivanja u kojem je grešaka sve manje. To je stanje velike slobode i sreće za koje se isplati potruditi.

.
Zato reci svemu novom: veselim ti se,možda baš ti si moja sljedeća greška!
Kada moja djeca pogriješe, ja se sva ushitim i kažem: wow, reci mi što si naučila/o iz toga? I uvijek me ugodno iznenadi njihova poruka.

 

-Lejla Hejja

Leave a Comment