Upute za korištenje: Ovo je mjesto gdje se rađaš kao ljudsko biće, ali nastojiš postati čovjek Reviewed by admin on . Sine, čovjekološki vrt ima mnogo, mnogo latica, mnogo bodlji i listova. Samo na neke nabasat ćeš osobno, o većini ćeš slušati iz tuđeg iskustva. Na ovome je sin Sine, čovjekološki vrt ima mnogo, mnogo latica, mnogo bodlji i listova. Samo na neke nabasat ćeš osobno, o većini ćeš slušati iz tuđeg iskustva. Na ovome je sin Rating: 0
You Are Here: Home » Kolumne » Kolumna Roberta Marinkovića » Upute za korištenje: Ovo je mjesto gdje se rađaš kao ljudsko biće, ali nastojiš postati čovjek

Upute za korištenje: Ovo je mjesto gdje se rađaš kao ljudsko biće, ali nastojiš postati čovjek

Sine, čovjekološki vrt ima mnogo, mnogo latica, mnogo bodlji i listova. Samo na neke nabasat ćeš osobno, o većini ćeš slušati iz tuđeg iskustva.

Na ovome je sine mjestu golema inercija, a odupiranje istoj naziva se življenje i uspijevanje. Ovo je mjesto gdje se rađaš kao ljudsko biće, ali nastojiš postati čovjek. Lako je ne biti čovjek, a razliku čine volja i strah.

Ako ikada dosegneš konstruktivan odnos spram straha – riješio si tajnu čovjeka i postajanja čovjekom. Znam da je moja uloga u tvojem napretku i formiranju velika; manja nego neki smatraju, veća nego neki drugi umuju. Moj si sin, a opet nisi ništa mojega – dio smo iste priče.

Uzimat ćeš gotovo sve zdravo za gotovo, jer takva je inercija svijesti. I dok ti to činiš ja zbog tebe umanjujem svoju inerciju, ti mi pomažeš ne uzimati stvari zdravo za gotovo.

Ovaj vrt, čovjekološki planet – je vrsta platna za zrcalnu sliku. Vidjet ćeš najčešće samo odraz vlastite ljepote  ili vlastite boli. Ali one koji su potisnuo i koje teško prepoznaješ u sebi. Ovo je lekcija koja se ponavlja milijunima puta dok te ne pozove na predaju. Ona počinje sa očima tvoje majke. Nas si odabrao i u našim očima krije se tvoj posuđeni identitet.

Tvoje noge i oči rastu iz sata u sat. Jasno mi je zašto se roditelji zaljubljuju u svoju djecu i čine pogreške i ustupke koji uz zaljubljenost prirodno idu. Ono je razlog zbog kojega i za 50 godina oni u vašim očima i dalje vide bespomoćno nevino stvorenje apsolutno ovisno o njima. Jer novorođenče  je odraz u kojem možemo ugledati vlastito svjetlo, dokaz čovjeka. To je odraz koji želimo vidjeti i zato ga vidimo, a samo najjači mogu odustati od ovoga, jer je njihov dokaz čovještva prisutan i bez njihove djece.

Neki misle kako se od roditelja prima ova bezuvjetna ljubav, ali uistinu primaju platonsku zaljubljenost, privrženost, dužnost, nužnost. Katkada i puno manje. Za bezuvjetno,  ljudsko biće mora biti čovjek, dovršeni most ka vlastitom domu.

Kažu ljubav je slijepa. Ali nije. U zemlji slijepih i jednooki je kralj. Ljubav je bezuvjetna, a bezuvjetnost je kozmička pelud, iskra koju bića u čovjekološkom vrtu tek rijetko znaju svjedočiti, ako ikada. O njoj mnogi pričaju i pišu, ali gotovo je nitko vidio nije. Ona se ne može vidjeti, samo živjeti u sebi. Čudna je. Nije čovjekološka, niti vrtna, ali je gradivno tkivo gotovo svih vrtova. Ona je prvi i posljednji sveukupni zamah.

 

Robert Marinković 

Leave a Comment