KRENIMO U SUSRET PRILICI Reviewed by admin on . Ponekad prođu godine, a mi se trudimo da razriješimo nešto što se odražava u našoj svakodnevici kao ponavljanje „grešaka“. I što se više trudimo, manje vidimo. Ponekad prođu godine, a mi se trudimo da razriješimo nešto što se odražava u našoj svakodnevici kao ponavljanje „grešaka“. I što se više trudimo, manje vidimo. Rating: 0

KRENIMO U SUSRET PRILICI

Ponekad prođu godine, a mi se trudimo da razriješimo nešto što se odražava u našoj svakodnevici kao ponavljanje „grešaka“. I što se više trudimo, manje vidimo.

Liči na uzaludan trud i traženje igle u plastu sijena. I onda prestanemo, vidimo da se sve ponavlja, ali ne znajući kako da razriješimo više i ne pokušavamo. Samo živimo najbolje što znamo. Onda osvane dan kada shvatimo o čemu se radi, pomalo se i uplašimo, djeluje da je bilo lakše ponavljati greške od spoznaje. Čak i da se radi o razriješenju koje nas vodi boljem i sretnijem životu, strah se razbaškari i učini nam se da tek sada nema nade.

Ali onda opet dođe faza u kojoj sebi kažemo da nije potrebno da znamo kako ćemo riješiti, već samo da znamo što je to o što se saplićemo. I to je dovoljno. Vrlo brzo se okolnosti promijene, put osvijetli, mi i dalje preplašeni, ali riješeni da razriješimo. I što možemo izgubiti ako probamo, ako krenemo prilici u susret, sebi kroz nekoga u zagrljaj?

Samo je potrebno da shvatimo da smo korak napravili onog davnog dana kada smo prvi put primijetili da se nešto što nas muči ponavlja i lekcija postaje učestalija. To je korak od tri milje koji je rezultirao danom koji je pred nama. Uz osmijeh je sve lakše, a ako ne pokušamo ne možemo znati je li rješenje zakoračilo ka nama. I zato krenimo… 

Leave a Comment

%d bloggers like this: