Nije problem pogrešna procjena, nego pogrešna reakcija na pogrešnu procjenu Reviewed by admin on . Svima nam se dogodi da nekada pogriješimo u raznim procjenama. Procijenimo da ćemo na nekom poslu dobro zaraditi, a obavimo ga s gubitkom. Nadamo se totalnom po Svima nam se dogodi da nekada pogriješimo u raznim procjenama. Procijenimo da ćemo na nekom poslu dobro zaraditi, a obavimo ga s gubitkom. Nadamo se totalnom po Rating: 0
You Are Here: Home » Uncategorized » Nije problem pogrešna procjena, nego pogrešna reakcija na pogrešnu procjenu

Nije problem pogrešna procjena, nego pogrešna reakcija na pogrešnu procjenu

pogrešna-procjena

Svima nam se dogodi da nekada pogriješimo u raznim procjenama. Procijenimo da ćemo na nekom poslu dobro zaraditi, a obavimo ga s gubitkom. Nadamo se totalnom porazu na utakmici, a pobijedimo.

Neke greške u procjenama su male i beznačajne. Nekada iz njih izvučemo i korist pa nam se kasnije dobro isplate. Neke su katastrofalne i od njih se nikada ne oporavimo. Ljudi koji obavljaju velike i značajne poslove su u prilici da pogriješe tako da mogu napraviti ogromnu štetu za čitavo čovječanstvo, a isto tako i uspjeh, samo zbog pogrešne procjene. Poznat nam je primjer ruskog časnika koji nije aktivirao nuklearno oružje kada je po pravilima to morao učiniti. Na radaru imao pokazatelje o masovnom zračnom napadu s protivničke strane, a to je značilo da on mora odgovoriti. Kasnije se pokazalo da na radaru nisu bili avioni nego nešto sasvim bezopasno. Procjena tog časnika u tom trenutku spasila je tko zna koliko života, ako ne i kompletan život na zemlji.

Ali nismo svi u prilici donositi velike odluke, praviti velike greške ili velike podvige. Međutim, nekada i na našim malim mjestima moguće je napraviti velike greške ili velike uspjehe. Uostalom, mnoge odluke koje nas se tiču, nama su velike i važne. Jedna riječ nekog trenera nekada može odlučiti o tome hoće li neko postati slavan igrač na cijelo kugli ili će ostati nezapažen cijelog života. Nekada je životni zid na kome stojimo tako uzak i nesiguran i samo jedan kamenčić na njemu može nas navesti da napravimo trzaj koji će prouzročiti naš pad na jednu ili drugu stranu zida, na plast sijena ili u kamenitu provaliju.

Ilustrativan primjer za ovu priču je životna priča Thomasa Edisona. Njegova učiteljica je po njemu poslala pismo njegovoj majci u kom je pisalo: „Vaš sin je toliko mentalno zaostao da ga mi više ne možemo držati s drugom djecom. Molim Vas da ga dalje učite sami.“ Majka je pročitala pismo, ne naglas, uspjela se nekako pribrati, a onda glasno „pročitala“ sinu šta piše: „Vaš sin je genij. Mi ga više ništa ne možemo naučiti, molim Vas da ga učite sami.“ Zagrlila je sina i preuzela na sebe ulogu učiteljice. Poslije 23 godine, nakon majčine smrti Thomas je pronašao ovo pismo i tek tada saznao istinu. Danas svi znamo je li učiteljica pogriješila.

Da, griješimo svi. TKo radi, taj griješi – to su nas učili još od malih nogu. Ali najviše griješe oni koji ustrajavaju na pogrešnom putu i kad im se argumentirano ukazuje na grešku. Neki ljudi su toliko uporni u nepriznavanju svoje greške da i od male uspiju napraviti veliku, ili niz novih grešaka. Mudri ljudi kažu: „Inteligencija nije u tome da ne pravimo greške, već da što prije uvidimo kako ih pretvoriti u nešto dobro.“

-Ivo Kobaš

logicno.com

Leave a Comment