Kad prestane tvoja pripovijest počinje ljubav Reviewed by admin on . Ponekad mi dolaze misli kao sad i obično ih ne zapisujem, sada sam osjetila da ih trebam zapisati jer sam u onom divnom stanju čistoće misli i nazovi inspiracij Ponekad mi dolaze misli kao sad i obično ih ne zapisujem, sada sam osjetila da ih trebam zapisati jer sam u onom divnom stanju čistoće misli i nazovi inspiracij Rating: 0

Kad prestane tvoja pripovijest počinje ljubav

Ponekad mi dolaze misli kao sad i obično ih ne zapisujem, sada sam osjetila da ih trebam zapisati jer sam u onom divnom stanju čistoće misli i nazovi inspiracije, no to nije inspiracija, misli dolaze same, ja ne kreiram ovo što slijedi, ovo je sve spontano. Spontano dolazi iz nutrine i želi izaći van. Puštam ih slobodno, neka ih.

Svjesna da govorim samoj sebi, nikome drugome do samoj sebi, neka se čujem.

Probaj na tren zamisliti ono što doista jest, probaj to zamisliti. Sve je Bog, vjerujem da imaš tu informaciju. Ta informacija nije apsolutno ništa novo. Sve je Bog. Sve što tvoje oči vide, sve što tvoje uši čuju, sve što tvoji prsti dotaknu, sve što tvoj nos pomiriše i tvoja usta kušaju, sve što tvoj um zamisli i percipira, kreira, sve što tvoje tijelo doživljava i sve što tvoje tijelo čini. Sve je Bog. Svakog čovjeka kojeg susretneš i vidiš, sve je Bog. Svako biće kojeg susretneš i vidiš ili možeš zamisliti je Bog. Svako Biće,…..  bilo ono ljudske obitelji ili životinjske obitelji, pripadalo ono biljnom carstvu ili carstvu mašte, imaginacije. Svaki element koji tvori postojanje, sve je Bog.

Tvoje tijelo je Bog. Tvoj um je Bog. Tvoje srce je Bog, tvoj dah i tvoj glas je Bog. Sve je to jedan, nedjeljivi, beskonačni, sveprisutan i uvijek prisutan Bog. Probaj to imati u svojoj svjesnosti, pokušaj, barem na kratko.

Jesi li uspjela?

Probaj sad zamisliti da sve što vidiš kao drugog, kao ono što doživljavaš odvojenim od sebe, probaj zamisliti da je to samo slika na platnu sebe, na platnu onoga što ti jesi,

Ne postoji drugi. To je samo slika na platnu onoga što ti jesi. Sve što se dešava, dešava se unutar tebe same.

Ja jesam Bog!

Vjerujem da si puno puta čula kao je Svami rekao da kažeš: „Ja jesam Bog.“

Ja jesam Bog!

Ako si uspjela sebi predočiti, zamisliti, osjetiti ili osvijestiti da sve što postoji, apsolutno sve, i ono što smatraš maštom, iracionalnim, nestvarnim, i ono što smatraš budnim stanjem svijesti, ono što smatraš snom, ono što je podsvijest, svijest i nadsvijest, ono što vjeruješ da je prošlost, sadašnjost i budućnost, da je to Bog.

I ako si uspjela zamisliti da sve što se dešava, što percipiraš da se dešava i što percipiraš da postoji, kakvo god to bilo, da se sve dešava na platnu onoga što ti jesi. Možeš li postati svjesna da ne postoji drugi i da je izjava JA jesam Bog, na koju te Svami stalno potiče, istina, jedna jedina nedjeljiva.

Sjeti se, pokušaj se sjetiti izjave, ako jedan prst uperiš spram drugoga, tri su uperena prema tebi.

Sljedeća izjava, ako učiniš nažao bilo kome od moje djece, učinila si nažao Meni.

Dodajem – učinila si nažao sebi.

Sjećam se kako mi je Svami prije puno, puno godina rekao, Istina je jedna ali se manifestira na bezbroj načina. Ljubav je jedna i manifestira se na bezbroj  načina.

Sjedila sam u svojoj fotelji u društvu prijateljice. Krenule smo meditirati. Spomenule smo Svamija. U moju je svjesnost krenulo sjećanje na mail u kome je bila informacija vezana za to što je Svami rekao kroz M, i dvoumila sam reći ili ne, govoriti o tome ili ne, govoriti o mom osjećaju nelagode i osjećaju nemira unutar mene,  pokušavajući shvatiti i prihvatiti tu informaciju iz pisma. Moja osoba, ja D, srce unutar mene i ono što ja jesam, ono što mi govori uvijek, pomažući mi  razlučiti što je u ovom svijetu dualnosti ispravno ili ne, po našim mjerilima ispravnosti, i ono što mi govori tko ja jesam u odnosu na to što se prikazuje na mom ekranu percepcije. Taj osjećaj mi je govorio – to nisi ti. To nisi ti. A onda opet, ako je sve što postoji Bog, kako to nisam ja. Zašto ono što ja jesam osjeća nelagodu i tu informaciju ne može prihvatiti kao istinu za sebe, i onda su misli krenule ka pripovijesti – pojavnost P nasuprot pojavnosti M. Od početka sam bila stava, mišljenja, vjerovanja, da ne razdvajam to unutar sebe, da prihvaćam i jedno i drugo i da se ne opirem niti jednom niti drugom. I svaku informaciju sukoba između te dvije pojavnosti sam otpuštala od sebe i nisam dopuštala da u meni stvore razdor. Sada kada je ova informacija stigla do mene, a kojoj se moje biće opiralo prihvatiti kao istinu, sada su moje misli ponovno krenule ka pripovijesti sukoba te dvije pojave.

Odjednom sam ušla u sebe i spoznala, ili bolje rečeno dobila sam milost spoznaje da je to igra, Lila. Da, to je iluzija, ali i stvarnost, stvarnost ovome što zovemo ljudsko biće. Iluzija je zato što stvarno ne postoji, postoji samo svjesnost.

To je igra, samo igra unutar mene, divna igra unutra mene, a ova osoba koju nazivam sobom lagano biva u miru sa tom igrom, i zna, jednostavno zna da je to igra i kao takovu je sagledava. Slobodna, potpuno slobodna od njena utjecaja. Ovo je samo igra, nisam u njoj već je ona u meni i ja je slobodno i u miru promatram. Igra je u meni, a ne ja u njoj. Divota, sloboda, radost i mir, Ljubav sama.

Ali, ono što sam čula u tom trenu i poslušala i učinila je bilo: „Uđi u sebe i sagledaj, primijeti, spoznaj da sve ovo što nazivaš materijom u svijetu dualnog postojanja, postoji s jednom namjerom i to kao bi ti reklo tko si u prividnom sukobu koji te nagoni da se okreneš u sebe.

Razdvojio sam sebe od sebe kako bih mogao voljeti sebe.

Dajem sebe za postojanje, postojanje sam ja.

Velika radost rasla je u mome biću. Velika zahvalnost i ljubav rasle su u mom biću. I to što moje oči vide i uši čuju i što percipiram kao vanjsko postoji da bi mi u vječnoj igri ljubavi, radosti i blaženstvu pokazali i kazalo tko sam.

Ljubav ne osuđuje. Ljubav prihvaća, prigrljuje, umiruje, dopušta apsolutno sve. Tek onda kad zaboraviš sebe možeš voljeti, možeš biti ljubav. Onoga trena kad prestane tvoja pripovijest počinje ljubav. Dok god govoriš svoju pripovijest ne možeš voljeti. Dok god pripovijedaš svoju pripovijest ego zauzima postolje postojanja.

S druge strane i ego je ljubav, Bog. Voli svoj ego i egoizma će nestati.

Voli svoga neprijatelja.

Dok god primjećujem da u svijetu postoji rascjep, rascjep postoji u meni. Kad više nema otpora unutar mene, otpor ne postoji spram ničega što doživljavam kao vanjsko.

Svako ljudsko biće koje je Bog sam, koje je Ljubav sama odabralo je iskušavati što god to bilo onako kako god to želi. Dopusti mu u sebi da bude to što jest, a to je moguće tek onda ako dopustiš sebi biti to što jesi.

Budi slobodno to što jesi bez zadrške, jer ti jesi Bog, ti jesi Ljubav i ti jesi Istina.

Kako si Bog tako si sve, kako je ljubav ti tako tu ljubav daješ svemu i svima u sebi, postojanju.

Budi mir, budi ljubav i postojanje će se pokazati za tebe. Spoznati ćeš da si život sam, da si ljubav sama i da si istina sama.

Budi ljubav, živi ljubav i spusti raj na Zemlju.

Sai Ram

-Dolores

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: