Život-je-čudo

Riječ može rasplamsati ugašenu ljubav




Za razliku od ustaljenog vjerovanja, iz iskustva znam da kada se tiše govori, dalje se čuje. Govor je čovjeku dan kako bi izbacio iz sebe sve ono što ga tišti, peče i boli, ali i da od viših sila sve zatraži što poželi, ukoliko su te želje iz sfere razloga njegovog postojanja. Ovladao sam umijećem pražnjenja i traženja, šaputanjem sebi u bradu. Tiho pojanje je molitva kojom se vibracijom izgovorenog, na fizičkoj razini materijaliziraju samo one misli koje su prožete iskrenim osjećajima. Ljudska riječ može oživjeti mrtvu stanicu, a isto tako i rasplamsati ugašenu ljubav. To je jezik koji savladava prepreke koje su između sebe stvorili religija i znanost.

Postavljanje kockica na pločniku života

Događaji se odvijaju onim redosljedom kojim ih biramo iz matrice mogućih. Postoje mnoge verzije tih mogućnosti koje bi mogle nastaviti postavljanje kamenih kockica na pločniku naših životnih puteva. Ali isto tako, paralelno s ovim putem, pored nas teku i drugi putevi na kojima su se događaji odigrali drugačijim izborom odluka. Ti su putevi uspavani tokovi, bez širine kakvu ima ovaj budni i doživljeni, u svoj svojoj iluziji stvarnosti koja ih okružuje. Upravo ta igra između realnog i nerealnog je ista ona koja se igra i između jave i sna. Ako iz sna možemo prenijeti događaj u budno stanje i isto tako učiniti u obrnutom smjeru, onda nas ništa ne sprečava da nešto slično učinimo prebacivanjem kockica sudbine s jednog puta na drugi.

Staza po kojoj hodamo

Uzroci za uspjeh ili neuspjeh tog pothvata leže u mislima i osjećajima, a u oba su slučaja riječi izvršitelji. Najjednostavniji oblik njihov manifestiranja je zdravstveno stanje čovjeka, njegova bolest i samoizlječenje. Ono se događa kada prepoznamo uzroke s budnog puta, a posljedice izbrišemo tako što ćemo razbuditi jedan od uspavanih mogućih pravaca po kojem nismo hodali i s njega prenijeti informacije na životnu stazu po kojoj hodamo. Život je sam po sebi čudo, stoga se ne treba čuditi kada se čuda događaju.