Najbolji savjeti za život koje ćete ikad pročitati! Reviewed by admin on . Do kraja mog života dva me dana nikada više neće brinuti: Prvi dan je jučer, sa svim svojim greškama i suzama, lažima i porazima. Jučer je prošlo i zauvijek izm Do kraja mog života dva me dana nikada više neće brinuti: Prvi dan je jučer, sa svim svojim greškama i suzama, lažima i porazima. Jučer je prošlo i zauvijek izm Rating: 0

Najbolji savjeti za život koje ćete ikad pročitati!

Do kraja mog života dva me dana nikada više neće brinuti: Prvi dan je jučer, sa svim svojim greškama i suzama, lažima i porazima. Jučer je prošlo i zauvijek izmaklo mojoj kontroli. Drugi dan je sutra, sa svojim zamkama i prijetnjama, opasnostima i tajnama. Dok sunce opet ne bude izašlo, nemam udjela u sutrašnjem danu, jer nije se još ni rodio.




Uz Božju pomoć, ovaj današnji dan mogu da savladam ako na to koncentriram sav svoj trud i energiju! Samo ukoliko mu dodam teret ove dvije zastrašujuće vječnosti, jučer i sutra, postoji mogućnost da pokleknem pod njihovim opterećenjem. Nikada više! Ovo je moj dan! Moj jedini dan! Samo on postoji! Ostatak mog života teče danas i ja sam riješen da svaki sat ovoga dana provedem na sljedeći način…

Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
– da obratim pažnju na mudre savjete Isusove, Konfučijeve i Zaratustrine i da se prema svakome koga sretnem, prijatelju ili neprijatelju, strancu ili članu obitelji, ponašam onako kako bih želio da se on prema meni ponaša;
– da vodim računa o svojim riječima i svojoj ćudi, da se čuvam nerazboritih trenutaka u kojima bih da zanovijetam ili vrijeđam;
– da sve koje susrećem pozdravljam nasmijan, a ne namršten, uz tople riječi ohrabrenja umjesto oholosti ili, još gore, ćutnje;
– da budem saosjećajan i pažljiv prema tugama i borbama drugih, shvaćajući da postoje skriveni jadi u svačijem životu, ma koliko uzvišen ili ponizan bio;
– da što prije budem dobar sa svima, imajući uvijek na umu da je život prekratak da bismo ga trošili na osvetoljubivost ili zlobu, da se prebrzo završava da bismo imali vremena da budemo sitničavi ili neljubazni.

Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
– da neprestano podsjećam sebe da ću više klipova kukuruza požnjeti u jesen, što više zrna budem posijao u proljeće;
– da shvatim da me život uvijek nagrađuje pod uvjetima koje sam postavljam, i ako nikada ne učinim ili ne isporučim više od onoga za šta sam plaćen, nikada neću ni imati razloga da očekujem nešto preko toga;
– da uvijek dam od sebe više nego što se od mene očekuje, na poslu, u igri ili kod kuće;
– da radim sa poletom i ljubavlju, ma o kakvom zadatku da je riječ, shvatajući da nikada neću moći da spoznam pravu sreću ukoliko je ne budem pronašao i u svom poslu;
– da istrajem u onome što radim, čak i onda kada drugi prestanu da se trude, jer sada znam da me anđeo sreće i ćup zlata čekaju tek na kraju one dodatne milje koja još uvijek leži preda mnom.

Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
– da postavim sebi ciljeve koje treba da po stignem do kraja današnjeg dana, jer sada znam da me besciljno lutanje od časa do časa vodi samo jednom odredištu, luci nesreće;
– da shvatim da nijedan put do uspjeha nije previše dug ako napredujem hrabro i bez nepotrebne žurbe, kao i da nijedna počast nije tako udaljena ako se za nju strpljivo i na vrijeme pripremim;
– da nikada ne gubim vjeru u svjetlije sutra, jer znam da će me neko sigurno čuti ako budem na kapiju kucao dovoljno dugo i dovoljno jako;
– da uvijek iznova podsjećam sebe da uspjeh uvijek ima svoju cijenu, i da uvijek moram dobro da odmjerim jesu li radost i nagrade koje mi on donosi vrijedni dragocjenog dijela mog života koji moram da uložim da bih ga postigao;
– da se grčevito držim svojih snova i planova za ljepšu budućnost, jer ako ih se odreknem, možda ću i dalje postojati, ali to više neće biti život.

Do kraja moga života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
– da stremim ispunjenju onog najboljeg u sebi, znajući da nemam nikakvu obavezu da se obogatim ili postanem veoma uspješan, već samo obavezu da dam ono najviše i najbolje od sebe;
– da ne podliježem strahu od neuspjeha, jer ću tada gledati ka ciljevima koje još nisam postigao, a ne dolje, na zamke koje mi stalno prijete;
– da prigrlim zlu kob kao prijatelja od koga ću da naučim znatno više nego od niza stalnih uspjeha i srećne sudbine;
– da se podsjetim da su promašaji, čak i kada mi se dogode, samo putokazi prema uspjehu, jer sve što je lažno odvest će me u potragu za istinitim, a svako iskustvo ukazat će mi na neku grešku, koju ću kasnije pažljivo izbjegavati;
– da se radujem onome što imam, ma kako malo to bilo, uvijek se prisjećajući one priče koju sam često slušao, o čovjeku koji je bio nesretan zato što nije imao cipele, sve dok nije sreo čovjeka koji nije imao noge.

Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
– da prihvatim sebe onakvog kakav jesam, ne dozvolivši nikada svojoj savjesti ili osjećaju dužnosti da me primora da živim po kalupu koji su drugi napravili za svoju dobrobit;
– da shvatim da nikada ne smijem vlastitu vrijednost mjeriti nečijim pohvalama ili ljubavlju, jer moja istinska vrijednost najviše ovisi od toga što sam prema sebi osjećam i koliko sam uključen u svijet oko sebe;
– da odolim iskušenju da nadmašim tuđa dostignuća, jer ta patetična, pa ipak uobičajena težnja nije ništa više do znak nesigurnosti i slabosti, a ja nikada neću biti svoj ako dopustim drugima da određuju moje standarde;
– da u sve svoje postupke, u radu i igri, neprestano unosim iskrice entuzijazma, tako da moje uzbuđenje i revnost pri bilo čemu što radim, savladaju svaku teškoću, koja bi u protivnom usporila moje napredovanje;
– da se uvijek podsjećam da moram da uložim vrijeme i energiju u povećanje svoje vrijednosti, jer samo budale stoje uzaludne, čekajući da im uspjeh sam dođe, a ja sada znam da jedina šansa da se dođe do vrha leži u tome da se prvo iskopa rupa.

Do kraja mog života, ovog tako izuzetnog dana, molim Te, pomozi mi, Gospode…
– da drugima činim ono što bih želio da oni čine meni, da u svakom času od sebe dajem više nego što se očekuje, da postavim sebi ciljeve i da se držim svojih snova, da tražim dobro u svakom zlu koje me snađe, da sve svoje dužnosti izvršavam s poletom i ljubavlju i da, više od svega, budem svoj.

Pomozi mi, molim te, da postignem ove ciljeve, moj izuzetni prijatelju, da bih mogao postati dobar staretinar, da u tvoje ime radim s obnovljenom snagom i mudrošću, spašavajući druge kao što si ti spasio mene. I, iznad svega, molim te, ostani uz mene cijelog ovog dana…

Og Magdino – Povratak staretinara




 

Leave a Comment

%d bloggers like this: