Nikada, radi nikoga, ne gubi sebe! Reviewed by admin on . Živiš kao nevino dijete i ne želiš odrasti. Ne zanima te svijet laži, glume, neiskrenih duša, stresa, strke i negativnosti. Nisam htjela odrasti i uživala sam u Živiš kao nevino dijete i ne želiš odrasti. Ne zanima te svijet laži, glume, neiskrenih duša, stresa, strke i negativnosti. Nisam htjela odrasti i uživala sam u Rating: 0

Nikada, radi nikoga, ne gubi sebe!

Živiš kao nevino dijete i ne želiš odrasti. Ne zanima te svijet laži, glume, neiskrenih duša, stresa, strke i negativnosti. Nisam htjela odrasti i uživala sam u svojoj nevinosti i neiskvarenosti dok nisam postala mama.




Trudila sam se ostati ista, ali je bilo nemoguće u svijetu odraslih. Počela sam se osjećati kao vanzemaljac i kao da samnom nešto nije u redu. I vjerojatno nije bilo, tako su mi govorili. Nije im odgovarala moja vedrina, moj optimizam, moja prožrtvovnost. Promijenili su me. Dozvolila sam im. Izigrali su moje biće, moj duh i moje srce. Zatvorila sam se u tamu kao posljedicu njihovih uvjerenja. Nisam imala snage živjeti sebe okružena njima, gazili su me i tjerali u ludila. Osjećala sam umjesto njih, čitala njihovu podsvijest, koje nisu bili niti svjesni. Svoju čistoću zamijenila sam njihovim crnilima, frustracijama, potisnutim osjećajima, nesvjesnim dijelovima njihovih boli. Utapala sam se u tim gorčinama i mržnjama. Nisam mogla razaznati tko sam? Šta sam? Zašto mi se to događa?

Shvatila sam da preuzimam energije svih oko sebe. Blokirali su moju pa sam osjećala njihovu. Njihove vibracije su mi govorile istinu dok su oni prvo sebe lagali i tiho patili nemoćni da krenu naprijed. Proživljavala sam, osjećala i vidjela njihove borbe. Naučila sam vremenom da to nije moje u meni i nakon dugo godina ponovno je počela izbijati svjetlost i vjera da sam na dobrom putu i da je mojoj duši to bilo potrebno da ojača i nadraste svih koji su je uvjeravali u tamu i uporno gurali dolje.

Rast duše je bio neophodan da bi se izgradila u potpunosti. Danas znam da je to bio rast duha, uma i cijelog bića. I da nisam dobila njihovu ljubav ali sam dobila svoju. Dobila sam svoju svjetlost i svoj osjećaj jedinstva. Trudila sam se cijeli taj period, prenijeti djeci sve šta učim, osjećam, spoznajem iz dana u dan. Učila sam ih istini. Istini života; da nikada, radi nikoga, ne gube sebe, da žive istinu i samo istinu, da ništa ne potiskuju, da kažu sve šta im je na duši, da priznaju ljubav onome koga vole, da reagiraju na nepravdu, da budu svoji uvijek i stalno. U
čila sam ih da budu ono šta trebaju biti, ljubav, da osjećaju, da žive, da budu najbolji prvo sebi i da kao takvi mogu biti najbolji svijetu. I kad je bilo najbolnije, najrizičnije, i kada sam gubila tlo pod nogama i kada sam ostala bez ičega, bez puno dragih ljudi i kada sam se osjećala sama protiv svih i pri tome se gušila od boli, nisam gubila vjeru, a bilo je nekad prezastrašujuće, vjeru da je to moj put, da tako treba biti i da se događa da bi jednom bilo najbolje što može biti.

Mislila sam da ne vjerujem u Boga, da sam anti-vjernik. A cijelo vrijeme me vodila vjera, vjera u dobro, u mir, u ljubav. I to je bio moj Bog. Ono šta je u tebi, vjera u sve najbolje šta možeš biti, to je za mene Bog. Spoznala sam vjeru, svoju vjeru i dozvolila svojoj djeci da na svome putu nađu sami svoju vjeru i nauče tko je za njih Bog bez nametanja ičijeg. Da sami nađu istinu i dobro života.

 

Maja Rosić



 

Leave a Comment

%d bloggers like this: