Naš smisao je na sliku Boga Reviewed by admin on . Smisao života nose i pružaju dvije ruke. Lijeva ruka je stvarateljska, kreativna, pokretačka, inspiracijska. To je smisao postojanja kao proces stvaralaštva, kr Smisao života nose i pružaju dvije ruke. Lijeva ruka je stvarateljska, kreativna, pokretačka, inspiracijska. To je smisao postojanja kao proces stvaralaštva, kr Rating: 0

Naš smisao je na sliku Boga

Slikovni rezultat za creativity

Smisao života nose i pružaju dvije ruke.

Lijeva ruka je stvarateljska, kreativna, pokretačka, inspiracijska. To je smisao postojanja kao proces stvaralaštva, kreativnosti, tvorbe, preobrazbe! Bez ikakvog oblika stvaralaštva u našem životu, ma kako malen, bazičan ili svakodnevan bio, čovjek će biti zakinut, nezadovoljan, neispunjen. Dakle smisao = stvaralaštvo. Ljudsko biće ispunjava svoju svrhu sukladno svome identitetu, a to je identitet stvaratelja, kreativnog bića.




Druga, desna ruka je služiteljica, starateljica, pomagačica. Ovo predstavlja smisao života kroz službu drugome i drugima, nečemu većem i nečemu izvan poimanja sebe. Smisao = služenje. Njezina vrijednost ipak, nalazi se u intimnom skrivenom motivu svake osobe, jer više kategorije života ne trpe laži. Ako čovjek čini ”dobra djela” iz bilo kakvih pobuda izuzev služenja tada to ne nosi isti smisao, a samim time niti istu vrijednost. Svatko tko traži i stvara smisao osjetit će ovo na svojoj koži.

U poimanju ova dva aspekta/ruke smisla života – stvaralaštva i službe – neki će uvidjeti da stvaralaštvo nije odvojeno od službe, kao ni služba od formi stvaralaštva. Stvaranje je oblik služenja, a služba je pak stvarateljski čin. Ispreplitanje je najljepša forma koju uviđam u svemiru; to prožimanje kvantne fizike i Shivinog plesa, teorema i poezije, molitve i biologije. Kozmički DNA. Pletenica svjetlosti i sjene. Baš se tako na svakoj pojedinoj od dvije ruke smisla, desnoj i lijevoj, krije sjeme one druge. Jin i Jang.

Palac na lijevoj ruci je sluga unutar kuće kreativnosti, on je aspekt službe u samom stvaranju!

Palac na desnoj ruci prirodni je stvarateljsko kreativni aspekt služenja.

Naše stvaralaštvo može biti predstavljeno našim radom, poslom, hobijem, našom igrom, kreativnošću, učenjem, saznavanjem, istraživanjem, zidanjem svrhe za sebe, svoju obitelj, zajednicu ili svijet. Ono je najčešće tu da bi služilo druge, iako implicitno služi i samog slugu.

Naše služenje, ovaj problematičan pojam današnjem ranjenom muškarcu i ženi, je možda i najviši smisao, smisao kojeg smo izgubili te kojega stječemo vlastitim tempom. On je skrivena ljubavna struja svakog stabla, cvijeta, majke i oca, svakog posla i institucije – htio to nečiji misaoni ego priznati ili ne. U današnje vrijeme velik broj ljudi ostaje neispunjen, jer ne nalazi način da uistinu uposli svoje ruke, što ne mora značiti da ona/on ne rade mnogo, možda i previše, ali na krivi način ili iz pobuda koje nisu u skladu s našim izvornim identitetom stvaralačkog sluge.

Vidljiva djela nekih ljudi, kao na primjer znanstveni, umjetnički, društveni ili duhovni rad, u isto su vrijeme duboko kreativni i služiteljski. Takvi su ljudi uvijek zadnji na listi ‘nevidljive muke’, to su oni ispunjeni ljudi, jednostavni ljudi, bogati ljudi. Također ”mala djela” služenja, kao kod domaćice, kuhara, odgajatelja, majke i oca, povezana su s našim identitetom na način koji takve ljude čini sretnim, jednostavnim, bogatim. Zato je indeks sreće najviši u siromašnim zemljama, jer su se one manje odmakle od izvorne naravi. Nije potrebno biti Picasso koji ujedno lako može biti epski plodan stvaratelj, ali vrhunski sebični otac, suprug, prijatelj.

Tko god pati od ‘nevidljive  muke’, muke nedostatka smisla, zasigurno jednu ili čak obje ruke ima dijelom neoprane, neaktivne, svezane ili ozlijeđene. Prepoznat ćemo prije ili kasnije, kako su stvaralaštvo i služenje temelji našeg višeg, istinskog i vrlo praktičkog identiteta. Samim time, biti autentičan ispunja organizam svrhovitošću.

Po čemu je čovjek ‘na sliku Boga’?  Upravo po svojoj kreativnoj i služilačkoj prirodi. Naravni koja je njegova duhovna duša, te po slobodi koju ima da se odmakne od ove naravi. Po slobodi da joj se ponovo primakne i otkrije što nam svima nudi. Istinski smisao, upravo je ova istinska smislenost ono što na sliku Boga.

 

-Robert Marinković

 







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: