Je li samoostvarenje povezano s vašim željama Reviewed by admin on . Čini se da je temelja oznaka bivanja čovjekom – žudjeti. Ne znam postoji li doista išta čovjeku  svojstvenije te postoji li veći antropološki nazivnik od žudnje Čini se da je temelja oznaka bivanja čovjekom – žudjeti. Ne znam postoji li doista išta čovjeku  svojstvenije te postoji li veći antropološki nazivnik od žudnje Rating: 0

Je li samoostvarenje povezano s vašim željama

Slikovni rezultat za self realisation wishes

Čini se da je temelja oznaka bivanja čovjekom – žudjeti. Ne znam postoji li doista išta čovjeku  svojstvenije te postoji li veći antropološki nazivnik od žudnje! Od prve sekunde dolaska na svijet s nama marširaju naše potrebe. Osnovni paket. Zrak, voda, hrana, dodir, sigurnost. Kroz godinu dvije idu nadogradnje i razrade naših potreba, obiteljsko pripadanje, istraživanje, minijaturni ugled, a godinama koje slijede one cvjetaju u zrele plodove koji vječno rumene na našim obrazima – u želje. One padaju sa stabla i fermentiraju u najviši izraz problematike čovjeka: želje koje su nepovezane s potrebama. Želje maskirane u potrebe. Stotine slijepih putnika.




Dok sam putovao busom na more stali smo na tipičnom odmaralištu, promatrajući sebe i druge  došlo mi je da sam po sebi čovjek može postojati posve prazan do žudnje, ali već u jednom trenu suočavanja s podražajem – ona se pokreće iz mirovanja. Želite li novine, želite li kavu, sladoled, želite li žesticu, gulaš, čokoladu? Želite li? Ako ste zaboravili da želite rado ćemo vas podsjetiti. Ako niste željeli, pa hajde poželite! Želja biva ”proizvedena”.

Na koji način želja biva stvarna ako je se može prizvati iz nepostojanja kao riba na svjetlucavi mamac? Čitav civilizacijski trend posljednjih stotinu godina zove je podražavanje, generiranje i kušanje želja. Trend je tisućljećima stariji od ovoga, ali našim generacijama nisu dostupne velike brojke, povijesno gledano.

Zašto odabiremo tolike stvari kojih se, iskreno, nikada sami ne bi sjetili nabaviti,  trebati ili željeti? Jeste li primijetili koliko ostvarenih želja i nabavki su zapravo stvari kojih se nismo sami sjetili, već se netko drugi sjetio za nas? Drugi sjetio, stvorio, ponudio, a mi pristali! Dajte se uvjeriti, pa ovo je sjajan proizvod. Treba vam! S njime ćete ostvariti želju koja je, nadamo se, zapravo nešto drugo: ne želja, već potreba! Bez potreba ne možete, tako ni bez našeg proizvoda. Tajna dobrog marketinga nije samo da odgovori na potrebe već da ih predvidi prije nego su  nastale te ima na njih spreman odgovor/proizvod.

Svakodnevno odabiremo neumorni ciklus od žudnje/ iskustva/ ispunjavanja/ zasićenja/ do nove žudnje! Zašto? Jer daju sadržaj praznini, podražavaju osjetila, privremeno rastjeruju ili potiskuju prazninu i otuđenje koje mnogi nisu niti otkrili kao temelj iz kojega struji žudnja za konzumacijom koja se nikada ne gasi, poput vatre. Ova vrsta želje simptom su da se drogiramo, da se terapeutiziramo, kljukamo. Trošimo život, jer trpimo život. Gutamo želje, jer kompenziramo.

Dijete nikada neće žudjeti za slasticama ili igračkama ukoliko ih ne vidi kod druge djece. Isto je s nama. Sumnjam da bih se sjetio ikoje od 400 želja da nemam televizor/internet koji danonoćno šapuće gusto tkanje žudnji, iskustava, mogućnosti.

Ljudsko biće neizloženo civilizacijskom utjecaju (poput domorodaca, Indijanaca, Eskima, Aboriđina, Bušmana, urođenika bilo kojeg dijela svijeta) koje nema razvijen požudni aparat vrlo lako navede i postati ovisnik i požudnik za sve vrste svjetovnih podražaja (alkoholizam, konzumerizam, gramzljivost, nezadovoljstvo i osjećaj siromaštva koji nastaje iz uspoređivanja s civilizacijskim modelom). Dovoljno je samo da im obezvrijedite identitet i slomite duh. Tada ga stavite pred ekran. Htjet će gutati, jer njegova žeđ ne može se utoliti.

*        *        *

Objekti želja su iskustva drugih ljudi.  Čovjek to je stroj za žudnju, on je spremna sklonost. Perpetum mobile; kolo mirisne samsare. Ruža koja uvijek ponovo procvate na brdu gnoja. Implicitna žudnja nastala iz unutarnjeg nemira, urođene napetosti zbog postojanja u odvojenosti, odijeljenosti, individualiziranosti. Naša narav je nemir. Tranzicijski stvor, to je igračka s mnogo mana.

Ono što je lažno u čovjeku kao duhovnom biću, to je ujedno i bolno. Bol ne želimo trpjeti, te je odagnavamo prebrođivanjem otuđenosti. Užitkom. Sadržajem. Podražajem. Čovjek ne želi biti slobodna jedinka, a ne može se nikada potpuno asimilirati u kolektiv. Barem ne ukoliko se potpuno i posve ne poveže sa svojim višim ja. Nema brzog rješenja, samo brzog kljukanja.

Ti si Atman, ali Atman nije ti.  Morat ćeš želje-ti! Želje su sada ti.

Zamislite sebe bez ikakvih sjećanja, bez društvenog i obiteljskog identiteta, negdje na divnom izoliranom otoku (klišej R. Crussoa). Ako si na pustom otoku, suočen samo sa svojim golim potrebama, bez ikakvog kontakta s civilizacijom – kako bi uopće znao koje su tvoje želje? Čime bi ispunio svoj um? Kakvom puninom bi živio? Bili spoznao iti jednu žudnju s kakvima sa dana suočavamo?

Naime, uviđa se na putovanju kroz život i kroz samopromatranje; mnoge želje smišljaju se i distribuiraju, tvore i formiraju, dizajniraju. Odakle želje za tisućama stvari kojima punimo svoje domove, ako nisu nastale imitacijom; gledanjem tuđih ostvarenih želja? Tko bi od nas htio letjeti da nikada nije vidio pticu ili avion? Tko bi htio proputovati svijet da nije informiran da tako nešto postoji i da je moguće, točnije, već učinjeno. Mi smo doista sitni kolekcionari iskustava, upravo nalik djeci koja čim ugledaju nešto kod vas u ruci požele učiniti isto to; staviti u šaku, u usta, u džep, u bazu podataka. Čovjek je konzument iskustava, zemaljsko utjelovljenje je upravo to. U iskustvima on traži za sobom, traga za refleksijom jedine stvari koju ne može vidjeti – sebe sama. Susreće se sa sobom tako da izlazi iz sebe i promatra svoj odnos spram svakog sljedećeg iskustva. To je zrcaljenje.

Svijet je igralište mogućega! Svijet nam govori za čime žudjeti, umjetnost filma nam govori kako žudjeti, ali malo tko nam objašnjava – zašto žudimo?! Bitne spoznaje skrivaju se u upravo odnosu i u razlici između želja i potreba! Osnovni problemi u pojašnjavanju odnosa prema željama, ako govorimo u kontekstu duhovnog napretka, su

  1. kako uistinu razlikovati želje od potreba. Razgraničiti bitno od suvišnoga, samim time revidirati i isplahnuti svoj odnos prema određenim težnjama/željama. Psiholozi kažu potrebe su ono bez čega ne možemo živjeti, želje su pak nadodane ‘potrebe’ bez kojih možemo. Eh, da je barem tako jednostavno. Brojne psihološki definirane potrebe od strane genijalnih psihologa i terapeuta Bert Hellingera (obiteljske konstelacije), Marshall Rosenberga (Nenasilna komunikacija) i Abrahama Maslowa (humanistička psihologija samoostvarenja) nisu one vrste nužnosti kao što su voda, hrana, sklonište-sigurnos, već nadilaze njihovu neposrednost, a opet su potrebe i bez njihovog zadovoljavanja ljudsko biće pati, krivo razvija ili stagnira kroz surogate ljubavi i duhovnosti. Ovdje govorimo o potrebi za ljubavlju i pripadanjem, potrebi za smislom(Viktor E.Frankl), potrebi za redom, potrebi za vezanošću te potrebi za samoostvarenjem. Ove nisu tako lako mjerljive kao voda i hrana.
  2. kako doista razlikovati želje koje su u službi potreba od želja koje su u službi neprekidne žudnje za iskustvom te zadovoljenjem obrazaca kojima se kompenziraju nedostatci ljubavi i potreba.

Nadalje, u većini stvari čovjek teži postići određenu ugodu, a izbjeći bol. Stari Frojdov princip koji je posudio od starih grka, a ovi zacijelo iz Egipta i/ili Indije. Gotovo u svim aspektima praktičnog života možete vidjeti manifestirane želje za što većom ugodom/komforom. Nije loše pitanje,

  1. je li ”uživanje” isto vrsta potrebe ili samo želja? Mnogobrojne želje proizlaze iz kvazipotrebe za ugodom i umanjivanjem boli ili otpora (ugodan krevet, ergonomski uređaji, temperirana voda, zrak, sve ugodnija odjeća, obuća, udobnija transportna sredstva, tehnologija koja vodi sve većem komforu itd). Naravno, na ovo pitanje ne postoji jednoznačan odgovor, već razrada. Nisam sklon vjerovati da iskreni sluga Božji, ako bi smo ovaj ideal uzeli kao vrhunac ljudskog razvoja, mora biti asketa koji ne može imati dobar auto i stan, ali on dakako ima posve drugačiji odnos prema istima nego svjetovni čovjek.

*       *       *

Po A. Maslowljevoj piramidi potreba na vrhu se nalazi potreba za samoostvarenjem ili samorealizacijom. Iz ove vrhovne POTREBE nastaju brojna traganja, želje, putevi, izbori, pokušaji. Iz nje čovjek nailazi na brojne manifestirane ŽELJE za istraživanjem i nadopunjavanjem, susretanjem sa sobom kroz različite aspekte života kao što su institucije, obrazovanje, putovanje, drugi ljudi, zajedništvo, spoznaja, duhovna praksa itd.

Poanta je sljedeća: potrebe rađaju želje. Nisu sve želje fabricirane marketinškom mašinom. Postoje želje čija majka je potreba za samoostvarenjem, za ljubavlju! Nezadovoljena potreba za ljubavlju porađa brojne želje za surogatima ljubavi: želja za prekomjernom pažnjom, seksualnim partnerima, masnom&slatkom hranom, radoholičarstvom, putovanjima i bijegom, ekapističkim praksama kao što su vide-igrice, filmovi i serije, spisateljstvo, kompulzivnom kupovinom, materijalnim posjedovanjem, statusom i moći. Najveći broj želja  uzrokovan je nesvjesnom tenzijom, otuđenošću i mukom ljudskog stanja koja se svakodnevno potiskuje, podrazumijeva, rastjeruje, kompenzira.

Zašto su želje uopće problematične – u duhovnom smislu? Iz istog razloga zbog kojega sve postaje problem: naša vezanost. Vezanost je ona točka gdje prestaje protočnost, a nastaje dinamika patnje i uvjetovanosti. Čovjek je sebi problematičan i kao svjetovno i kao duhovno biće upravo zbog svojih vezanosti. Gotovo svi motivi, sve sitne i krupne akcije poduzete na ovom svijetu potječu iz naših vezanosti; vezanosti za naše tijelo, naš ugled, našu obitelj, djecu, posao, identitet, glas, stas, naše ovisnosti, naše potrebe, naše želje. Najtužnije je što se čovjek nipošto ne bi želio suočiti s time da neke od ovih vezanosti naziva ljubavlju. Naravno, za svjetovnog čovjeka to je istina i tu se ne treba petljati. Duhovan čovjek ili aspirant znade, porazno, da ljubav nema objekte. Ne možete voljeti svoju djecu, a ne voljeti tuđu – ako doista volite. Vi tada niste u ljubavi, vi ste u standardnoj biologiji, sociologiji, vi ste dio National Geographica gdje štitite svoje pleme. I to je ljudski(ili ”isuviše ljudski”). Nitko to ne osporava. Ali mi želimo (ili pak potrebujemo) dosegnuti iza ili iznad svjetovnog čovjeka, dublje prema istini. Dublje od stanice, molekule i atoma, ka zakonima koji ih formiraju, a to su zakoni svijesti.

Zato, preispitajmo svoje želje. Koje korijenje vuku, koju težnju ili pak potrebu hrane? Je li to potreba koju smatrate zapostavljenom pa podliježete surogatima duhovnosti, surogatima ljubavi ili je uzrok uistinu naš potisnuti nemir, tuga, tenzija, muka. Toliko ljudi koji su vrlo aktivni u društvenom životu nemaju niti blagog pojma o silini potiskivanja i silini ovisnosti iz kojih djeluju na van. Ovisnost o društvenim odnosima, društvenim mrežama, izlascima, sadržajima, filmovima, serijama, sportu, hrani. Puno je tu svakodnevnih želja, prava mala džungla, a svaka druga misao nas goni u smjeru koji je nejasno određen nečime – saznajmo čime?!

Bi li čitav budistički nauk zahtijevao da se odreknemo svojih temeljnih potreba? Ili čak samoostvarenja? Nemoguće. Ni jedna istinska duhovnost ne bi nijekala temelje ljudskosti, iako ukazuje na put njihovog nadilaženja za one koji žele kročiti ovim putem.

*        *        *

U tišini istine ti ispireš svoje želje kao morska voda rane. One zacjeljuju, ali ostavljaju mali ožiljak.

Također, duhovna učenja svih glavnih tradicija naglašavaju ovu temu kao bitnu, govore o željama, gramzljivosti, o skromnosti, materijalnom svijetu! Gotovo svaka sustavna mudrost dotiče se našeg odnosa spram želja. Naše vezanosti. Psiholozi nam kažu kako je bitno razlikovati želje od potreba kako bi smo se znali postaviti prema svojoj djeci, te naravno – sebi samima.

U dubljem promišljanju o željama stvar postaje kompliciranija, jer se želje i potrebe međusobno prožimaju. Želje nadograđuju potrebe, a potrebe je navodno vrlo lako za uočiti i razlikovati od želja: sve dok ne dođemo do potreba za ljubavlju, smislom te za samoostvarenjem. Tu se stvari kompliciraju, a mi ih trebamo razjasniti i pojednostaviti sebi. Svatko ponaosob, ukoliko radimo nešto sa sobom ili na sebi.

Opća istina koju osobno prihvaćam glasi: bogat nije onaj koji mnogo ima, već onaj koji malo treba. Ova izreka ne propagira ‘katolički’ stav preziranja novca i materijalnog bogatstva. Stvar je u poimanju prave naravi čovjeka i želja. Žudnja je kao i vatra; ona nema cilj osim da gori i koliko god proguta nikada ne staje, jer njeno samo postojanja je konzumacija, proždiranje, glad i širenje.

Osho je naime ustvrdio kako su potrebe stvar tijela, a želje stvar uma. Ovime je istaknuo koliko daleko um odlazi od same nužnosti potreba sve do same fantazme. Nije uzalud rečeno, perverzija počinje s viškom vremena.

U tišini istine ti ispireš svoje želje kao morska voda rane. One zacjeljuju, ali ostavljaju mali ožiljak.

-Robert Marinković







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: