Cijeli život ostavljam sama sebi putokaze, kao mrvice po putu. I oni me pronalaze… Reviewed by admin on . Cijeli život ostavljam sama sebi putokaze, kao mrvice po putu. Iako ne znam da sam ih ostavila, ni koliko njih, ni kada. Iako mi najčešće izgledaju kao zagonetk Cijeli život ostavljam sama sebi putokaze, kao mrvice po putu. Iako ne znam da sam ih ostavila, ni koliko njih, ni kada. Iako mi najčešće izgledaju kao zagonetk Rating: 0

Cijeli život ostavljam sama sebi putokaze, kao mrvice po putu. I oni me pronalaze…

Cijeli život ostavljam sama sebi putokaze, kao mrvice po putu.

Iako ne znam da sam ih ostavila, ni koliko njih, ni kada.

Iako mi najčešće izgledaju kao zagonetke, onako prerušeni, zaboravljeni…

Iako izgleda da su se namjerno sakrili. A silno žele biti pronađeni…

Čudesna je, i jako zabavna, ta igra skrivanja i pronalaženja. Tko bi rekao da se čovjek može tako uspješno igrati skrivača, sam sa sobom, cijeli život!?

 

Ostavljam sebi putokaze, svuda. I uvijek im se iznenadim, poput malog djeteta, kad ih nađem.

Lijepo je biti dijete! Primijetim ih, iznenadim se, raširim ruke i primim. To je baš lako!
A kad ih ne primijetim, opet je lako! Prođem pored njih, ne primijetim ih, ne primim ih, i ne znam da nisam primila…

 

Moji putokazi dolaze mi na put. Vole da ih pronađem, i hrle prema meni. Svaki od njih je dragocjen. I onaj, tko zna kad poslan, i onaj, tko zna kad primljen.

Pa i ako primjetim tek svaki stoti, obraduju mi se kao starom prijatelju. Svi… pa i oni koje još nisam pronašla!

Imaju oni strpljenja. Ne ljute se, ne žure, i ne nameću. Potražit će me opet. I opet. I opet…
A kad se pronađemo, oh, kakav je to susret! Takav, u kojem nikad nije sasvim jasno tko je koga pronašao. Jer je svejedno. Sve jedno.

Mudro je, i maštovito, smišljena ova igra – da bude zabavno, veselo, i da nikome ne dosadi!

Eh, putokazi… putokazi…
Cijeli život ih ostavljam. Ne samo sebi, nego i drugima. Katkada će netko poneki i prepoznati… a ostali će čekati svoje vrijeme. Koje ne postoji… i baš zato ga ima koliko treba!

I drugi meni ostavljaju putokaze. Hvala im na svakom koji sam primila, i na svakom koji još nisam…

 

Divni putokazi naši! S njima je život prava čarolija!

A to, tko ih zapravo ostavlja, i kome… to uopće nije važno!

Važno je da su nam putokazi na putu, jednako kao i mi njima.

I da jedni druge pronalazimo.

 

-Larisa Mravunac

 




 

Leave a Comment

%d bloggers like this: