Psihologinja objašnjava zašto pozitivno razmišljanje neće djelovati svima i tko su oni kojima djeluje Reviewed by admin on . Najnovija istraživanja o efektima takozvane škole pozitivnog mišljenja koja nudi instant recepte za pretvaranje gubitnika u dobitnike, dodatno potvrđuju da je u Najnovija istraživanja o efektima takozvane škole pozitivnog mišljenja koja nudi instant recepte za pretvaranje gubitnika u dobitnike, dodatno potvrđuju da je u Rating: 0
You Are Here: Home » Iscjeljivanje » PSIHOLOGIJA » Psihologinja objašnjava zašto pozitivno razmišljanje neće djelovati svima i tko su oni kojima djeluje

Psihologinja objašnjava zašto pozitivno razmišljanje neće djelovati svima i tko su oni kojima djeluje

Najnovija istraživanja o efektima takozvane škole pozitivnog mišljenja koja nudi instant recepte za pretvaranje gubitnika u dobitnike, dodatno potvrđuju da je u pitanju obmana za brzo stjecanje novca, zbog koje mnogi ozbiljno bolesni ljudi odustaju od profesionalne pomoći.




 

Zahvaljujući komercijalnom izdavaštvu, tvrdnja da je za sreću i uspjeh dovoljno da svaki dan pozitivno razmišljamo proširila se kao virus i danas je gotovo nemoguće razuvjeriti ljude u njenu proizvoljnost.
Poruka zagovornika pozitivnog mišljenja glasi otprilike ovako: sve potječe iz glave, pa da biste bili zdravi, uspješni i sretni razmišljajte pozitivno, zauzmite konstruktivan stav i budite optimisti. Ako ste neuspješni i nesretni, to je zato što razmišljate negativno i gajite pesimizam.

Pri tom je teško utvrditi što promoteri pozitivnog mišljenja konkretno preporučuju kao rješenja za savladavanje životnih problema, budući da se njihovi savjeti uglavnom svode na ponavljanje autosugestivnih formulacija kao i usvajanje određenih uvjerenja o osobnim vrlinama i mogućnostima uspjeha.

Navedene ocjene dio su zaključaka psihijatrice Joane Wood i njenog tima s Univerziteta Waterloo u Kanadi, nakon višegodišnjeg terenskog istraživanja kako pozitivna autosugestija utječe na ljude koji već imaju izraženo samopoštovanje, a kako na pojedince kojima ono nedostaje.

Rezultati su pokazali da onima koji vjeruju u svoje sposobnosti ovakve vrste autosugestivnog treninga nisu ni potrebne. Međutim, kod pojedinaca koji imaju nizak nivo samopoštovanja i samopouzdanja, a kojima su takvi treninzi pre svega namijenjeni, nalazi su bili veoma zabrinjavajući. Ispostavilo se da je primjena pozitivne autosugestije kontraproduktivna. Ona dodatno provocira nesigurne da svoje nedostatke vide još izraženijim u odnosu na predstavu koja im se nameće kao ulaznica u svijet uspješnih i kao formula da budu društveno prihvaćeni.

Jeftina psihologija

Najslavnija autosugestivna fraza „svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem”, smišljena je još prije jednog vijeka, a njen autor je „otac” pozitivnog razmišljanja, francuski psiholog Émile Coué. Ova teorija je stekla svetsku popularnost zahvaljujući knjizi „Moć pozitivnog razmišljanja” Normana Vinsenta Pelea iz 1952. godine, koja je nadahnula brojne autosugestivne škole da ponude prečicu do sreće i uspjeha i na tome izgrade vlastiti poslovni uspjeh i zgrnu novac.

Novo psihološko „otkrovenje” zasnivalo se na nizu fraza koje je svaki dan trebalo ponavljati kao mantre. Na primjer, onima koji su nezadovoljni svojim fizičkim izgledom preporučuje se „svakog jutra gledajte se u ogledalo i recite sebi da ste najljepši na svijetu”. „Privlačan sam i uspješan u ljubavi i seksu”, mantra je onih koji imaju problema u intimnom životu. „Ništa me neće spriječiti da ostvarim snove”, formula je koju treba izgovarati svaki dan da biste se za par mjeseci od poslovnog marginalca pretvorili u nezaustavljivog poslovnog lidera. Danas, kada se uslijed poslijedica ekonomske krize preispituju mnogi donedavno nesporni postulati modernog društva, ispostavlja se i da ponavljanje pozitivnih fraza pred ogledalom ne rješava probleme potrage za poslom kojeg nema, niti na prečac može da vrati izgubljene kuće, cjelokupni kapital i životnu ušteđevinu za stare dane.

U raspravama kako su uopće promotori pozitivnog mišljenja uspjeli da se nametnu sa svojom “vašarskom” psihologijom najčešće se okrivljuju mediji, koji su agresivnom propagandom ovakvih škola i priručnika zaglupili javnost. Međutim, priča je složenija, smatraju autori kanadskog istraživanja. Instant psihologija je svojevrsni odgovor na drugu krajnost – da se svi psihološki problemi isključivo rješavaju kemijom, koju je promovirao dio psihijatara lobirajući za farmaceutsku industriju.

Rodonačelnik oba modela je stav, koji je naročito forsiran u Sjedinjenim Državama, da se ljudi ijsamo na dvije kategorije – dobitnike i gubitnike, pri čemu je glavno mjerilo uspješnosti i izvor svih drugih dobrobiti poslovna realizacija i stečeni kapital. Škola pozitivnog mišljenja je, stoga, ponudila primamljivu altrenativu ne samo za skupe lijekove i psihijatrijske seanse, već i jednostavan i brz način za uklapanje u vrijednosti koje su nametnute kao uvjet za društveno prihvaćanje, uključujući i prednost da se sve to izvede bez etiketa koje se „kače” onima koji traže psihijatrijsku pomoć.

Žrtve optimističkog fundamentalizma

Tako su pojedinci s izraženim manjkom samopoštovanja dodatno postali žrtve „pozitivista”. Njihove formule i krajnje pojednostavljen pristup kako se treba nositi sa životnim problemima omalovažavaju ljude s ozbiljnim zdravstvenim problemima poput depresije, bipolarnog poremećaja i anksioznosti. Jer, kako objašnjava autor spomenutog istraživanja psihijatrica Wood „tko smatra da je moguće postati sretan putem pozitivnog razmišljanja ne može imati razumijevanje za depresivne i anksiozne, već ih po pravilu prezire i doživljava isključivim krivcima za tegobe koje imaju”.

Štoviše, „optimistički fundamentalisti” neće imati razumijevanja ni za one koji traže liječničku pomoć za zdravstvene smetnje i odgovarat će će ih od odlaska psihijatru i medicinske terapije, jer im „to ne treba, jer je sve u mislima”. Pod utjecajem ove obmane, mnogi ozbiljno bolesni ljudi odustaju od profesionalne terapije i pokušavaju da se izliječe sami, slijedeći uputstva koja im nude njihovi bližnji ili upijajući sadržaje priručnika popularne psihologije, upozorava Wood.

Dodatna opasnost je što se pozitivne mantre nude i kao svemoguće rješenje za sve vrste fizičkih oboljenja i kao recept za sve životne situacije: od školovanja, zapošljavanja i zasnivanja obitelji, do dobitka na lutriji. Ovakav pristup može se porediti s ekstremnim primjerima nekih vjerskih zajednica, koje u potpunosti odbijaju medicinske usluge čak i kada je evidentno da njihov član umire, uvjerene da će preživjeti isključivo zahvaljujući molitvi.

U čemu je problem s pozitivnim mišljenjem?

U tome, objašnjava Wood, što – ako iza misli ne stoji iskreno uvjerenje – ono nema nikakvog učinka, a u što će pojedinac vjerovati nije stvar isključivo volje ni odluke. Na primjer, ako netko osjeća da ga okolina ismijava, prezire i odbacuje, što može biti realna situacija, puko ponavljanje pozitivnih fraza da ga okolina uvažava i prihvaća vremenom kod njega projicira sve mučnije osjećaje da je sadržaj takvih tvrdnji oprečan njegovom doživljaju.

Psihijatrijska praksa pokazuje da onaj tko je po prirodi sklon da vjeruje u dobro, makar to uvjerenje bilo lažno, taj i ne pati od depresije, anksioznosti, niskog samopoštovanja i manjka samopouzdanja, pa mu pozitivna sugestija nije ni potrebna. Na to kakva uvjerenja pojedinac ima, osim inteligencije i sposobnosti da se objektivno sagledava realnost, utječe i razvijenost i aktivnost moždanih centara za obranu od stresa, koje nisu podjednake kod svih ljudi.

Stoga životni stavovi nisu puka poslijedica odluke i nije ih moguće naučiti putem priručnika, kao ni talent za umjetnost ili nauku.

Tekst je iz časopisa “Biznis i finansije” broj 87, maj 2012

Izvor







Leave a Comment