Što ako zahvalim životu na svemu što mi pruža Reviewed by admin on . . Katkad pristaneš na second best. Život ne da više pa pristaneš i na ono manje. Malo ti je žao, stisne te u grlu, osjećaš gorčinu, ljutnju, samosažaljenje, bur . Katkad pristaneš na second best. Život ne da više pa pristaneš i na ono manje. Malo ti je žao, stisne te u grlu, osjećaš gorčinu, ljutnju, samosažaljenje, bur Rating: 0

Što ako zahvalim životu na svemu što mi pruža

images.

Katkad pristaneš na second best. Život ne da više pa pristaneš i na ono manje. Malo ti je žao, stisne te u grlu, osjećaš gorčinu, ljutnju, samosažaljenje, buru negativnih emocija … Ali krajnji cilj ti je toliko važan da na kraju ipak popustiš, pristaneš na manje od onog što misliš da zaslužuješ i na lošije od onog što si želio za sebe.

Odlučiš stisnuti zube i prihvatiti utješnu nagradu. Bolje išta nego ništa. I tako neko vrijeme živiš polusretan sa svojom utješnom nagradom, kad te odjednom ošine grom. Naime otkriješ da čak i utješna nagrada nije utješna. Život ne misli za nju da je utješna već je itekako podržava, cijeni, voli i vidi njenu vrijednost. Pa i ti shvatiš da možda i nije toliko loša a da bi možda mogao ostati i bez nje. Zatim te ošine sva sila još gorih emocija.
Mene život ne voli, što sam ja Bogu zgriješio, kako se ovo dogodilo, da li ja toliko ne valjam da ne shvaćam vrijednost utješne nagrade, možda bih i s njom trebao biti sretan kad ne mogu dobiti više, što ako mi i nju život uzme, gdje griješim, gdje li je sve krenulo po zlu?
I s vremenom teret koji nosiš na leđima postaje sve teži i teži a u trbuhu krčkaju bijes, tuga i nezadovoljstvo. Ne možeš ‘provariti’ to što ti se događa niti znaš na koju bi stranu prije ispustio sve što nosiš u sebi. Dok na kraju ili ne oguglaš ili se ne raspadneš pod težinom onog što nosiš. Ukoliko oguglaš, ne valja…

Život je jedan i nisi se baš proslavio. Ukoliko se raspadneš, još gore… Em te život nije mazio em si slabić pa si se raspao. U svakom slučaju, osjetiš da te život stjerao u kut i vadiš bijelu zastavu. Gotovo je. Nek bude kako mora, dalje ne možeš i odustaješ. I dok odustaješ, padne ti napamet…

Što ako… Što ako second best nije bio second best nego The best? Što ako me život nije osudio na lošije nego sam dobio najbolje? Što ako sam mislio da ne valjam ili da sam žrtva a zapravo sam postigao i dobio više od drugih? Što ako sam cijelo vrijeme krivo gledao na stvari? Što ako nisam dovoljno cijenio sebe, svoje mogućnosti i sve ono što imam?
Uostalom, zašto vučem ovaj silni teret!? Možda bih mogao stati i spustiti ga sa strane? Da se više ne lome leđa pod teretom koji sam sam sebi natovario? Da više ne bole ramena i kičma nego da se konačno uspravim i udahnem divni, novi, svježi zrak? Što ako zahvalim životu na svemu što mi pruža? Možda bih mogao biti zahvalan činjenici da sam dovoljno dobar da sve ove blagoslove primim? Možda bih mogao biti sretan i ponosan na sebe i svoj život? I na sve mogućnosti (izbora) koje imam? Možda i onaj bijes, tugu i nezadovoljstvo mogu jednostavno izbaciti iz sebe i zakopati ga pod onaj teret koji sam nosio? Možda sam sretniji nego što mislim? Što bi se moglo dogoditi ako promijenim pogled na stvari?

Što ako je život divna avantura a ja to ne vidim? Što ako?

-Dušica Ripli

 



%d bloggers like this: