NE MORATE BITI “SAVRŠENI” DA BISTE BILI SRETNI Reviewed by admin on . Rad na sebi, rad na unapređenju osobnog života, potraga za osobnom srećom, promjena načina života i promjena „loših“ navika je trenutno vrlo aktualna stvar, da Rad na sebi, rad na unapređenju osobnog života, potraga za osobnom srećom, promjena načina života i promjena „loših“ navika je trenutno vrlo aktualna stvar, da Rating: 0

NE MORATE BITI “SAVRŠENI” DA BISTE BILI SRETNI

Rad na sebi, rad na unapređenju osobnog života, potraga za osobnom srećom, promjena načina života i promjena „loših“ navika je trenutno vrlo aktualna stvar, da ne kažem da postoji izvjesna „opsesija“ oko toga. Živimo u vrijeme kada smo jako naglo i turbulentno suočeni s informacijama koje kruže po internetu, a koje nam govore o tome koliko je način života „starog sistema“ bio destruktivan kako za pojedinca tako i za čitavo čovječanstvo. Depresija, neispunjenost, bolesti i zagađenost, su nas konačno gurnili do kraja, te smo konačno shvatili da ne možemo tražiti sreću izvan sebe.




Tako počinje naša potraga za ispunjenjem i srećom, pronalaženjem smisla života. Imamo prilike da učimo o tome kako da upoznamo sebe, kako da osvijestimo naše ponašanje vođeno nesvjesnim obrascima prošlosti, kako da promijenimo destruktivne navike i usmjerimo se ka zdravijem načinu života. U tim informacijama se prepoznajemo, uspoređujemo se s onima koji žive „zdravije i bolje“ i čini nam se da oni zbog toga žive bolji i sretniji život. Izbombardirani smo ovim informacijama. Postali smo kao zvijeri gladni da što više toga primijenimo u našim životima u nastojanju da „riješimo što više onoga što nije u redu u nama“.

 

Dobro, dobro, nije sunčan i vedar dan kao što ste zamišljali, ali zar da vam jedna kiša pokvari raspoloženje?

Svaki rad na sebi u pozadini ima dozu samokritičnosti. Prepoznajemo sve ono što „nije u redu“ u nama i oko nas i zaboravimo koliko već „jesmo u redu“. I onda nastojimo da ispravimo što više toga, sljedeći model života kakvog smo na neki način usvojili kao savršen. Zahtevamo od nas samih da slijedimo globalne promjene i da se što prije promijenimo, strahujući da bi nas destruktivno ponašanje odvijalo pogrešnim putem. Ali zašto ovo radimo? Zašto težimo tom idealizmu i savršenstvu?

Postoji nekakvo uvjerenje da kada bismo promijenili sve što vidimo da „nije kako treba“ u nama i oko nas, da bismo onda postali sretni i ispunjeni i da tada ne bi više bilo problema s kojima bismo trebali da se suočavamo. Da ne bi bilo bola i patnje. Da bismo tada bili 24 časa na dan sretni, ispunjeni i spokojni.

Ali to nije tako. Uvjerenje da postoji „problem“ i da ga treba „rješavati“, nameće našoj podsvijesti uvjerenje da smo stalno u „problemima“ i da stalno postoji potreba da se problemi rješavaju. I kao poslijedica toga, vjerujemo da su „problemi“ odgovorni zato što nismo sretni, ispunjeni i zadovoljni u životu. I onda ili krivimo sebe što još nismo uspjeli da riješimo te probleme, ili vjerujemo da će naše konačno oslobađanje nastati kada riješimo sve probleme. Ali dok god vjerujete da problemi postoje, dotle će problemi i postojati, pa ma koliko da vodite „savršen“ život ili da nastojite da ga pretvorite u „savršen“.

savrsen danNaša percepcija je ta koja nas navodi da sebe doživljavamo kao nesavršena bića i da trebamo težiti savršenstvu. A mi već jesmo savršeni, samo nam je to teško da percipiramo, jer nam je fokus stalno na rješavanju problema koji nam potvrđuju da nismo savršeni. Mi zapravo stalno tražimo potvrde koje treba da nam kažu da smo vrijedni da budemo savršeni. Sva kreacija jest savršena, ma koliko da nam je to teško da razumijemo iz ovog stanja svijesti. Čak i destruktivno ponašanje, jer i to je dio kreacije i procesa evolucije i unapređenja.

Poanta priče je – ne morate biti „savršeni“ da biste bili sretni! Ne tražite razloge da budete neispunjeni i nesretni. Ne morate čekati da riješite sve ono što vidite da biste trebali riješiti u sebi da bi vaša realnost postala savršena. Ne morate istrijebiti svaku „lošu“ stvar u sebi da biste postali sretni. Vi ste sada i ovdje i uprkos svemu, vi možete izabrati ovaj momenat sada – da budete ispunjeni i sretni. Vaša realnost nikada neće biti „savršena“ , sve dok vi vašu realnost doživljavate „nesavršeno“.

Koncept „dostizanja savršenstva“ je konačnost. U našem umu, to je momenat u budućnosti koji treba da dosegnemo kako bi se naša patnja i bol završili, kako bismo bili bezgrešni. Naš um dostizanje tog momenta vidi kao vremensku prepreku koju treba da prođemo da bi stigli tamo negde u budućnost, koja će biti mnogo bolja i ljepša, koja će u našem uvjerenju biti „savršena“. To je samo iluzija. Savršenstvo je u promjeni, a ne u konačnosti.

Svijest teži evoluciji. Ako bi svijest dostigla savršenstvo, to bi bio momenat u kojem ona više ne bi mogla dalje da evoluira. Što bi se dogodilo nakon toga? Samouništenje? Ili dalja ekspanzija? U tom slučaju nema konačnosti. Jedina konačnost koja postoji je promjena.

Živite promjenu. Živite trenutak. Osjetite to savršenstvo u svakom momentu vašeg postojanjal

Nema tog „problema“ niti razloga zbog kojeg treba da dozvoliti da se osjećate loše i da taj loše osjećaj bude definicija vaše svakodnevnice. Naravno, uvijek postoje stvari koje vam se neće svidjeti, ali te stvari nisu razlog da budete generalno „nesretni“. Možete se rastužiti, biti bijesni, osjećati se beznadežno. To je sve u redu. To je tu s razlogom. Naše reakcije bola na nešto što nam se ne sviđa nisu dio „nesavršenstva“. Baš naprotiv. Ove su dio našeg savršenog kompasnog sistema koji nam daje signale i usmjeravaju nas ka daljoj promjeni i rastu. To su signali koji nam pokazuju što je to što možemo dalje transformirati i pretvoriti ga u nešto predivno. Ne kaže se za džabe da smo kreatori naših života.

drvo_zidZamislite biljku koja raste i koja nailazi na prepreku. Njoj ta prepreka može za trenutak poremetiti proces rasta, ali je neće spriječiti da raste i razvija se. Ona može da se izvije, preusmjeri svoj rast i zaobiđe prepreku. I izraste u prelijepo drvo. Snaga koja joj je bila potrebna da nadjača prepreku, stvorit će snažno drvo s predivnim plodovima. Može čak i da razori prepreku, razarajući svojom snagom i jačinom čak i betonski zid. Sjeme tih plodova će pasti na zemlju i stvoriti još jače i naprednije biljke. I mi smo kao biljke. Cijela historija našeg čovječanstva je kao ta biljka koja je zadnjih nekoliko tisuća godina rasla zaobilazeći prepreku.

Naše sazrijevanje i razvoj su mnogo suptilniji i sporiji nego što nam se čini. Naš logički um nam pravi prepreke, jer od nas traži da odjednom sve promijenimo, žudeći da se konačno oslobodimo bola. Ali bol neće nestati čak i kada budete jednog dana ostvarili taj „savršen“ život za kojim tragate. Promijenit će se samo vaša percepcija bola i način na koji ćete se nositi s bolom.

Nema tog argumenta koji vas sprečava da se probudite veseli i nasmijani. Prihvatite sebe u cijelosti, shvatite da je sve ono što kod sebe vidite „nesavršeno“ samo jedna iluzija. Vi već jeste savršeni, takvi kakvi jeste, pa čak iako vam je teško da to shvatite, to ne treba da vas sprečava da uživate u svom postojanju. Budite sretni i veseli, napravite taj jedan „klik“ u glavi kada se nađete pred onim što vidite kao problem.

Sljedeći put kada se nađete pred problemom podsjetite sebe sljedećim rečenicama:

Nema tog razloga niti problema koji me sprečavaju da se osjećam ispunjeno i sretno.

Ne mora sve biti savšreno da bih ja bio sretan.

Ne moram ja biti savršen da bih bio sretan.

Ja jesam sretan.

Stoga, ja već jesam savršen.“

(Mala napomena: Možete primijetiti kako su prve tri rečenice upotrebljenje s negacijom, koja ne bi trebala postojati kada su afirmacije u pitanju. Nakon toga slijede afirmacije u potvrdnom obliku. Kada se loše osjećamo, lakše nam je da kroz ovakvu transformaciju rečenica premostimo jaz između lošeg i dobrog raspoloženja i popnemo se na stepenicu dobrog raspoloženja.)

Uživajte u promjeni!🙂

Aniko Budai

 


%d blogeri kao ovaj: