Oni ti oduzimaju sve što imaš, a ti činiš sve kako bi ih nahranio Reviewed by admin on . . Mislim da je Sartre napisao, ili je općenito egzistencijalistička tendencija tretirati čovjeka kao ''neispunjenu težnju''. Ako bih ljudsko biće kakvo danas po . Mislim da je Sartre napisao, ili je općenito egzistencijalistička tendencija tretirati čovjeka kao ''neispunjenu težnju''. Ako bih ljudsko biće kakvo danas po Rating: 0

Oni ti oduzimaju sve što imaš, a ti činiš sve kako bi ih nahranio

smrt.

Mislim da je Sartre napisao, ili je općenito egzistencijalistička tendencija tretirati čovjeka kao ”neispunjenu težnju”. Ako bih ljudsko biće kakvo danas postoji u većini država svijeta morao silovanjem sažeti u jednu rečenicu, jednu riječ, bila bi to: žudnja. Žud. Ud.

Znate, smrt je nešto što najviše zna oživjeti čovjeka. Sve ostalo je umiranje. Onaj tko zna da će sigurno umrijeti, da nije niti malo otporan na krasnu smrt, da je priljubljen i obrazom i guzom i trbuhom uz staklo odlaska, svjetleći izlog – taj može živjeti ovu iluziju na ozbiljan i prav način. Smrt je doista naš najveći brat, topli prekrivač, nositelj života. Smrt je doduše pogrešna riječ. Smrt je trt. Onomatopeja za nekakav potez sjekirom preko vrata. Karikatura. Smrt je lingvistička prevara. Marketinški trik namijenjen kultiviranju straha, žudnje, požude. Panike za životom.

Sav marketing uistinu i služi stvaranju smrti, laži o kraju koja utjerava požudu u kosti. Požuda je samo druga strana novčića smrti: straha. Strah, ovisnost, vezanost i požuda posve su identične stvari, kada ih razodjenemo s lutke koja ih nosi. Ovisnički stav prema životu stvara požudu za životom, a ono što ljudi nazivaju životom jednako je loše osmišljeno kao i sama ”smrt”. Život je hranjenje žudnji za životom. Život je osjetilna predstava, živjeti = osjetiti i osjećati. Život je podražaj unutar amnezije duše. Poput refleksa povraćanja.

Mi živimo kroz naša osjetila, nalik gladnim ptićima koje majka hrani svakih nekoliko sekundi kako ne bi skapali. Naš kratki san života, koji živimo kao nekakvu opoziciju onomatopejskoj riječi ‘smrt’, je stanje uzbuđivanja, mrcvarenja, hranjenja i otupljivanja osjetila. Svih pet osjetila nose svoje mise dnevnice i svoje mise polnoćke. Um je naime najveće osjetilo, koje upravlja i podupire sva ostala. Um je poligon lažnoga života i lažne smrti. Tvorac koji je zaboravio svoju autonomiju. Nesvjesni kreator.

Lijepo pišu sljedbenici Veda kako su osjetila najveći lopovi koji postoje. Oduzimaju ti sve što imaš, jer sve što činiš, činiš kako bi ih nahranio. Njihova sitost je ono što ti nazivaš – življenje. Ne shvaćamo – smrt. Pravu smrt, ne onomatopejsku riječ koja zvuči kao nekakva strava koja će te posjetiti. Nema štetnijega mita po istinu života od mita o sablasnom žeteocu. Pored onomatopeje, stvorili smo i entitet smrti. Neprijatelja.

Sve ovo, čitava pogreška života i pogreška smrti, nekome zacijelo ide u korist. Netko tko je zakupio ovaj zabavni park i naplaćuje ulaz i izlaz. Nekome mora ići u korist naše krivo shvaćanje dolaska i bivanja na svijetu. Naša halapljiva gramzljivost, naša sluz, bljutavi vapaji, naši surogati i skorene rane, sasušeni balci, bolna kičma, sva ova silovanja koja se čine toliko stvarna, sav umor koji navlačimo na kapke. Netko mora dobivati proviziju od ulaznica za ovu predstavu, ovaj hipnotički svijet, showmenship, čisti show, planetarni big brother.

Moj poziv je poziv na poimanje smrtnih sekundi, jer svaka sekunda nosi u sebi mogući odlazak, ali i mogući povratak. Mi zaboravljamo da su smrt i život jedno te isto, jer život vežemo uz naša osjetila, naše sentimentalnosti, naše poznanike, naš youtube kanal i cover photo. Toga nema. Tebe nema.

-Robert Marinković

 

Leave a Comment

Koristimo kolačiće - Koristeći ovu stranicu ili zatvarajući ovo, slažete se s policom Kolačića
Prihvati Kolačiće
x
Koristimo kolačiće - Koristeći ovu stranicu ili zatvarajući ovo, slažete se s policom Kolačića
Prihvati Kolačiće
x