Ne lijepite po sebi etiketu za etiketom, zapitajte se je li napokon dosta Reviewed by admin on . . Na svijet dođemo kao male bebe pune sreće i oduševljenja, djeca puna ljubavi prema sebi i prema svijetu koji nas okružuje. Oduševljeni smo svojim prstićima, s . Na svijet dođemo kao male bebe pune sreće i oduševljenja, djeca puna ljubavi prema sebi i prema svijetu koji nas okružuje. Oduševljeni smo svojim prstićima, s Rating: 0

Ne lijepite po sebi etiketu za etiketom, zapitajte se je li napokon dosta

citati-o-slobodi.

Na svijet dođemo kao male bebe pune sreće i oduševljenja, djeca puna ljubavi prema sebi i prema svijetu koji nas okružuje. Oduševljeni smo svojim prstićima, svojom kosom, svojim tijelom, pažnjom koju dobivamo, ljudima koji nas okružuju i ljubavlju kojom nas osipaju.

Za sve što napravimo prvi put, bilo da napravimo prvi korak, izgovorimo prvu riječ, nacrtamo prvu sliku, kažemo prvo „r“ bez greške, izrecitiramo prvu recitaciju, dobijemo ogroman aplauz naše rodbine i roditelja punih oduševljenja. No zatim se dogodi nešto nepredviđeno. Nehotice prolijemo mlijeko i mama nas izviče jer smo nespretni i nepažljivi. Uzmemo svoju igračku i ne damo je djetetu koje je došlo u posjetu pa nas tata viče jer smo sebični. Neoprezno smo prešli preko ceste pa baka viče, što je tebi, pazi, vidi kako druga djeca lijepo prelaze. Zatim dođemo u školu, dobijemo prvu jedinicu i shvatimo da nismo najpametniji. Učitelji nas dodatno osramote.

Druga djeca prolaze bolje od nas, ljutimo se i mi sami na sebe a i naši roditelji još više na nas. Onda izađemo prvi put van, zaljubimo se ali toj osobi se svidi netko drugi. Tada shvatimo da nismo najpoželjniji i da postoje bolji od nas. Pa poželimo nešto lijepo i skupo a drugi nam objasne da smo neskromni, da želimo previše i da to nije lijepo ni pošteno a da to možda zapravo čak niti ne zaslužujemo. I tako iz svakog narednog sličnog događaja koji nas zadesi naučimo nešto novo za što mislimo da je točno i ispravno. Dobijemo nešto poput etikete na kojoj je zapisano – neoprezan, glup, lijen, nesposoban, nepopularan, ružan, nevoljen, pohlepan, nezasitan, kriminalac, jadan, siromašan, naporan, lajav, šutljiv, preosjećajan, bezosjećajan, lak, star…

I godinama skupljamo etiketu za etiketom i ljepimo ih po sebi – što mi sami, što drugi za nas. Partneri nam govore da ne valjamo, na poslu da ne radimo dovoljno i ne zaslužujemo bolju poziciju ili veću plaću, roditelji da smo loša djeca koja nisu ispunila roditeljska očekivanja, djeca da smo loši roditelji koji nisu ispunili dječja očekivanja, vlada da smo nezasitni, da je državna politika odlična i da mi živimo fenomenalno samo što smo nezahvalni i preglupi da to shvatimo, svijet da živimo u državi koja je „junk“ i da se zna kakav je to narod i kako takve treba tretirati…

Dok se jednom ne zapitamo… WTF? Shvatimo da nam je dosta svih glupavih etiketa koje su nam nalijepili ili koje smo pod utjecajem drugih ljudi i loših događaja naljepili mi sami. Shvatimo da nam je dosta svih etiketa koje nas potpuno krivo ili čak nimalo neopisuju. I odlučimo napraviti lomaču. Počnemo odljepljivati etikete jednu po jednu, stavimo ih na hrpicu (ili hrpetinu 🙂) i zapalimo. Osjećamo se divno gledajući hrpu kako gori i pomislimo: ŽIVOT JE SAMO JEDAN … MOJ IZBOR JE BITI SRETAN, OSJEĆATI SE NEPOBJEDIVO I BITI FANTASTIČNO! Dolje etikete!

-Dušica Ripli

 

Leave a Comment

Koristimo kolačiće - Koristeći ovu stranicu ili zatvarajući ovo, slažete se s policom Kolačića
Prihvati Kolačiće
x
Koristimo kolačiće - Koristeći ovu stranicu ili zatvarajući ovo, slažete se s policom Kolačića
Prihvati Kolačiće
x