Antistresna praksa Reviewed by admin on . . Najbitnija praksa u mom životu je ona koja se tiče rješavanja toksičnog stresa. Sam život je stresno iskustvo. Već dolazak na svijet može biti traumatsko isku . Najbitnija praksa u mom životu je ona koja se tiče rješavanja toksičnog stresa. Sam život je stresno iskustvo. Već dolazak na svijet može biti traumatsko isku Rating: 0

Antistresna praksa

dane.

Najbitnija praksa u mom životu je ona koja se tiče rješavanja toksičnog stresa. Sam život je stresno iskustvo. Već dolazak na svijet može biti traumatsko iskustvo. Može biti stresno još i u majčinom trbuhu ako je majka pod stresom. Njena krv i njeni hormoni su naša krv i naši hormoni. Stres (situacije koje doživljavamo ugrožavajućim) i trauma (situacije koje doživljavamo ugrožavajućim po život) su sastavni dio života.


Na svu sreću, priroda nas je podarila i mehanizmom koji nam omogućuje otpuštanje stresa i dovršavanje (tj. oslobađanje) ciklusa traume. Da bi to bilo moguće, moraju biti stvoreni određeni preduvjeti. Točnije, moramo se osjećati sigurno. Energiju (nabrijanost, nervozu, iritiranost) koja se javlja možemo isprazniti bilo bježeći od izvora opasnosti, bilo da se borimo s izvorom opasnosti i nadvladamo ga.

Drugi princip kroz koji se rješavamo “viška energije” je kroz nevoljno protresanje tijela. Ovaj princip možete vidjeti jasno kod male djece. Prvo im se počne tresti brada pa čitava vilica, ramena pa ostatak tijela i onda briznu u plač nakon čega slijedi faza umirenja. Isti ovaj mehanizam možete vidjeti kod životinja koje se protresaju od glave do pete. Možete ga ponekad primijetiti i kod odraslih ljudi, u situacijama kad se jako naživciraju, ili imaju nekakav javni nastup, ili su zamalo izbjegli sudar. Odraslim ljudima je ova trešnja neugodna (jer je nekontrolirana) i pokušavaju je sakriti jer su naučili da je drhtanje i trešnja znak slabosti. Na taj način ne dozvoljavaju višku toksičnog stresa da napusti tijelo te ne mogu doći do umirenja.

Otpuštanje viška stresa je prioritet broj jedan u mom životu. Kad god je moj živčani sustav umiren, bolji mi je san, imam više volje za vježbanje, osjećam se poletnije, lakše mi je raditi moj posao. Imam volju ići među ljude i družiti se s njima. Moji međuljudski kontakti su puno kvalitetniji. Puno lakše mi je vidjeti i čuti druge ljude kao i dozvoliti njima da me vide i čuju. Svi aspekti mog života funkcioniraju puno optimalnije.

Zaboravim li na otresanje stresa i stavim li posao ili ljubavni odnos na prvo mjesto, dogodi se paradoks u kojem ti aspekti mog života više pate. Začarani krug stresa, bezvoljnosti, manje vježbanja, lošiji san, narušeni odnosi dovodi do još više stresa, a onda to opet utječe loše na sve aspekte mog života… i tako se koprcam dok ne shvatim da sam zaboravio na prioritet broj jedan, a to je pražnjenje toksičnog stresa.

U rješavanju stresa koristim dva principa. Jedan je aktivni i simulira borbu/bijeg reakciju. To radim kroz tjelesno orijentiranu psihoterapiju (pojedinačno ili u grupi), kroz trčanje, vježbanje i ples. Drugi princip je “pasivniji”. Tu spada meditacija, rad s unutarnjim djetetom i TRE. TRE služi za nekontroliranu trešnju u kontroliranim uvjetima. I ovaj tekst mi je podsjetnik na prioritete.

Što je Vama na prvom mjestu i kako to utječe na Vaš cjelokupan život?

-Dane Cvijanović







Leave a Comment