Neugodne emocije su tu da pomognu, ne da kazne Reviewed by admin on . . Naš život je duhovni put, i mi  neprekidno hodamo stazom samospoznaje, samo što su neki od nas toga više svjesni. Na tom putu nam je svima potrebno vodstvo, o . Naš život je duhovni put, i mi  neprekidno hodamo stazom samospoznaje, samo što su neki od nas toga više svjesni. Na tom putu nam je svima potrebno vodstvo, o Rating: 0

Neugodne emocije su tu da pomognu, ne da kazne

emocije.

Naš život je duhovni put, i mi  neprekidno hodamo stazom samospoznaje, samo što su neki od nas toga više svjesni. Na tom putu nam je svima potrebno vodstvo, odnosno pomoć i mi je stalno  dobivamo. Ta pomoć nije nešto što moramo zaslužiti, čak nije potrebno ni da je tražimo. Ona je jednostavno stalno uz nas, međutim, mi je vrlo često ne vidimo i ne doživimo  kao pomoć. Naime, ona  uvijek dolazi u obliku u kojem nam je najpotrebnija, a ne u onom u kojem je mi želimo ili u kojem je zamišljamo.

Baš kao što sunce sija i kada je oblačno, a mi ga ne vidimo jer nam oblaci zaklanjaju pogled, tako su nam i obilje bezuvjetne ljubavi i podrške stalno na raspolaganju. Međutim, mi nismo u stanju da doživimo i osjetimo tu ljubav, jer  smo zatrpani gomilama teških misli, strahova, briga…


U redu, znači da treba da se oslobodimo svih tih teških misli i neugodnih emocija. Da, naravno, ali da bismo ih se mogli osloboditi prvo ih moramo prepoznati. Potiskivanje nije oslobađanje, iako je to ono što ljudi vrlo često rade. O štetnosti potiskivanja neugodnih emocija već sam nešto pisala, a sada mogu da dodam da je ono neka vrsta nasilja nad samim sobom i da razvijanje ljubavi prema sebi podrazumijeva prihvaćanje svih svojih emocija, kakve god da su one i kad god da se javljaju.

Kada potiskujemo neugodne emocije u stvari ne prihvatamo i ne volimo sebe, jer sve što osjećamo predstavlja odraz nekog dijela nas samih. Kada su u pitanju neugodne emocije, radi se o dijelovima koji žude za iscjeljenjem i zato je važno da ih prihvatimo.

Prihvaćanje ne znači nužno izražavanje, dobro je da se i toga podsjetimo. Dakle, ako u nekom trenutku doživim ljutnju, svjesna sam toga i prihvatim  kao činjenicu, konstatiram da se moj ego i dalje buni u nekim situacijama, mnogo ću je lakše prevazići, nego ako je potisnem, jer ljudi koji idu duhovnim putem “nikada nisu ljuti”. S druge strane, to što sam bila svjesna svoje ljutnje, ne znači da sam je  i izrazila, jer ponašanje je pod našom svjesnom kontrolom, za razliku od emocija.

A neugodne emocije nam pomažu da pročistimo i rastjeramo nagomilane oblake negativnosti, koji nas sprečavaju da doživimo bezuvjetnu ljubav i podršku. Pokušajte da ih, za promjenu, doživite na ovaj način i potreba da ih potiskuejte će se smanjiti, a vremenom i izgubiti.

Suzana Vemić, psih

Centarprozor.com

Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: