Neka bude po volji Ljubavi Reviewed by admin on . . Ne znamo ništa, a pravimo se da znamo sve. Selektivni smo po pitanju osjećaja. Glumimo iste uloge cijeli život. Strah nam je protkan kroz svaku česticu Bića, . Ne znamo ništa, a pravimo se da znamo sve. Selektivni smo po pitanju osjećaja. Glumimo iste uloge cijeli život. Strah nam je protkan kroz svaku česticu Bića, Rating: 0

Neka bude po volji Ljubavi

snovi.

Ne znamo ništa, a pravimo se da znamo sve. Selektivni smo po pitanju osjećaja. Glumimo iste uloge cijeli život. Strah nam je protkan kroz svaku česticu Bića, a želimo neku slobodu, ali samo po svojim zamišljenim pravilima.

Pravimo se slijepi za sve što nam se ne sviđa ili gutamo upravo takve informacije svakog dana, pitajući se odakle nam stres ili pak okrivljavajući druge za isti.

Ograđujemo se od svojih emocija, a potom i od emocija drugih. Nosimo neke zamišljene štitove oko sebe i ne usuđujemo se da slučajno spustimo gard i da zapravo dopustimo sebi sve što je tu.


Upiremo prstom u druge kao uzročnike našeg neraspoloženja. Tražimo sreću vani ili smo već odustali od traganja.

Svoju sjenu bacamo na druge i osuđujemo ih što su toliko mračni.
Zamišljamo neki sebični svijet u kojem je sve po našem ego planu i ljutimo se na svakog tko zaljulja platno na kojem projiciramo svoje zamisli i apsolutističke zahtjeve prema životu.

Umjesto da mijenjamo film koji sebi iznova puštamo, pokušavamo da zamijenimo pozadinu na kojoj se isti prikazuje.

Bavimo se vječito nekim dokazivanjem uvrnute slike o sebi sa težnjom da dobijemo nečije odobrenje, samo da bi istog trenutka i to devalvirali.
Svi su nešto zauzeti svojim životima, ciljevima, planovima, idejama, problemima…

Vjerujemo da moramo sve sami i da nitko nam ne može pomoći ili zato što smo tako posebno težak slučaj ili zato što sebe doživljavamo kao da smo žrtva (zaboravljaljući pri tome autora svogog životnog scenarija).
Sve nam je teško, čak i ono što izgleda lako dovodimo u pitanje i istog trenutka sumnjičavo pristupamo baveći se “skrivenom” namjerom druge osobe.

Jedino naš kut gledanja djeluje ispravan i ne ostavljamo prostora da je možda, samo možda, stvarnost za drugu osobu zaista drugačija od onoga što mi doživljavamo kao “istinu” i “realnost”.

Vjerujem da je moguće ovo promijeniti. Vjerujem da svatko koliko god sebičan bio ili prestravljen od svojih emocija u ovom momentu može napraviti prvi korak k unutra.
Oni koji su voljni se obično pitaju: “Zašto uvijek ja?”, a ovi drugi ne dolaze do momenta da bi bilo što s njima trebalo biti drugačije.

U svakom slučaju, upućujem svoju molitvu i namjeru, želju srca i svjetlost ljubavi svima koji dođu u kontakt s ovim tekstom, kao i do svih onih s kojima su prvi povezani.

Stavite dlanove na svoje grudi i recite sebi: “Osjećam spremnost za sve što je u mom iskustvu. U redu je volejti i osjećati se ranjivo. Sigurno je biti ovdje i sada. Koliko god neugodno bilo, biram reći kako se osjećam i poštujem osjećaje druge osobe.

Neka budu mir i radost tamo gdje su uznemirenost i briga bile.
Neka bude suosećajnost, gdje je sebičnost bila.
Neka bude ljubav, gdje je mržnja bila.
Neka bude povjerenje, gdje je strah bio.
Neka bude vjera, gde je sumnja bila.
Neka bude strpljenje, gdje je neizdržljivost vladala.
Neka bude olakšanje, gdje je briga bila glavna.
Neka bude razumijevanje, gdje je bijes dominirao.

Neka svjetlost pronađe sada put iz mene, kroz mene, do mene, neka transformira svaku moju stanicu u ljubav i neka se umnoži i raširi na cijeli svijet, na one koji su mi posebno dragi, na one koje volim, na one do kojih mi je stalo, na one koji su neutralni, na one koje ne poznajem, na one koji su me na bilo koji način iznevjerili, neka bude svjetlost i ljubav u onima za koje vjerujem da su me povrijedili ili bili nepravedni, neka ljubav očisti sve spomenute i nespomenute i neka bude po njezinoj volji.”

Hvala… Hvala… Hvala…

– Biljana Bedričić

Leave a Comment