KAD IMAŠ LJUDE S KOJIMA JE VRIJEME ZAISTA RELATIVAN POJAM Reviewed by admin on . .   Činjenica je da ti u druženju s nekim ljudima dva sata prođe kao deset minuta, a s nekima ti deset minuta izgleda kao da si s njima najmanje dva sata. .   Činjenica je da ti u druženju s nekim ljudima dva sata prođe kao deset minuta, a s nekima ti deset minuta izgleda kao da si s njima najmanje dva sata. Rating: 0

KAD IMAŠ LJUDE S KOJIMA JE VRIJEME ZAISTA RELATIVAN POJAM

vesna.
 

Činjenica je da ti u druženju s nekim ljudima dva sata prođe kao deset minuta, a s nekima ti deset minuta izgleda kao da si s njima najmanje dva sata. Vrijeme je relativan pojam kad se radi o razgovoru i slušanju.

Ponekad, kad ti u život pretežno dolaze ovi drugi, osjećaš se razočaranom u cijeli ljudski rod jer dobiješ dojam da je površan i sebičan, a ako si potpuno iskrena, osjećaš se razočaranom i u sebe jer ti se čini kako rijetko uspiješ na neke stvari reagirati onako kako misliš da bi trebalo, osjećaš da imaš sve manje strpljenja i sve više tražiš samoću.


– Što to sa mnom nije u redu? – pitaš se, osjećajući se tužnom, prezasićenom i ljutom na svih i na sebe.

Ali, isto tako, dovoljan je samo jedan susret među mnogima da ti vrati vjeru u ljude i u sebe.
Pojavi se netko tko je na sličnoj valnoj dužini s tvojom, netko s kim je tako jednostavno razgovarati i koga je tako lako slušati.
Taj netko te nema namjeru impresionirati, ali ti se svejedno osjećaš impresioniranom slušajući tu lakoću s kojom priča o svojim nesavršenostima, nedoumicama i traženjima smisla u naoko besmislu.

Nema ti namjeru nametati svoje mišljenje, nego ga samo jednostavno ima potrebu reći, ne znajući zapravo koliko je tko u pravu a koliko u krivu, ali ima potrebu da se njegovo mišljenje prihvati ili opovrgne kako bi mu neke stvari bile jasnije, jer i on ima osjećaj da je sreo nekog kome ga može izreći bez osude ili podsmijeha.

Kad ti pričaš o svom mišljenju o nečemu, pažljivo sluša jer se nada da će mu tvoje iskustvo pomoći da donese neki zaključak, jer su definitivni i jasni zaključci, što se tiče vlastitih emocija, veoma rijetka i dragocijena stvar. Zbog istog razloga, privučena tom skromnošću i povjerenjem koje ustvari odaje mudrost, i ti imaš potrebu slušati njega.
Dok tako razgovarate, oboje osjećate pozitivnu energiju koju doživljavate kao kreativnu i s kojom imate osjećaj da oboje rastete, pa je s užitkom dijelite.

Onda ti je krivo što si ikad pomislila da su svi ljudi postali površni i nezainteresirani za tuđe sudbine i razmišljanja, a ti sama sve više nepovjerljiva i zakočena. Osjećaš se krivo, jer si sve ljude nepravedno strpala u isti koš, kao što to rade oni kojih se groziš, a koji imaju naviku globalizirati i tako banalizirati svaku različitost.

Ali, neminovna je istina da, kad dođeš u neke respektabilne godine, sve više poštuješ svoje vrijeme jer si sve svjesnija koliko je prolazno.
Ono malo slobodnog vremena želiš provesti s ljudima s kojima dva sata prođe kao deset minuta jer tako imaš osjećaj da dragocijeno vrijeme nije uzalud potrošeno. Za one s kojima deset minuta traje kao dva sata, sve manje imaš vremena.

Jer, ako se s njima ne osjećaš dobro, ako se samo umaraš objašnjavajući, ako imaš osjećaj da žele da se poštuje samo njihovo mišljenje kao jedino ispravno, ako te konstantno imaju potrebu ispravljati, ako nemaš osjećaj pozitivne vibracije koja nesmetano kola između vas, lagano i pitko da se i različitost u mišljenju podrazumijeva kao neminovnost i želja za saznanjem, od tog razgovora nitko nema ništa, osim osjećaja natjecanja, tko će prevagnuti i pobijediti.

Nakon toga se osjećaš neshvaćenom, praznom, potištenom i imaš sklonost globalizirati cijeli ljudski rod kao površan, mahom materijalan i nezainteresiran, a ni o sebi nemaš neko dobro mišljenje.
Baš zbog toga mislim da, kad dođeš u neke godine i kad si se naoružao nekim iskustvom, imaš sve manju potrebu za puno prijatelja. Ono malo što ih imaš, neizmjerno voliš zbog jednog, najvećeg razloga koje je mjerilo za iskrenost. Družiš se s onima s kojima imaš dokaz da je vrijeme zaista relativan pojam, u pozitivnom smislu. Prebrzo prođe, ali nikad uzalud.

-Vesna Ferluga – Antić

Fine nijanse

Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!

Leave a Comment