Bruce Lee: Ključna razlika između ponosa i samopoštovanja Reviewed by admin on . . „Što je manje šansi i mogućnosti, to je veći imperativ potreba za ponosom. Srž ponosa je samoodbacivanje.“ „Istinsko samopoštovanje je integracija unutarnje v . „Što je manje šansi i mogućnosti, to je veći imperativ potreba za ponosom. Srž ponosa je samoodbacivanje.“ „Istinsko samopoštovanje je integracija unutarnje v Rating: 0

Bruce Lee: Ključna razlika između ponosa i samopoštovanja

bruce-lee.

„Što je manje šansi i mogućnosti, to je veći imperativ potreba za ponosom. Srž ponosa je samoodbacivanje.“

„Istinsko samopoštovanje je integracija unutarnje vrijednosti sa stvarima koje čine sijvet oko vas“, napisala je Anna Deavere Smith u njenim dragocjenim savjetima mladim umjetnicima. Ali, kako savladati tu složenu integraciju?

Ovim se legendarni kinesko-američki majstor borilačkih vještina, filozof i filmski stvaralac Bruce Lee (27.11. 1940. – 20.07. 1973.) bavio u tekstovima sakupljenim u djelu Bruce Lee: Umjetnik života – neprocjenjivoj knjizi koja se sastoji od privatnih pisama, bilješki, eseja i pjesama koji nikada ranije nisu objavljeni, a koja nam otkriva porijeklo njegove slavne metafore o otpornosti. U eseju nazvanom „Strastveno stanje uma“, Bruce piše: „Kroz druge možemo gledati samo kada uspijemo kroz same sebe da vidimo. Nedostatak samosvjesnosti nas čini providnima; duša koja sebe poznaje je neprozirna. […]


Da bismo se promijenili, moramo donekle biti svjesni šta smo… A ipak, neobično je da su baš ljudi koji su najmanje zadovoljni sobom i koji najviše žude za novim identitetom najmanje samosvjesni. Okrenuli su leđa neželjenom sebi, te tako sebe nikada nisu ni bili svjesni. Posljedica je da se ti koji nisu zadovoljni ne mogu skrivati, niti mogu postići stvarnu promjenu. Oni su providni, a njihove neželjene kvalitete odolijevaju svim pokušajima preuveličavanja vlastitog stanja i osobnog preobražaja.

Nepostojanje samosvjesnosti, Lee smatra, tjera nas da tražimo od drugih da nam kažu tko smo. (Učenje kako da to ne činimo je jedna od najtežih i najvažnijih životnih lekcija.) On ovo smatra opasnom, a opet duboko ljudskom težnjom za konformizmom: Imamo više vjere u ono što imitiramo nego u ono iz čega potječemo. Ne možemo da izvedemo osjećaj apsolutne sigurnosti iz bilo čega što ima korijene u nama. Najbolniji osjećaj nesigurnosti potječe iz osjećaja usamljenosti; kada imitiramo nismo usamljeni. Stoga to većina nas radi! Mi smo ono što drugi ljudi kažu da jesmo. Poznajemo sebe pretežno iz priča drugih.

Pod utjecajem izvanrednog razmišljanja Anais Nin o karakteru i osobnoj odgovornosti, Bruce Lee ističe da je ova tendencija ono na čemu se dogma zasniva: Većina nas silno želi vidjeti sebe kao instrument u rukama drugih kako bi se na taj način oslobodili odgovornosti za djela na koja smo potaknuti našim osobnim sklonostima i impulsima. I jaki i slabi posežu za alibijem. Ovi drugi prikrivaju svoje zlo vrlinom poslušnosti; postupili su nečasno jer su morali poslušati druge. Jaki, također, polažu pravo na oproštaj grijha proklamirajći se za izabrane instrumente više sile – boga, historije, vjere, nacije ili čovječanstva.

U korijenu naših pokušaja samovalidacije, Bruce Le smatra, nalazi se zbunjenost koju izazivaju ponos i samopoštovanje. On razmatra ključnu razliku između ova dva: Ponos je osjećaj vrijednosti koji potječe od nečega što nije dio nas, dok samopoštovanje potječe iz mogućnosti i postignuća ličnosti. Ponosni smo kada se poistovećujemo s imaginarnim ja, liderom, svetim ciljem, kolektivnim. U ponosu postoji strah i netolerancija; on je neosetljiv i beskompromisan. Što je više obećanja i mogućnosti u našem ja, to je potreba za ponosom veći imperativ. Ponos je izgrađen na samoodbacivanju.

Pravi osjećaj sopstvene vrijednosti stječemo promatrajući sebe kako bismo identificirali svoje talente, primjećuje Bruce Lee – što podsjeća na Epiktetovo shvaćanje samopromatranja s naklonošću – a zatim ulažući težak rad kako bismo ih ostvarili. Ova svrsishodna potreba za samoaktualizacijom, koja nigdje nije ljepše artikulirana nego u pismima majci Tomasa Volfa, je istinski nepresušni izvor samopoštovanja. Bruce Lee piše: Rad je put ka samopouzdanju i samopoštovanju. Ako je put otvoren, sva energija teče prema njima. Ovo je lako većini ljudi i koristi su opipljive.

Međutim, samopoštovanje nije nešto statično što se može steći, već dinamični osjećaj koji stalno treba njegovati: Održavanje samopoštovanja je stalni zadatak koji iscrpljuje svu snagu i sve unutarnje resurse jedinke. Moramo dokazati vlastitu vrijednost i da opravdamo vlastito postojanje svakog novog dana.

S osjećanjem još veće gorčine u dobu žestokih pucnjava i masovnog zla, Lee razmatra kako zavodljive i varljive postaju zamjene za samopoštovanje u njegovom odsustvu: Kada, iz ma kog razloga, nije moguće postići samopoštovanje, autonomna jedinka postaje veoma eksplozivan entitet. Ona okreće leđa od beznadežnog ja i uranja u potragu za ponosom – eksplozivnim supstitutom za samopoštovanje. Svi društveni nemiri i lomovi imaju korijene u krizama ličnog samopoštovanja, i svi događaji u kojima se mase spremno ujedinjuju su suštinski traganje za ponosom.

forensicsoul.com

Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!

Leave a Comment