(RE)OPRAŠTANJE Reviewed by admin on . . Puno me košta da oprostim. Učinim to, ali samo moja nesanica i ja znamo koliko je snage i napora potrebno. Pogotovo iznova. Pogotvo iznova najbližima. Kao i s . Puno me košta da oprostim. Učinim to, ali samo moja nesanica i ja znamo koliko je snage i napora potrebno. Pogotovo iznova. Pogotvo iznova najbližima. Kao i s Rating: 0

(RE)OPRAŠTANJE

opraštanje.

Puno me košta da oprostim. Učinim to, ali samo moja nesanica i ja znamo koliko je snage i napora potrebno. Pogotovo iznova. Pogotvo iznova najbližima.

Kao i svi ostali ljudi na ovom svijetu, i ja u sebi imam dva vuka. Onog bijelog, pitomog, jakog ali osjećajnog, strogog ali pravednog, zaštitnika ali dobronamjernika koji bi svakom praštati mogao. I onog crnog, ofucanog, izgladnjelog osvetnika, koji bi svojim čeljustima drugima presuđivao, svojim djelima kažnjavao i samo pokajnicima na koljenima praštao. U okršaju njih dvojice pobjeđuje uvijek onaj kojeg hranim. Ne znam ni kako, ni zašto, ni koji demoni prošlosti uzdižu ovog od gladi na ivici života, bijesnog kurjaka, kojim vradžbinama mu daju snage da iako od mene zapostavljen i dalje meni troši san…


Mislim da se povampiruje da bi me još doučio opraštanju. Da oprostiti ne znači samo prijeći preko nečeg već i to nešto zaboraviti. Da oprostiti ne znači samo odstraniti nekog iz života već i poslije svega želeti mu dobro. Da oprostiti ne znači sahraniti sjećanje na nekog, već živeti sretno s tim uspomenama. Da oprostiti pokajniku ne znači biti dobar, već oprostiti onome tko se pokajati ne umije. Da oprostiti iako u jeziku postoji kao svršen glagol u praksi je jedino upotrebljivo kao imenica opraštanje koja traje. Beskrajno. Koja nema završetka i koja svoje postojanje dokazuje tjerajući te da je činjenjem, a ne samo izgovaranjem, ponavljaš.

Nema opraštanje nikakve veze s drugima, već isključivo s nama samima. Nema bolje budućnosti za one koji ne umiju praštati, jer od življenja u prošlosti njima budućnost nema kad ni da se dogodi. Sreća ne dolazi na vrata zlopamtilima. U njihovim kućama živi samo ono što pamte. Njihovog kurjaka upravo njihova sjećanja i hrane. Uvijek ćete ga lako prepoznati. Crn je. Liči na gazdu i njegove misli.

Zato znam da, ma koliko često sebe pitao „Dokle više?“ i sam sebi šaputao da nitko ne čuje „Ja ovo više ne mogu“ – ja uvijek mogu još opraštati. Zato mi živote daj još! Sipaj još nedaće, upoznaj s još nečasnih ljudi, iskoristi svaku priliku da mi gurneš prste u sve još uvek nezarasle rane iz prošlosti, jer ja i kad boli mogu još da opraštam. Jer ja nisam taj koji će se udaviti u gorčini osvetničkog pelina. Ne! Moj bijeli, uvijek siti vuk, hranjen ljubavlju a pojen razumijevanjem, dresiran je ne da bije bitke za mene, već da me kao slijepca od tog ratničkog bezdana odvodi što dalje kad vidi da bitke počinju.

Zato kad vidiš da me boli i pomisliš da je to moj poraz, znaj da je to uvijek moja pobjeda, jer ne možeš ti bolom donijeti nemira koliko meni opraštanje može doneti spokoja!

Blogdan.rs

Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: