Oprosti, pogriješila sam Reviewed by admin on . . Čim sam izgovorila te riječi zvučle su pogrešno, čak surovo, ali povratka nije bilo. Morala sam raditi s onim što mi je dano, pomislila sam, ali onda sam sebe . Čim sam izgovorila te riječi zvučle su pogrešno, čak surovo, ali povratka nije bilo. Morala sam raditi s onim što mi je dano, pomislila sam, ali onda sam sebe Rating: 0

Oprosti, pogriješila sam

oprosti.

Čim sam izgovorila te riječi zvučle su pogrešno, čak surovo, ali povratka nije bilo. Morala sam raditi s onim što mi je dano, pomislila sam, ali onda sam sebe ispravila, morala sam preuzeti odgovornost.  Ne samo odgovornost za izgovorene riječi, već i za ono što sam osjećala.

,,Znaš, tvoje ponašanje je učinilo da se osjetim loše“ – rekla sam i odjednom više nisam mislila na ponašanje dječaka od šest godina, već na vlastito. Trgla me je sjena koja je preletjela njegovim licem, brza, ali meni prepoznatljiva: krivica.

Ne, odlučila sam, neću ga poslati tim putem, odatle se nitko još nije vratio ispunjen. Moj osjećaj nemoći mu ne bi trebao biti orijentir, ni za što. Ne bi trebao ni meni, zato sam odlučila da preuzmem odgovornost. Sjedi pored mene, rekla sam.


“ Pogriješila sam“ – rekla sam gledajući ga u oči. “ Ti nisi odgovoran za ono kako se osjećam, ja sam.“– riječi su prosto tekle. Gledao me je okicama raširenim u čudu, ali je izgledao kao da se i zabavlja.

“ I ako imaš mnogo moći u sebi“ – nastavila sam- “Ovu ipak nemaš, a to je da odredjuješ hoću li se ja ili bilo tko drugi osjetiti ljepo ili ne. Svatko odlučuje za sebe i zato ti kažem oprosti. Sada odlučujem da ću se osjećati dobro i učinit ću sve da na tom osjećaju ostanem, tako što ću misliti na ono što me raduje. Kako ti se to čini?“- upitala sam.

On je podigao palac kao odgovor i slatko mi namignuo. Mogla sam osjetim njegovo olakšanje kada je taj teret skinut sa njegovih ramena, jer zadovoljiti druge je nemoguća misija.

Uvijek će biti novih zahtjeva, novih potreba, a njihovo zadovoljenje nije uvijek na nama. I ako pišem o odnosu između roditelja i djeteta, ove postavke su primjenjive na sve odnose. Prečesto našu sreću polažemo u ruke sudbini, dragoj osobi ili situaciji i jos češće budemo razočarani. Nitko nije odgovoran kako se osjećamo, jer osjećaji ne izazivaju drugi ljudi, njihovi postupci ili njihove riječi, naši osjećaji pokreću naše misli.

Svjesna sam da se većina ljudi strese kada izgovorim riječ ODGOVORNOST, ali ja je tako rado potenciram, jer je tako predivno lišena krivice, a tako dobro ispunjena kreativnom moći. Biti kreativan za mene znači biti razigran i nadasve selektivan u izboru misli, jer ako već kreiramo, pa hajde da to bude ono što smo željeli, a ne ono što smo slučajno stvorili, dok smo bježeći od toga govorili: Ovo ne želim, ovo meni ne treba.

Sjetimo se da se najveće želje i najveći strahovi ostvaruju, jer o njima najčešće mislimo. Zato fokus na želje i još želja i fokus na ljubav, jer ljubav stvara svjetove, strah ih razara. Preuzimanjem odgovornosti za naše osjećaje, rasterećujemo naše odnose i oslobađamo kako sebe, tako i druge, jer samo su slobodni sposobni za let.

-Sanja Todorović Gajić

lotoslife.com

Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!

Leave a Comment