Kako donijeti najbolju moguću odluku Reviewed by admin on . . Svakodnevno donosimo razne odluke a i svi se ponekad nađemo u situaciji kada treba donijeti važnu životnu odluku. Je li to najbolja moguća odluka u tom moment . Svakodnevno donosimo razne odluke a i svi se ponekad nađemo u situaciji kada treba donijeti važnu životnu odluku. Je li to najbolja moguća odluka u tom moment Rating: 0
You Are Here: Home » Eventi » Jasmina Kovačev » Kako donijeti najbolju moguću odluku

Kako donijeti najbolju moguću odluku

namjere_0.

Svakodnevno donosimo razne odluke a i svi se ponekad nađemo u situaciji kada treba donijeti važnu životnu odluku.

Je li to najbolja moguća odluka u tom momentu? Filozofski odgovor bi bio – da. Za stanje u kojem smo bili je odgovor da, jer svatko radi najbolje što zna u svakom momentu. A to najbolje ne znači da ne može biti bolje, čak i mnogo bolje i korisnije i nama i drugima oko nas.

Kako sebe dovesti u to najbolje stanje za donošenje neke odluke?

Prvi i osnovni uvjet a ujedno i ključ je imati emotivnu odvojenost od ishoda tj svoj unutarnji mir kad pomislimo na ishod koji hoćemo ili koji nećemo. Još jednostavnije rečeno, potrebno je da smo u stanju čistog emotivnog kanala na tu određenu temu.


Čula sam mnoge komentare u smislu da nije u redu da nas je baš briga hoće li se nešto dogoditi ili ne. Ne može se to tako promatrati. Ako imamo svoj mir to ne znači da nas je baš briga. Kada imamo unutarnji mir tj nemamo emocionalu vezanost za ishod, mi ne gubimo svoja mjerila vrijednosti i ljudsku empatiju. I dalje ćemo imati viđenje da nešto nije recimo sigurnno ili da nije moralno itd ali nećemo imati emocionalnu reakciju već ćemo reagirati mirne glave s najboljom sposobnosti donošenja odluke. Ukoliko imamo emocije vezane za ishod, one nas najčešće ne vode u željenom pravcu, a to znači da ne donosimo ni najbolje odluke. Najčešće se radi o nekoj vrsti straha.

Potrebno je prije svega razumjeti ono što već znamo ali često nismo spojili sve kockice, a to je da jake emocije onemogućavaju pristup i logično analitičkim procesima i intuiciji.  Ovo je najlakše shvatiti kroz tipičan primjer kada student koji ide na ispit sa svim znanjima jer se dobro spremio, a ako proradi jaka trema tj strah koji može imati različite aspekte,  on potpuno zablokira. Ne radi mu ni logika ni intuicija. Da je prije toga riješio korjene svojih strahova, to se ne bi dogodilo. Njegova vezanost za ishod tj strah da će pasti na ispitu je blokirao pristup logici i intuiciji.

Vratimo se na vezanost za ishod i donošenje odluka. Kroz primjere je najlakše shvatiti.

Kada radim s nekim tko ima “fatalnu“ dijagnozu, jedna od prvih tema je isprocesirati strah od smrti. Ima više bitnih razloga za to, ali o tome drugi put. Često mi se dogodi da u radu s nekim tko je recimo obolio od karcinoma, identificiramo vrlo visok strah od smrti, ali se javi otpor da se uopće radi na tu temu, jer u njihovim očima u tom momentu, rad na strahu od smrti često tumače kao odustajanje od života. Istina je upravo suprotna. Kada riješimo našu vezanost za ishod tj strah od smrti, tada smo uklonili jednu od blokada na putu samoiscjeljenja, uklonili frekvenciju straha na tu temu i time usmjerili sebe energetski u suprotnom pravcu od privlačenja još više događaja sa sličnom frekvencijom.  Ujedno smo u najboljem mogućem stanju za donošenje odluka.

Posljedice ignoriranja nekih emocija koje nas vezuju za ishod kao i limitirajućih uvjerenja, mogu biti različite, nekada i fatalne. Što točno mislim pod tim? S unutarnjim mirom donosimo najbolje moguće odluke i kad je “frka”.

Koliko je to točno pokazalo je i istraživanje koje sam provela prije dvije godine na Novom Zelandu, gdje redovno držim retreat za oboljele od raka, one koji su u remisiji i njihovu podršku, pod nazivom „Imam karcinom, pa što? Biram Život!“ Tijekom istraživanja, 50 ispitanika s dijagnozom raka je popunjavalo upitnik u kojem je bilo moguće obilježiti više od jednog odgovora. Na prvo pitanje, što misle da je najveći doprinositelj njihovom stanju i ovakvoj dijagnozi, 65% ispitanika je reklo stres, 35% prehrana, 18% mentalni stav, 42% drugi faktori. Na jedno od posljednjih pitanja koje je glasilo, što je to što vjeruju da bi im u ovom momentu najviše doprinjelo njihovom oporavku, 40% je odgovorilo rad na emocijama, 39% promjena mentalnog stava, 42% promjena prehrane, 71% vještine nošenja sa stanjem u kojem su. Zaključak – iako je uvjerljivo najveći doprinositelj dijagnozi stres, akceat im ne bi bio na rješavanju stresa, tj. emocija u pozadini stresa, već prvenstveno na promjeni prehrane, mentalnog stava i najviše savladavanje vještina nošenja sa situacijom u kojoj su.

Očigledno je da strahovi, tj. doživljaj tog stanja ne dozvoljava donošenje najbolje odluke u pravcu rješavanja korijena stresa, koji je najveći doprinositelj njihovom stanju. To ne zanači da nema razloga za korekcijom prehrane, nego ukazuje na odsustvo zdravorazumske odluke i postavljanju prioriteta. Ljudi su mnogo skloniji da mijenjaju prehranu nego da rade na sebi i onom što ih je najvećim postotkom dovelo do stanja u kojem su. Mentalni stav se može promijeniti jedino ako riješimo emocije, bez toga nema ni promjene mentalnog stava. Vještine nošenja sa situacijom su bitne, ali ne doprinose rješavanju korijena problema koji imaju. Očigledno je da sa strahovima nema ispravnog razmišljanja i postavljanja prioriteta kada se pravi plan podrške organizmu koji bi pomogao što efikasnijem i najbržem aktiviranju samoiscjeljenja i donošenje životno značajnih odluka.

Evo još nekih primjera iz prakse da bi shvatili važnost uklanjanja emocionalne vezanosti za ishod u odnosu na donošenje odluka.

Iz vlastitog straha možemo donijeti odluke vezane za zdravlje bližnjih koje nisu podržavajuće procesima samoiscjeljenja već sasvim suprotno. Ovo je posebno opasno kada drugi ovise od nas i naših odluka, bilo da su to naša djeca ili roditelji.

Iz vlastitih emocionalnih vezanosti za ishod možemo gušiti bližnje svojim odlukama, što nekada radimo svojoj djeci ili svojim roditeljima. Nekada do te mjere gušimo bolesnika svojim pritiscima i reakacijama da u ekstremnim situacijama bližnji riješi da napusti fizički svijet iako mu vrijeme za odlazak još nije došlo. To je naravno ekstremna situacija.

Manje ekstremna situacija je na primjer kada iz svog vlastitog straha tj brige za bližnjeg kreiramo masu situacija opterećujućeg za bližnjeg. Na primjer, roditelj uhodi dijete zbog svoje pretjerane brige. Dijete to u više mahova primijeti, i ukoliko to primijete i njegovi prijatelji, može se javiti veliki sram zbog kojeg se može javiti potreba da budu nevidljivi kako se ne bi osramotili u društvu. Ovo dalje kreira svoj niz poslijedica koje kreiraju nove komplikacije u životu.

Srela sam se nedavno sa situacijom gdje osoba ima strah da se opusti jer ako se opusti ishod neće biti dobar. Mora biti napeta. Kad smo napeti, mnogo su veće šanse da stvari idu kako ne treba, nego kad smo smireni i opušteni. Strahovi i napetosti ne samo da drastično smanjuju funkcije imunog sitema i sposobnosti samoiscjeljenja, nego vode donošenju odluka koje su uvijek obojene tim strahom i privlače još više dokaza za  isti taj strah. Tako postajemo robovi vlastitih emocija i mentalnih programa.

Kada su u pitanju biznis odluke, također je od izuzetne važnosti prvo riješiti sve emocije vezane za ishod kako bi spriječili donošenje odluka obojenih našim emocijama.

-Jasmina Kovačev

Jasmina Kovačev će održati nekoliko seminara vezanih za blokade, novac, i EFT.
Sve informacije možete naći na:

Jasmina Kovačev: Jesenski ciklus edukacija EFT-ja u regiji

Otkrijte blokade obilju, zdravlju i uspjehu / Otpustite blokade novcu

 

Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!

Leave a Comment