Drage moje, manite se ćorava posla, ne trošite vrijeme na loše ljude i još lošije odnose Reviewed by admin on . . "NEMOJTE me krivo shvatiti - svako od nas treba imati prijatelje. Mi smo društvena bića i prijatelji nam trebaju jer su oni naša veza sa svijetom i naš oslona . "NEMOJTE me krivo shvatiti - svako od nas treba imati prijatelje. Mi smo društvena bića i prijatelji nam trebaju jer su oni naša veza sa svijetom i naš oslona Rating: 0

Drage moje, manite se ćorava posla, ne trošite vrijeme na loše ljude i još lošije odnose

prijateljice.

“NEMOJTE me krivo shvatiti – svako od nas treba imati prijatelje. Mi smo društvena bića i prijatelji nam trebaju jer su oni naša veza sa svijetom i naš oslonac. Svi mi težimo imati barem jednog najboljeg prijatelja – u našem slučaju – prijateljicu. Našu drugu ja koja će znati naše tajne, biti naš oslonac, biti naš razum, s kojom ćemo se smijati i s kojom ćemo moći plakati. Život je turbulentno putovanje u kojem će nam uvijek trebati barem jedna ruka koja će biti tu da nas stisne i kaže nam da će sve biti u redu.

Još smo kao djeca težili tome. To nam je bila preokupacija u školi, a čak i ako ni tada nismo pronašli barem jednu takvu srodnu dušu ona je već jednom, nekada, iznenada, došla.


Imate li djecu koja još uvijek nisu pronašla svog drugog ja – recite im da ne očajavaju. Jednom, negdje, pojavit će se već netko. Naravno, dok ste bile klinke kojima je jedino važno bilo biti popularna, okružena dobrim podanicama, ili barem biti jedna od onih koja nije osamljena bez obzira na popularnost i status u školi – da vam je tada netko rekao, bez brige, ne očajavaj, život je prevrijedan da bi ga trošila na bezvrijedne prijatelje – tada to sigurno ne bi shvatili.

Ali sada više niste klinke. I sada vam mogu najotvorenije reći – život je stvarno prekratak da bi ga trošili na usrane odnose i krpanje istih.”, napisala je još davno Anna Lind Thomas, jedna vrlo oštroumna žena koja je svojim britkim pogledom na život već oduševila brojne žene svijeta koje prate njen rad na portalima poput Babble.com.

Jer ne samo da kaže istinu, ona to kaže jasno i glasno.

“Manite se ćorava posla, ne trošite vrijeme na loše ljude i još lošije odnose – oduzimate si vrijeme u kojem bi možda mogli naletjeti na onog “pravog”. I ne samo na onog pravo. Zbog takvih odnosa trošite svoju energiju umjesto da uživate u životu.

“Svi mi imamo neku svrhu na ovom svijetu. Ona nije ni ekstremna ni biblijska. Jebi ga – samo rijetki među nama imaju priliku napraviti nešto stvarno veliko od svog života. Mi obični ljudi imamo nešto lakši zadatak – od svog života napravite nešto sebi veliko – biti sretni što je više moguće, zabavljati se kad god stignemo, ispunjavati svoje snove, baviti se svojim talentima, otkrivati što vas u životu još može veseliti i truditi se sve napraviti po svom. Kada imate dobru prijateljicu ona će sve ovo htjeti proći s vama. Možda ne sve – niste vezani pupčanom vrpcom, ali ako će biti vas pa makar i kao moralna podrška u vezi na daljinu – to je onda potpora koja vam treba.

To je osoba koja će se gaditi na prvi zvuk flaute koju ste odlučili početi svirati, ne zato da vas popljuje nego zato da vam iskreno kaže da se ili malo bolje posvetite vježbi ili se radije primite kuhače i kolača. Za razliku od prave prijateljice ona kojoj ne biste trebali posvetiti dio svog vremena samo će vam uljudno reći da joj se čini da možda trebate samo još malo vježbe. Uljudno, u rukavicama zamolit će vas i da tu flautu sada malo odložite jer ona ima problem koji želi podijeliti s vama. Ah, ma daj – tu smo dakle!

Želja da se nekome svidimo u nama ljudima je iznimno jaka. Ne lažimo sami sebe – svi mi volimo gomile lajkova i svi mi volimo biti prihvaćeni – samo… kada ti lajkovi nisu baš iskreni može se dogoditi da se pogubimo. Da se malo pogubimo, a onda počinju problemi. Jer ovako stvari stoje – sve što mi jesmo samo je dio onoga što itko drugi o nama zna. Jer nitko realno ne živi naš život. Sve te pohvale, zagrljaji, polupotpora, poluodgovori i sve drugo što je tako nekako na pola – ništa od toga ne donosi nam odgovore koje mi trebamo od drugih ljudi. Da ih ne trebamo, ne bi ni trebali imati nikoga, ali takvi smo – ljudi smo, društvena smo bića i zato težimo prijateljstvu.

Ali ona nisu uvijek baš ono pravo što baš mi trebamo. Kako ćete to znati? Postoji dosta očitih znakova koji će vam pokazati da prijateljica baš i nije ona kakvu trebate.

Na primjer – ako se uz neku prijateljicu nekako uvijek osjećate loše sami sa sobom – takva kritičarka zaista vam ne treba. Ako se stalno bojite da bi mogli ostati bez takvog odnosa – takva vam napetost onda stvarno najstvarnije ne treba. Ako s vremena na vrijeme osjetite da vam ta osoba pokušava na vama liječiti neke svoje frustracije, tada radije odlučite – želite li biti osoba ili otirač.

Postoje i oni malo manje očiti znakovi koji će vas neko duže vrijeme držati u lošem odnosu, a da to baš neće jasno shvaćati.

Na primjer – iako je vaš odnos naoko ravnopravan, s vremena na vrijeme uz tu se osobe znate osjetiti kao – neadekvatno. Ako vam dođe da nekada radije prešutite neku svoju tajnu jer osjećate kao da ne bi dobili očekivanu potporu, ili prešutite neku svoju misao samo zato da vas ta osoba ne popljuje. Ponekad radite malo previše kompromisa da bi vaš odnos ostao prijateljski. Ponekad čak malo i glumite samo da bi vas ta osoba i dalje prihvaćala sa zadovoljstvom. Ponekad se čak i u nekom većem društvu znate osjetiti malo usamljeno i nesigurno.

A tada se događa nešto što se ne bi smjelo događati – vi podilazite drugima i time napuštate sebe, svoje ja i svoja uvjerenja. Ako je to gluma, onda taj prijateljski odnos nije prijateljstvo nego posao na koji se pomalo silite da ga odradite najbolje što znate. Čemu?

Jesam li spomenula već da je život prekratak za usrana prijateljstva?

Ako to još niste zapamtili, da vam kažem još nešto u što možda nećete na prvu povjerovati: jednom kada se prestane brinuti oko toga da vas drugi ljudi vole i kada se fokusirate na to da budete bolja osoba sebi samoj i da kao takva vi postane osoba koja će drugim ljudima biti bolja prijateljica – samo čekajte – sjajni ljudi odjednom će htjeti biti uz vas. Sjajni ljudi. Ne sateliti koji od vas nešto trebaju, već ljudi koji će svoj život htjeti obogatiti vašim društvom.
Zvuči kao neka magija, zar ne? Ali nije. Čista je istina da svi mi privlačimo onoliko koliko i ulažemo. Ako silno volite glumiti da ste netko drugi, privlačite ćete iste takve glumce, stvarati odglumljena prijateljstva i zajedno ćete glumiti veliku sreću. Još ako niste ni svjesni, tim bolje, ali ako svjesno glumatate i pretvarate se – kad tad sav će tad nutarnji jad izletjeti na površinu vašeg života. A gluma i glumci tada će samo nestati sa scene.

Zato je život prekratak za usrana prijateljstva.

Jer znate što – ponekad ćete čak naletjeti i na ljude koji željeti biti dobri s vama, ali im to neće polaziti od ruke. Možda ćete ih sresti u nekom njihovom teškom dijelu života, možda će njihova depresija, mamino loše zdravlje, rastava braka, sjeban posao… toliko utjecati na njih da vama jednostavno neće moći pružiti ono što vama treba. Ti ljudi nisu ni zločesti ni loši, tim ljudima u tom trenutku možda trebate vi, ali oni ne trebaju vama – na vam je da odlučite možete li ih nositi na svojim ramenima dok sebi i dalje tražite srodnu dušu. Možda ćete to i moći durati jedno vrijeme, ali znate što – kvalitetna prijateljstva traže i odricanje i ulaganje – i energije i vremena, i ako shvatite da ste potrošeni, ne ulažite više. Ni toj osobi nećete moći pomoći dok vam je stamina na izmaku snaga.

Ako još niste našli najbolju prijateljicu – ne cendrajte – ulažite u sebe. Da, lakše je udvoje biti bolji, ali dok čekate drugu polovicu to vrijeme uložite u sebe. I samo da znate – ni to nije lako. Treba imati hrabrosti od sebe napraviti boljeg čovjeka, slušati sebe i samo sebe. Mnogi su ljudi dočekali svoju smrti, a da nikada nisu pronašli tu hrabrost. Koji su cijeli svoj život težili samo tome da imaju nekoga uz sebe – ali na samrti su shvatili koliko im je žao što nikada nisu uspjeli biti toliko dobri sebi. Za tim su žalili pred smrt, ne za tim što im na samrtnoj postelji nije cijelo društvo bezvrijednih lica koji će ih nasmijavati u njihovom zadnjem udisaju.
I nemojte misliti da ste ulaskom u zonu odraslih obiteljskih ljudi postali cijepljeni protiv povrijeđenosti izazvanog nedostatkom osoba koje će vas voljeti, pozivati, tapšati i cijeniti. Možda ste kao mama preokrenuli neke svoje prioritete u životu, ali i dalje ćete kao šiparica upadati u situacije u kojima će vam vaša unutarnja duša zaplakati jer su vas druge mame u parku malo izolirale, ili ste ostali osamljeni na pauzi neke vaše poslovne konferencije, ili ćete saznati da je susjeda vrata do vas na rođendan pozvala sve osim vas.

Nemojte se zavaravati da ćete sada kada ste odrasli postati imuni na takve stvari. Nećete. Jer vaš ego želi biti voljen i prihvaćen, za bilo koju cijenu. Ali pazite da ona ipak ne bude prevelika!

Kada vas zaboli vaša osamljenost samo se sjetite da nikada nećete ostati bez onoga što je najvrjednije – samoga sebe.

Ako je vaša najbolja prijateljica daleko od vas – vjerujte mi – radije potražite dobro društvo u samoj sebi, u dobroj knjizi i dobroj kupki. Radije nego da ulažete energiju u loš odnos od kojega ćete se možda kratko osjećati savršeno, ali nakon što poližete šlag prvog sloja takvog odnosa, gorak okus podsjetit će vas da nije vrijedilo truda.

Ili još bolje, ako se osjetite osamljeno sjetite se da možda ne trebate vi imati prijatelja, nego da možda netko drugi u vašoj blizini još više nego vi treba jednog dobrog prijatelja. Probajte biti dobar prijatelj, možda vam se vaš ulog dvostruko vrati!”

Index.hr

Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!

Leave a Comment