Davanje drugima je davanje SEBI Reviewed by admin on . . Naučeni smo da ako bismo željeli iskazali sebe na ispravan način, potrebno je da dajemo. Svi smo već čuli da je bolje davati nego primati, ali je li to zaista . Naučeni smo da ako bismo željeli iskazali sebe na ispravan način, potrebno je da dajemo. Svi smo već čuli da je bolje davati nego primati, ali je li to zaista Rating: 0

Davanje drugima je davanje SEBI

davanje.

Naučeni smo da ako bismo željeli iskazali sebe na ispravan način, potrebno je da dajemo.

Svi smo već čuli da je bolje davati nego primati, ali je li to zaista tako? Kako možemo davati, ako nemamo dovoljno za svoje potrebe? Naši sveti oci kršćanstva su rekli da mi primamo kroz davanje. Je li to samo lijepo sročena mistična rečenica?

Ipak ono što se lako pronalazi iza ovih riječi je da sve ono što dajemo svetu, mi u stvari dajemo sebi. Što god čovjek želi da iskusi u svom životu, može to iskusiti i tako što daje drugima. Ali kako mogu dati, ako nemam ili nemam dovoljno? Ali kad dajemo drugima, onda iskušavamo da imamo. Kako?


U ljudskom mozgu se nalazi dio koji se zove limbički mozak, za koji se zna da je neuvjetovan vremenom i objektima. To znači da taj dio mozga ne pravi razliku između sebe i drugih, i nema shvaćanje o vremenu kao prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Taj vrlo važni dio mozga koji nema shvaćanje o vremenu i objektima, doživljava kao primanje svaki put kada dajem, jer on nema osjećaj razlike kada davanje ide ka vani ili kada davanje ide ka nama.

Naše tijelo je prvo koje iskušava sve što dajemo drugima. Kada se molimo za druge, kada imamo izvjesne osjećaje za druge, kada želimo i molimo od Boga iscjeljenje od bolesti, ljubav, mir, napredak za naše voljene ili bilo koga drugog, ma gdje da se oni nalazili na ovoj planeti,onda i naše tijelo iskušava taj mir, ljubav, iscjeljenje, napredak. U tom procesu se jasno iskušava koliko je davanje zapravo primanje.

Tako, ako kritizirate druge ljude, ako ih ne podnosite, vaš mozak ne pravi razliku između vas i drugih i kritiku uperenu na druge ljude iskušava kao samokritiku i samo nezadovoljstvo. Ako vam je stalo do drugih, pomažete im i podržavate ih, taj dio mozga ne zna u kom pravcu idu takve emocije, pa mozak to uvijek prihvaća kao poklon namijenjen nama samima. Sve što dajemo drugima, taj dio mozga iskušava kao davanje nama samima.

Najveći među nama mnogo čine za druge ljude, jer što više služimo drugima to više dobivamo – onaj koji služi drugima, dobiva naviše.

Kada služimo drugim ljudima, mi ustvari ne služimo njima – to je samo iluzija. Mi služimo samima sebi. Što više dajemo, to više dobivamo. Ali tako biva samo u slučaju kada dajemo ne da bismo dobili zauzvrat, već kada dajemo bez očekivanja da ćemo dobiti nešto zauzvrat, čak i bez želje da dobijemo natrag, već iz čiste želje da se povežemo s drugim, kome treba naša pomoć, da mu poslužimo na najbolji mogući način.

topcilj.com

Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!

Leave a Comment

%d bloggers like this: