ZATVORIMO OČI, POGLEDAJMO DUŠOM Reviewed by admin on . . Da razmislimo na trenutak tko smo mi zapravo? Jesmo li ono što su nam drugi rekli da smo? Rekli su nam kako se zovemo, koje smo nacije, koja nam je religija, . Da razmislimo na trenutak tko smo mi zapravo? Jesmo li ono što su nam drugi rekli da smo? Rekli su nam kako se zovemo, koje smo nacije, koja nam je religija, Rating: 0

ZATVORIMO OČI, POGLEDAJMO DUŠOM

šapat-duše.

Da razmislimo na trenutak tko smo mi zapravo? Jesmo li ono što su nam drugi rekli da smo? Rekli su nam kako se zovemo, koje smo nacije, koja nam je religija, jesmo li niski ili visoki, imućni ili siromašni… Sve su nam odmah u početku rekli, čemu onda bespotreban trud da saznajemo tko smo? Uvijek me zanimalo kad bi netko bio rođen na mjesecu, koju bi njemu dodijelili religiju i naciju…

Zanimljivo je to kada ljude upitamo takva pitanja na temu smisla života, pronalaženja sebe i slično, ljudi inače odgovaraju da nemaju vremena za to nego moraju da se bave svakodnevnim životom i poslovima. Ali glavno pitanje je: kako netko može učiniti čak i jedan korak ako prvo sebi nije odgovorio što je smisao života… Ipak toliko smo sposobni da mnogi prožive cijeli život a da ne saznaju smisao. To me podsjeća na anegdotu o dva ribara koji su se našli u čamcu, a čamac ide direktno prema vodopadu. Ovaj prvi koji je bio malo viši reče: druže idemo baš na vodopad, daj da učinimo nešto da se spasimo. Međutim ovaj drugi odgovori: ma pusti sad to, to je nebitno, nego pomozi mi da izbacimo ovo malo vode iz čamca. 

 

Koji ćemo biti od ova dva ribara, sasvim je do nas. Pokušajmo na kratko zatvoriti oči i odbaciti sve etikete koje su nam davali od rođenja, da odbacimo sa sebe svaku naciju, sve religije, sve što su nam rekli da jesmo… kada sve odbacimo, što će ostati? Što je ostalo da ne možemo odbaciti? Ostala je čista svjesnost koja ne ovisi ni o čemu nabrojenom, a ta svjesnost smo mi. Ostanimo u tom stanju ili makar se što češće vraćajmo na to. 

 

Zar nije to spokojno i mirno stanje u kojem nam više nije bitno koju će nam etiketu dati, kako će nas nazvati? Zar nije dobar osjećaj saznati da naše istinsko biće nema veze s nacijama, rasama i ostalim etiketama? Kakav je to uzvišen osjećaj živjeti u tom stanju svjesnosti… da u svakoj travki vidimo božanski trag, u svakoj kapi vode vidjeti cijelo more, kada osjetimo da svi potječemo iz istog izvora… neopisivo. Sve što trebamo je da na kratko samo zatvorimo oči i slušamo, slušamo šapat Božji i zaboravimo na svu buku uma.

-Haris Imsirović







Leave a Comment

%d bloggers like this: