Visoki sjaj Reviewed by admin on . . Odlični su ti ovi kolači. Jako fin ručak si skuhala. Odlično radiš svoj posao. Lijepo si to nacrtala. Super si se toga sjetila. Ja to nikad ne bih mogao napra . Odlični su ti ovi kolači. Jako fin ručak si skuhala. Odlično radiš svoj posao. Lijepo si to nacrtala. Super si se toga sjetila. Ja to nikad ne bih mogao napra Rating: 0

Visoki sjaj

voli-sebe.

Odlični su ti ovi kolači. Jako fin ručak si skuhala. Odlično radiš svoj posao. Lijepo si to nacrtala. Super si se toga sjetila. Ja to nikad ne bih mogao napraviti, svaka čast.

Jeste li ikad izgovorili ove ili slične riječi, a da ste to stvarno mislili i osjećali? Koliko često to radite? Jeste li ikad ove riječi izgovorili sami sebi? Baš sam dobar. Svaka mi čast. Dobro sam ovo obavio… i pri tome ne mislim na pretjeranu samohvalu najboljisamnasvijetu, već na osjećaj odavanja realnog priznanja za vlastita postignuća. Dobar sam na svom poslu. Da, dobro kuham. Dobar sam trener. Imam smisla za umjetnost…

Možete li stati pred ogledalo, pogledati osobu u njemu i reći ok sam? Dobar sam u nekim stvarima. Imam određene talente. Zabavan sam, pažljiv, direktan, dobro vozim auto, pečem fine kolače, pišem dobre tekstove ili lijepo pjevam…

Znate li koja je najčešća reakcija ljudi kad im izgovorim neku od ovih rečenica? Odgovor je: ma nije to ništa. Toliko željni pohvala, a kad ona dođe onda ju ne možemo primiti. Super su ti ovi tekstovi koje pišeš. Ma, nije to ništa. Baš lijepo pjevaš. Ma, neš ti. Sitnica. Odličan ti je ovaj ručak. Ma, nije to ništa.

Dozvoljavate li sebi ikad da sjajite? Da sjajite visokim sjajem? Da vaše sposobnosti ili kvalitete budu u punom sjaju? Da ste ih svjesni? Da, dobro vozim. I da kad čujete tu izjavu probate ju pustiti u sebe. Da budete dirnuti sobom. Da si možete reći i odati priznanje. Da vidiš, dobro vozim. Pokušajte idući put kad vam netko kaže nešto lijepo, ostati s tim. Nemojte samo automatski odgovoriti ma nije to ništa. Pokušajte vidjeti što se događa u vama ako si dozvolite čuti. Pojavljuje li se sram? Sramite li se svojih kvaliteta? Imate osjećaj da se razmećete? Da ako vi sjajite da onda drugi oko vas ne mogu sjati? Imate li osjećaj da uzimate nekome nešto ako je sva pažnja na vama u tom trenu? Možete li ju primiti? Možete li je isto tako dati? Možete li se diviti drugoj osobi i to joj reći.

U jednom periodu u životu nam je jako bitno dobiti pohvalu i reflektiranje naših postignuća. Dječak od tri, četri godine će hodatu po vrtiću i govoriti na glas: ja sam nacrtao ovu macu. Biti će sebi važan i u tom trenu mu je potrebno reflektiranje (pohvala). Tvoja maca je baš super. Tako će dobiti osjećaj da je viđen i da je bitan.

Nažalost, često reakcija nije takva, nego je upravo suprotna. Što se praviš važan? Što ti misliš da je to neka velika stvar? Hladna i mokra krpa na djetetovu vatru. Istovremeno poruka: ti nisi bitan.
Budući da nam je to u tom periodu života jako bitno za našu psihu, a nije dovršeno onda ostajemo fiksirani na to. U razvojnom periodu psiha ima određene zadaće koje mora izvršiti, ukoliko to nije tako psiha ostaje fiksirana na to. Ako nisam dobio reflektiranje i pohvalu da sam bitan u tom ranom razdoblju ostati ću fiksiran na to, a neću toga biti svjestan pa ću onda krenuti s tim u život. Stalno ću se dokazivati i vikati vidi me, vidi me, samo naravno ne tako direktno, već ću se dokazivati na poslu, imati najbolji mobitel, najveću kuću ili najskuplji autu, a ništa od toga neće ispuniti prazninu u mojoj psihi i dalje ću biti nesretan i imati osjećaj da nisam viđen. A ako netko dođe i kaže super ti je auto ili kuća ili tvoja postignuća, naš odgovor će biti nije to ništa?! Toliko željni toga, a toliko teško to možemo primiti. I da bi iscjeljenje počelo moramo početi sebi odavati priznanje, odnosno moramo zastati i pokušati čuti drugu osobu kad nam odaje priznanje kako bi ga mogli osjetiti i primiti. Na taj način se naš četverogodišnjak počinje iscjeljivati i prestane se dokazivati, a počne uživati.

Osim što se djecu rijetko hvali postoji i suprotna opcija. Štetnost kritiziranja je sve više poznata, pa smo skloni otići u drugi ekstrem i onda stalno hvaliti djecu za najbanalnije stvari. Ovo također nije dobro. Ako se dijete stalno hvali ne uzima hvalu za ozbiljno kao nešto bitno i s druge strane može dobiti poruku da stalno nešto treba postizati kako bi bilo hvaljeno tj. voljeno. Treba naći balans i reflektirati djetetu njegove osjećaje, odnosno pohvaliti ga onda kad ono samo ima osjećaj postignuća da je nešto bitno napravilo.

Dozvolite si sjaj. Dozvolite si divljenje prema drugoj osobi. Divite se sami sebi i isto tako dozvolite da se drugi dive vama. Imam osjećaj da je jako malo ljudi dobilo adekvatan osjećaj važnosti (niti previše, niti premalo). Jako je bitno dozvoliti si da se vide naše kvalitete i postignuća, i isto tako da mi vidimo tuđe kvalitete i postignuća i da kažemo to sebi i drugoj osobi. Na taj način počnemo ispunjavati prazninu “nebitnosti” u sebi i drugima.

-Dane Cvijanović

Energetsko Iscjeljivanje







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: