Kako doći u kontakt s vodičem? Reviewed by admin on . . Kad me pitaju ovo pitanje, ispričam ovu priču: sa svojom prvom ženom Barbarom sam za večerom raspravljao nešto o Američkim Indijancima. Kasnije, dok sam prao . Kad me pitaju ovo pitanje, ispričam ovu priču: sa svojom prvom ženom Barbarom sam za večerom raspravljao nešto o Američkim Indijancima. Kasnije, dok sam prao Rating: 0

Kako doći u kontakt s vodičem?

Soko.

Kad me pitaju ovo pitanje, ispričam ovu priču: sa svojom prvom ženom Barbarom sam za večerom raspravljao nešto o Američkim Indijancima. Kasnije, dok sam prao suđe, zapitao sam se onako naglas:“Kakav su utjecaj imali Američki šamani na Indijansku kulturu?” Na to sam zaboravio i nakon 2 tjedna žena me je natjerala da je pratim u šoping, jer da ona mora kupiti cipele.

Nevoljko sam otišao i nervozno je čekao, dok je šetala po dućanima. Uletjela je u knjižaru, a ja sam za njom prebirao po policama. Pažnju mi privuče neka plava knjiga koja, kad sam je htio uzeti, padne dole na pod i otvori se na jednoj stranici. Tamo je pisalo:

“Američki šamani su imali ulogu u kulturi Indijanaca…”

Tada sam shvatio vezu između postavljanja pitanja i odgovora! Počeo sam to intenzivnije prakticirati i uskoro su se počeli smanjivati intervali čekanja na odgovor, odnosno, razbijao sam svoja vjerovanja koji su mi stajali kao zid ispred prepoznavanja tih odgovora, znamenja, signala i slično. Shvatio sam i važnost postavljanja pitanja naglas, jer se time daje naglasak na započet proces, izdvaja ga se iz šume unutarnjeg dijaloga i lakše se pamti.

Namjera iza postavljenog pitanja je u tome što je usmjerena na bilo koji izvor koji može dati odgovor – i to je zapravo susret s vodičem! To nije nekakva figura koju očekujemo da ćemo vidjeti, ljudskog ili neljudskog oblika, nego apstraktna veza između viših oblika našeg Jastva ili drugih formi nas samih u nefizičkom svijetu. Kao što mala beba polako spoznaje poveznice riječi i predmeta, i polako oblikuje stvarnost, tako trebamo i mi sada polako stvarati poveznice znamenja i nefizičke stvarnosti, naučiti prepoznavati uzorke koji se tu dešavaju i kasnije ih povezati s drugim iskustvima.

Primjer sudionika na radionici. Nakon prve večeri, domaćica radionice nas je pozvala u njenu kuću kako bi se družili. Imala je dosta grickalica različitih vrsta čak i posude za svaku vrstu posebno. Između ostalog, bilo je tu i gomila kikirikija.

Jedna od sudionica radionice uzela je nekoliko kikirikija i zapitala se naglas: “Što je to u kikirikiju da izaziva alergiju kod nekih ljudi?” Odmah je netko rekao što ne proba vježbu Pitaj Vodiča za dobiti odgovor? Mi smo se nasmijali na ovo, a žena je rekla: “Da, naravno, dobra ideja, zašto ne?” Okrenula se prema kikirikiju i zapitala naglas ponovno isto pitanje. Svi su čekali nekoliko minuta ne bi li odgovor pao sa neba i kako se ništa nije desilo, svi smo se dobro nasmijali.

Ipak, nakon nekoliko dana dobio sam od nje email u kojemu mi prepričava kako se nešto vrlo čudno dogodilo. Vratila se kući u Kaliforniju i slijedeće jutro, dok je listala neke novine, došla je do dvostranog članka o kikirikiju. Tamo je bilo objašnjeno gdje kikiriki raste, koliko se tona godišnje prodaje i vrlo detaljno pojašnjenje zašto su neki ljudi alergični na kikiriki! Ali ni to nije bilo dovoljno, pa je sutradan dok je sjedila u liječničkoj ordinaciji čitala neki magazin i u njemu naišla opet na članak o kikirikiju koji je još kvalitetnije, na medicinski način pojasnio probleme s alergijom.

Rekla je u nastavku maila: “Znaš dobro smo se smijali te subotnje večeri, ali ovaj “Guide thing” zaista radi!”

Bruce Moen

Nenadljubic.com







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: