“Druga strana duhovnosti” – kada duhovnost postane sredstvo ega Reviewed by admin on . . „Jednom kada se probudite, nećete više imati interesa da sudite onima koji spavaju.” — James Blanchard. Za tragatelja koji je na svom duhovnom putovanju, tag . „Jednom kada se probudite, nećete više imati interesa da sudite onima koji spavaju.” — James Blanchard. Za tragatelja koji je na svom duhovnom putovanju, tag Rating: 0

“Druga strana duhovnosti” – kada duhovnost postane sredstvo ega

duhovnost-i-ego.

„Jednom kada se probudite, nećete više imati interesa da sudite onima koji spavaju.”

— James Blanchard.

Za tragatelja koji je na svom duhovnom putovanju, tagatelju istine koji je određen da otkrije što je „stvarno” a što „nestvarno”, duhovnost, odnosno proces buđenja postaje ništa manje nego opsesija. Kada vam tajne univerzuma počnu polako otkrivati, nećete više misliti ni na što drugo. Možda ste imali neko mistično iskustvo koje se ne može objasniti.

Tako počinje unutarnje putovanje. Stvari koje su izgledale kao potpuno besmislene, pa čak i to ko smo mislili da ćemo postati, dok konačno nismo stupili u kontakt sa „sviješću”, o čemu su svi veliki mistici pričali. Naš cijeli svijet se izobličava. Ono za što smo mislili da je istina, dokazuje se da nije istina, a osoba za koju smo mislili da ćemo postati, nije ni izbliza kakvi mi zapravo jesmo. Svakim danom, novi komad „slagalice” života počinje da se otkriva za nas i počinjemo shvaćati koliko smo zapravo različiti ne samo od ljudi oko nas, već i od osobe koja smo nekada bili.

Istina se počinje otkrivati, malo po malo, i sa svakim „odgovorom” koji dobijemo, još milijun pitanja će se početi postavljati. Izvlačimo mnoštvo informacija iz knjiga, od duhovnih učitelja, motivacijskih govornika, energetskih iscjelitelja…

To je kao da smo pročitali milijun knjiga, milijun inspirativnih citata i slušali video poslije videa ljudi koji nam daju informacije o zakonu privlačenja našeg plamena blizanca i onda dolazimo do točke gdje se moramo zapitati, „ok, znam sve mi je ovo jasno, razumio sam učenja, mogu govoriti o svijesti i meditaciji s najboljima, ali što sad?”

Na tom putu možemo koristiti sve informacije koje smo dobili da budemo sve više isključeni iz društva, možemo se osjećati neugodno u društvu svakoga koga opažamo da ima niži nivo svijesti od nas, možemo suditi onome tko „još uvijek spava” u cilju jačanja naše ideje da nas istina koju smo otkrili nekako čini boljima od ljudi oko nas koji još uvijek ne znaju ništa o takvim temama. Dolje na drugom putu vidimo putanju gdje duhovnost postaje potpuno irelevantna. Da, još uvijek znamo sve koncepte, učenja, a mi ih i dalje prihvaćamo kao našu osobnu „istinu.”

Ali ovim putem se vidi da znanje o svakom duhovnom učenju ne znači ništa ukoliko ne možete komunicirati sa svijetom, biti dobri prema svima (čak i onima koje opažate da nemaju razvijenu sijvest kao i vi) ili da imate ugodan razgovor sa svojim roditeljima ili članovima obitelji koji ne samo da ne znaju ništa o duhovnosti, već ne vole ni da pričaju o takvim temama. Što duhovnost zapravo i znači ako ne možete biti osoba koja voli, prihvaća ljude i dobro se osjeća u različitim okolnostima, a ne samo u okruženju onih ljudi koji imaju ista shvaćanja kao i vi.

Nemojte biti u žurbi da sudite osobi jer ne radi ono što vi radite ili ne misli na način kako vi razmišljate. Bilo je perioda kada ni vi sami niste znali ono što danas znate. Sada naravno, nitko ne bira svjesno putanju gdje duhovnost postaje samo još jedan dio ega. Ali, ipak, to se događa. Može se neočekivano dogoditi, a da niste ni bili svjesni da ste postali upravo ta osoba dok se opuštate i meditirate uz mirisne štapiće, primjenjujete kristale, tarot karte. Nijedna od ovih stvari nije pogrešna, one su sve način da doživite „sve što zapravo jeste”, ali u jednom trenutku na tom putu ćemo morati da se suočimo sa svojim srcem. Možemo se baviti bilo kojim energetskim radom na svijetu, ali ako nismo srectni i ne liječimo sebe s najvećom ljubavlju i poštovanjem, kao i druge ljude s istom količinom ljubavi i poštovanja, to neće biti bitno.

Da bi prepoznali trenutak kada smo možda iskoristili duhovnost kao samo još jedan način da se odvojimo od drugih i da se sami osjećamo da smo iznad njih, moramo postati poprilično svjesni kako se osjećamo i kako se obraćamo sami sebi i drugim ljudima. Ljutimo li se na sebe ili osjećamo krivicu kada se nađemo u situaciji u kojoj se ne ponašamo na način koji je u potpunoj suglasnosti s učenjem koje smo zavoljeli? Osjećamo li se ugodno dok pričamo o modernom svijetu, kao i kada pričamo o duhovnim vodičima ili čakrama, čak i ako nismo u tome. Možemo li još uvijek prihvatiti da postoje neki ljudi koje možemo slušati bez toga da ih osuđujemo? Ako se bavimo duhovnošću, a osjećamo se loše na način da nismo dovoljno dobri (dovoljno prosvijetljeni), ili sudimo drugim ljudima gledajući ih kako nisu dobrom putu, mi funkcioniramo iz duhovnog ega.

Kada duhovnost koristimo kao sredstvo da sudimo drugima, shvaćamo da će nas ono u što smo vjerovali učiniti srectnijim, se zapravo okrenulo protiv nas. To znači da je došlo vrijeme da se suočimo sa svojom dušom i da zavolimo sebe. Došlo je vrijeme da otklonimo kritike drugih ljudi, a prije svega nas samih. Potrebno je da prihvatite stvari kakve jesu i da ste puni ljubavi i razumijevanja. Prije svega, postanite svjesni osuda koje činite. Čuda se događaju. Više nećemo koristiti duhovnost kao sredstvo da osuđujemo sebe ili druge. Shvaćamo da je svatko na nekom svom putu duhovnog razvoja gdje god se on nalazio. Primarni cilj duhovnog napretka je voljeti i cijeniti sebe i ljude oko sebe. Na kraju krajeva, biti u stanju da se smijemo na svoj račun, bez uvrede je mjesto gdje leži istinska sloboda.

Svidio ti se članak?
Podijeli ga s prijateljima!

Leave a Comment