Zeigarnik efekt: Kako prevazići otpor prema novim navikama i kako se natjerati da dovršimo započeto Reviewed by admin on . . Potreba za dovršavanjem… podsvjesno pamćenje aktivnosti koje nikada nisu dovršene… želja uma da okonča neizvjesnost i dovrši započete poslove… to je „potreba . Potreba za dovršavanjem… podsvjesno pamćenje aktivnosti koje nikada nisu dovršene… želja uma da okonča neizvjesnost i dovrši započete poslove… to je „potreba Rating: 0

Zeigarnik efekt: Kako prevazići otpor prema novim navikama i kako se natjerati da dovršimo započeto

ziegarnik-efekt.

Potreba za dovršavanjem… podsvjesno pamćenje aktivnosti koje nikada nisu dovršene… želja uma da okonča neizvjesnost i dovrši započete poslove… to je „potreba za dovršavanjem“, odnosno Zeigarnik efekt.

Zeigarnik efekt je težnja ljudi da zapamte nedovršene aktivnosti prije nego dovršene. Kada ljudi uspiju započeti nešto, postoji veća šansa da će to i završiti. Zeigarnik efekt nas uči da je jedan od mehanizama pomoću koga se može boriti s odlaganjem započinjanje – nečega, nekada, negdje… bilo čega. Ne započinjite s teškim zadatakom, najprije probajte nešto lakše. Kada ste jednom započeli, ma kako da je to nevažno, nešto će vas vući da završite započeto.

Zeigarnik efekt je dobio ime po ruskoj psihologinji, Blumi Zeigarnik (1926.), koja je primjetila nešto neobično dok je sjedila u restoranu u Beču. Konobari su pamtili samo narudžbe koje je trebalo poslužiti, ali su se slabo sjećali posluženih. Zeigarnik je u svojoj laboratoriji testirala teoriju o onome što se događalo kod konobara. Više od pedeset godina nakon studije Blume Zeigarnik, Kenet MekGrou i njegov tim su ponovo izveli istu studiju. Zaključak obje studije je bio da kada ljudi jednom nešto započnu, oni imaju potrebu da to i završe. Postoji, međutim, jedan izuzetak kod Zeigarnik efekta; on ne funkcionira ukoliko niste zaista motivirani da dovršite započeto ili da postignete neki cilj. U skladu sa Zeigarnik efektom, naš mozak pamti nedovršene aktivnosti; drugim riječima, volimo da dovršimo započeto.

Vizman je iznio sljedeće mišljenje o ovom istraživanju: Ljudi često odlažu započinjanje aktivnosti jer previše razmišljaju o njoj. Međutim, ako netko može da ih uvjeri, ili ako sami sebe mogu uvjeriti, da se bave tom aktivnošću „samo nekoliko minuta“, često osjećaju potrebu da je provedu do kraja. Istraživanje pokazuje da je pravilo „samo nekoliko minuta“ veoma efikasno za pobjeđivanje odlaganja i da može pomoći ljudima da dovrše i najteže zadatke. To je, također, i savršena primjena rada Blume Zeigarnik – tih nekoliko minuta početne aktivnosti dovode do stvaranja anksioznosti u mozgu koji odbija da se odmori dok se posao ne završi. Zeigarnik je pripisala rezultate „stanju napetosti“, sličnom cliffhanger završnici*: vaš um želi da zna šta će se sljedeće dogoditi. On želi da se nešto završi. Psiholog Ari Kruglanski ovo naziva „potrebom za završetkom“, željom našeg uma da okonča stanje neizvjesnosti i dovrši započete poslove…

 U članku Što nas Zeigarnik može naučiti o produktivnosti? Timok piše: Ova inovativna teorija kaže da ljudi teže da zapamte nedovršene stvari prije nego dovršene. Ovaj efekt možete prepoznati u svakodnevnom životu. Ukoliko postoji aktivnost ili bilo što drugo što nije dovršeno, to stalno iskrsava u vašem pamćenju – sve dok se ne dovrši. Problem sa previše nedovršenih aktivnosti je što vaš um nastavlja da se bavi njima – bilo da ste toga svjesni ili ne. Ali čim se aktivnost dovrši, kapacitet vašeg mozga se može osloboditi za nešto drugo. Najbolji način da se izađe na kraj s ovom situacijom je organizacija radnih metoda. Kako biste iskoristili Zeigarnik efekt, učinite sljedeće:

  • Definirajte vaše „zašto“: Sve započinje kada definiratte vaše zašto – što je krajnji cilj koji pokušavate da postignete?
  • Primijenite odgovarajuće strategije: Kada jednom znate cilj, primijenite prave strategije.
  • Raščistite listu zadataka: Preispitajte svaki zadatak. Je li ovaj zadatak doprinosi ostvarenju mojih ciljeva? Ako je odgovor ne, jasno vam je da taj zadatak treba zaboraviti.
  • Budite svjesni svog optimalnog radnog vremena: Kada na listi imate bitne zadatke i kada želite da ih dovršite, razmislite i utvrdite koje je vaše optimalno radno vrijeme.
  • Učinite sve odjednom, ali s pauzama: Kada započnete s radom, pokušajte učiniti što više možete odjednom s odgovarajućim pauzama (udaljite se od posla tijekom pauza).
  • Izaberite odgovarajuće okruženje: Pronađite optimalno mjesto za rad, tako da ste izloženi najmanjem mogućem ometanju (od strane e-pošte, telefona…).

U članku Zeigarnik efekt psyblog.com piše: Jedan od najstarijih trikova u televizijskom poslu za zadržavanje gledatelja pred ekranima i praćenje serijskog programa iz nedjelje u nedjelju je cliffhanger. Tu su te sudbonosne riječi „bit će nastavljeno…“, tako da se morate uključiti sljedeće nedjelje kako biste vidjeli razriješenje, jer ta misterija ne da mira vašem umu. Veliki engleski romanopisac Charles Dickens je koristio identičnu tehniku. Mnoga njegova djela, kao što je „Oliver Twist“, najprije su objavljivana u nastavcima, iako su kasnije objavljena kao kompletni romani. Njegovi cliffhangeri su stvarali takvu neizvjesnost u umu ljudi da su nestrpljivo očekivali sljedeći nastavak… Zajedničko svim ovim primjerima je da ljudi kada ljudi nešto imaju potrebu da završe započeto kada jednom uspiju da započnu. Iako je tehnika jednostavna, često je zaboravljamo jer previše razmišljamo o teškim aspektima našeg zadatka. Zeigarnik efekt, međutim, ima bitan izuzetak – on ne funkcionira kada nismo naročito motivirani da postignemo cilj, ili kada ne očekujemo dobre rezultate angažiranja. Ovaj izuzetak se odnosi na ciljeve generalno – ne upuštamo se kada nisu privlačni ili kada su nemogući. Međutim, kada cilj smatramo vrijednim i realnim, onda poduzimanje prvog koraka predstavlja razliku između uspjeha i neuspjeha.

U članku Zeigarnik efekt objašnjava… Zašto Mindhacks objašnjava: Bluma Zeigarnik je bila učenica jednog od osnivača Geštalt psihologije, Kurta Levina, a ova psihološka škola je prva postavila pitanje površinske/dubinske svijesti i perceptualnog procesuiranja. Međutim, kakve ovo ima veze s biznisom i problemima nezavršenih marketinških naslova, naslovom  elektronskih poruka, pričama, filmovima, knjigama, blogovima…? Možda ste čuli da profesionalni javni govornici koriste tehniku koja se naziva „uvodna metafora“, što jednostavno znači da govornik obično započinje prezentaciju uvodnom, zanimljivom pričom. Zatim tu priču prekida kada je ispriča 80-90%, u idealnom slučaju u trenutku najveće neizvjesnosti. Zašto? To održava um publike otvorenim i drži pažnju publike, koja pažljivo sluša kada će im govornik saopćiti te posljednje informacije koje im nedostaju – „kako se priča završava“. U tom procesu publika pažljivije prati prezentaciju govornika, što i jest prava namjera govornika i svrha priče. Međutim, negativna strana ove tehnike je to što publika može imati snažnu reakciju na priču (nedovršenu priču), i može postati nestrpljiva da čuje kraj; zapravo, publika može početi da uzvikuje Hej, nisi završio priču! Ispostavlja se da je snaga odgovora Zeigarnik efekta u tijesnoj vezi s Majers-Brigs dimenzijom ličnosti – Sudija/Onaj tko opaža. Što više naginjete ka kraju spektra na kome se nalazi Sudija, to snažnije doživljavate „potrebu za dovršavanjem“ kod pričanja priče. Obrnuto, ako naginjete ka Onome tko opaža, možete primijetiti da je nešto ostalo nedovršeno, ali to ne mora da znači da vam je toliko stalo; ne postoji stvarna „potreba za dovršavanjem“. Na sreću javnih govornika, većina ljudi je između ova dva ekstrema. Primenjujući Zeigarnik efekt, pisac kaže: „Pa, narode, nastavit će se.“ Neki marketinški gurui nazivaju Zeigarnik efekt „najhipnotičnijom“ marketinškom tehnikom ikada.

Zeigarnik efekat se primjenjuje na mnogo zanimljivih načina širom svijeta, svuda oko nas. Televizijske serije ga stalno koriste, to je taj neriješeni kraj zbog koga želite da im se vraćate iz nedjelje u nedjelju. Ljudski um je motiviran za njih i voli završetke, između ostalog zbog toga što ljudi mnogo više pamte nedovršene ili neriješene stvari nego dovršene. Prema Isamaru Ginzbergu, jedna od najmoćnijih tehnika koju pisci i razni drugi biznisi mogu da koriste kako bi povećali prodaju je da jednostavno dodaju riječi „prvi dio“ knjizi ili proizvodu – jer ljudi, po prirodi, vole da sakupljaju stvari, i kada imate „prvi dio“ neke serije onda želite „drugi dio“; skupljački i kolekcionarski mentalitet se budi i želi da imate cijeli set. Ovo je također i razlog zašto se novinski članci završavaju na drugoj strani – kako bi vas naveli da pronađete kraj; tražeći kraj listate novine i slučajno gledate druge tekstove i oglase. Zato na kraju mnogih publikacija postoji crno polje ili logo na kraju članka. To mozgu stavlja do znanja da je završio s informacijama i da može da nastavi dalje. Ne volimo kada nešto nije dorečeno ili dovršeno; želimo da sve dođe do kraja. Kada se dođe do kraja, možemo da zaboravimo na nešto… Pisac i psiholog Bafington je opisao Zeigarnik efekt rekavši da ljudi teže da pamte negativna iskustva i osjećaje duže nego pozitivna. Štoviše, ljudi osjećaju jači utjecaj negativnih poruka nego pozitivnih. Ovi rezultati ukazuju da težimo da zaboravimo zadatke ili da ih ne zapamtimo jer je motivacija da ih izvršimo u cijelosti zadovoljena. Stoga se čini da postoji slaba motivacija da se sjetimo zadataka koji su završeni, dok postoji snažan interes za nedovršene zadatke koji konstatno osvježavaju memoriju. Stvaranje završnice i dovršavanje može postati ozbiljan prostor za značajno smanjenje nivoa stresa i veća postignuća… Međutim, možete nadmudriti svoj mozak i uštedjeti sebi mnogo truda pamteći ova dva principa: 1. Započnite nešto raditi i time ćete povećati vjerojatnoću da ćete to i završiti. 2. Kada nešto završite, prije ćete izgubiti interes.

*Cliffhanger završnica – tehnika pripovijedanja kojom se protagonist suočava sa šokantnim otkrićem, teškom moralnom dilemom ili opasnom po život i krajnje neizvjesnom situacijom.

Forensicsoul.com

 

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: