“Trebam voljeti sebe” – je li to istina? Reviewed by admin on . . "Trebam voljeti sebe" - je li to istina? Ne trebam naravno! "Kao prvo, ne trebam ja ništa", kažu pamfleti po facebook zidovima :D  Ovo je tako divna rečenica! . "Trebam voljeti sebe" - je li to istina? Ne trebam naravno! "Kao prvo, ne trebam ja ništa", kažu pamfleti po facebook zidovima :D  Ovo je tako divna rečenica! Rating: 0

“Trebam voljeti sebe” – je li to istina?

voljeti-sebe.


“Trebam voljeti sebe” – je li to istina? Ne trebam naravno! “Kao prvo, ne trebam ja ništa”, kažu pamfleti po facebook zidovima 😀
 Ovo je tako divna rečenica! Sve rješava. Nestadoše svi problemi s njom, sve je jasno. Naravno, s njom ide i odgovornost, pa prestaje i kukanje. Nemam pravo na žaljenje niti kukanje, pa makar ni na vrućinu, prskane jabuke, naftne platforme ili kašnjenje autobusa. Nula! Jer ništa od toga nije istina i ništa ne treba.

Možemo li mi to? Imamo li snage, energije?

Voljeti sebe znači preuzeti odgovornost. Odgovornost za što? Pa za sebe i sve što SEBE jest. Svu moju percepciju stvarnosti, svijeta oko mene, drugih bića, svega onog što mi sada daje iskustvo života. Mi zapravo ne možemo uistinu voljeti sebe, jer je Sebe taj koji voli. Preuzeti odgovornost iz perspektive uma znači odustati od interpretacije ljubavi prema sebi i dopustiti Ljubavi da se slobodno kreće.

Ali možemo li mi odmah sada stići do središta Mliječnog puta? Znači sjednem u Soyuz-a i pičim do središta galaksije, gdje najviše svijetli 😀 Ne mogu, naravno. Zašto? Zato jer putujem s ruba galaksije i sve vrišti da je takva misija apsurd! Moram dakle putovati na neki drugi način. Voljeti sebe je baš to – putovanje u središte Sebe, tamo gdje svijetli na najjače. U tom procesu su neminovno dva – putnik i cilj, iako zapravo nisu dva!
Ljubav (s velikim slovom) je svjetlo koje dolazi do “nas” iz središta i daje nam percepciju cijele galaksije, reflektirajući se o nju. Ljubav (s velikim slovom) JEST svjetlo – to je svjesnost da je ta zraka što je stigla do nas ista ona zraka koja je i “tamo”.
Jedna je to zraka!

Dakle, ne trebamo voljeti sebe, jer je Ljubav već tu, dolazi s tom zrakom. Znači, nema ni puta! Ne trebam uopće putovati. 😀
Kada ste Ljubav, onda vam ne treba nikakva relativizacija pojmova, jer vi znate što ste, jednostavno vas ništa drugo ne zanima.
No, vidimo li mi to središte što svijetli? Možda vidimo samo svemirsko smeće, kamenje, otpatke i šarene maglice?
Zato voljenje sebe nije odabir, to je jače od trebanja/netrebanja, to je slutnja o Ljubavi, čudesna privlačna sila, povjerenje, snaga i volja da propustimo Zraku i spoznamo Jedinstvo sa Sobom. Ako dopustimo.
A tada nastaje transformacija, sve ono prema čemu sam odgovoran poprima druge dimenzije! Svijet može zaista biti ljepše mjesto, samo ako sam ja ljepše mjesto.

Je li to realnost, je li to istina?

-Nenad Ljubić

Leave a Comment