Objektivna Ljubav Reviewed by admin on . . Može li Ljubav postojati kao objektivna pojava? Znači, Univerzum ispunjen s Ljubavlju, a da nema onog tko je promatra? Ako primjerice, gledamo u neku fotograf . Može li Ljubav postojati kao objektivna pojava? Znači, Univerzum ispunjen s Ljubavlju, a da nema onog tko je promatra? Ako primjerice, gledamo u neku fotograf Rating: 0

Objektivna Ljubav

ljubav.

Može li Ljubav postojati kao objektivna pojava? Znači, Univerzum ispunjen s Ljubavlju, a da nema onog tko je promatra?

Ako primjerice, gledamo u neku fotografiju svemira što ju je snimio Hubble teleskop i na njoj se vidi prekrasan prizor ispunjen maglicama, galaksijama, mnoštvom zvijezda, ona će nas zadiviti, i ako smo osvijestili Ljubav prema sebi, reći ćemo da je ta fotografija čisti primjer kreacije Ljubavi u Univerzumu. Ipak, unutar te fotografije postoji nevidljivi svijet uništenih planeta u sudarima s meteoritima, strašnih razaranja pri nastanku supernova, cijelih galaksija proždranih crnim rupama i tko zna što još sve ne. Možda su pri tim katastrofama stradale i cijele civilizacije, milijarde ili bilijuni raznoraznih bića!
Možemo jednako tako promatrati i fotografiju predivne livade s cvijećem, drvećem, leptirima i pticama, ili pak neku divnu plažu negdje na tropima. U svakoj od tih prizora odvija se neprimjetna drama, cijeli svijet proždrljivaca vreba u njemu i nema vam spasa ako ste im na putu. Mogu li te nevidljive drame razoriti Ljubav u toj slici u očima promatrača?
Netko će vidjeti divne svjetove spokoja i mira, a netko drugi predatorski svijet, grabežljivu stvarnost koja samo proždire i žudi za tuđom energijom. Mogli bi reći da, što se u perspektivi ide ka širem spektru prema Božanstvu, to je Ljubav objektivnija. Ipak, što se ide ka užem, sve se čini agresivnijim.

Ako zamislimo svoju pojavnost, sve ono što percipiramo kao “Ja”, da je Univerzum u malom, onda će svaka stanica u nama biti grubo okruženje u kojemu se umire ili živi, a bakterije i virusi su predatori što samo grabe naše tkivo, uzimaju nam  energiju. Ipak, povećamo li fokus leća mikroskopa, postajemo sve svjesniji savršenog ustrojstva našeg tijela, njegovog besprijekornog i inteligentnog dizajna koji je jako kompleksan i sveobuhvatan. Međutim, još uvijek smo na “gruboj” razini materijalne organizacije koja je svoj početak imala u nevidljivoj energiji namjere.
Da bismo naučili o tom nevidljivom prapočetku, moramo odbaciti mikroskop i sebe promatrati na način energije nekim drugim čulima percepcije. Kad primijetimo svoje energetsko ustrojstvo, golemu organizaciju svjetlećih vlakana koji okružuju i najmanji dio našeg organizma, onda ta realnost samog sebe postaje objektivnija. Kad više nema prepoznatljivosti ni forme, Ljubav je sve izglednija, jednako kao i njen Izvor. Ljubav tada postaje nešto posve izvan emocije – ona je tišina u stvaranju. Ona je ono što u Ho’oponoponu zovu Nula – bezoblična i nepristrana, a opet, sve informacije su u njoj sadržane!

Ono što narušava savršeni sklad je ništa drugo do interpretacija promatrača, odnosno vrlo jaki, beskrajno jaki “zoom” smanjivanja na mikroskopu svijesti.

-Nenad Ljubić

Nenadljubic.com







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: