Ako te je život pritisnuo, to samo znači da ne vidiš što trebaš vidjeti, nešto u sebi, važno Reviewed by admin on . . Rješenje je u tebi. Možda je malo dublje zakopano nego što se nadaš, ali je sigurno tu. Zove se vjera. Vjera u sebe, vjera u ljubav i potporu više sile. Vjera . Rješenje je u tebi. Možda je malo dublje zakopano nego što se nadaš, ali je sigurno tu. Zove se vjera. Vjera u sebe, vjera u ljubav i potporu više sile. Vjera Rating: 0

Ako te je život pritisnuo, to samo znači da ne vidiš što trebaš vidjeti, nešto u sebi, važno

happiness-702x336.

Rješenje je u tebi. Možda je malo dublje zakopano nego što se nadaš, ali je sigurno tu. Zove se vjera. Vjera u sebe, vjera u ljubav i potporu više sile. Vjera u pozitivan ishod. Zove se još i optimizam, entuzijazam, ljubav prema životu, zahvalnost za sve što jesi i sve što imaš, i sve što tek treba postati i dobiti.

Život nije muka. Život nije ogroman problem sastavljen od bezbrojnih manjih problema koje jurimo da sve riješimo da bismo konačno našli svoj mir, svoju sreću, i onda do sudnjeg dana uživali u njima. Život je škola, iskustvo, napredak, razvoj.

Ako probleme promatraš kao neprijatelje, onda oni nikad neće biti nešto pozitivno i konstruktivno. Ali ako ih počneš promatrati kao izazove, kao lekcije, kao novo saznanje, onda se oni pretvaraju u saveznike, ne izgledaju tako zastrašujuće i silno.

Život donosi na poklon razna iskustva. Neka nam se izuzetno sviđaju, a neka jedva podnosimo. Ona manje atraktivna su tu da nas nauče “kako ne treba”, a ona koja dočekujemo sa osmjehom na licu su tu da nam pokažu tko smo, što nas privlači, koji je naš put, naša svrha, naši zadaci.

Od problema i muka se ne bježi, jer se od njih ne može pobjeći. To još nitko živ nije uspio. Ima nekoliko opcija. Problem se može detaljno analizirati i upitati zašto se on pojavio u našem životu, zašto baš sada i zašto baš nama, a onda polako, strpljivo tražiti rješenje.

Postoji još jedna taktika koju rijetko tko koristi. Nakon dobre analize i pronalaska svrhe muke koja te je snašla, možeš sve prepustiti višoj sili na rješavanje.

Viša sila je ona koja je stvorila nas i sve oko nas. Bila ona inteligentna i samosvjesna ili ne, u svakom slučaju je stvaralačka i vrlo moćna. Savez s ovakvim magnatom može nam svima donijeti samo koristi.

Ja često pomislim da, ako je dovoljno snažna da kreira sve te planete, sustave, galaksije i svemir, (ili univerzume), onda je taj moj problem za nju dječja igra. Nikad ne pogriješim kad je zamolim da mi pomogne.

Naprotiv, najčešće se dogodi da se problem riješi u najkraćem roku, na najbolji mogući način, i optimalno za sve uključene strane. Najveće olakšanje u životu osjetim kada poslije puno mozganja dignem ruke i kažem – ja ovo ne mogu, ‘aj’ ti, i hvala ti!

Onda se potpuno smirim, i čekam. Strpljivo čekam, duboko vjerujući da rješenje stiže. Ne moram više ništa napraviti. Samo da ostanem pozitivna i da se unaprijed radujem.

Ako te je život pritisnuo, onako baš dobro pritisnuo, i ne pušta, to samo znači da nešto ne vidiš što trebaš vidjeti, nešto u sebi, nešto vrlo važno. To znači da ideš stranputicom. Da je u tebi previše srdžbe, mržnje, nerazumijevanja, netolerancije, nevjere. To znači da si se udaljio od svega dobrog, prirodnog, vrijednog pažnje. Život lupa pljuske, bez pardona, kad ga ljudi ignoriraju.

Ako ga ne osluškuješ, baveći se osudom, ogovaranjem, kukanjem, pljuvanjem (iako stvari i ljudi nekada stvarno izgledaju kao da su za osudu, pljuvanje, mržnju, nerazumijevanje), toliko će te stisnuti da se točno možeš udaviti.

Bog nam za usmjeravanje šalje druge ljude, knjige, suptilne poruke, neugodne okolnosti, pa čak i patnju. Stjerat će te u kut, kad tad, i natjerati da se predaš i osloniš se na njega. Zar nije pametnije ne čekati baš taj  trenutak?

Nije naše da pronalazimo životu mane. A ni ljudima. Niti okolnostima. Naše je da brinemo o sebi, najbolje što možemo. Da sebe proučavamo, unapređujemo, mijenjamo. Naše je da sve događaje prihvaćamo kao korisna iskustva. Za sve postoji razlog. Sve ima svrhu. Ništa nije slučajno. Naše je da mislimo, puno, ne bi li shvatili što život hoće od nas.

Ne bi li ukapirali što je za nas najbolje, jer to ne mora biti ono što smo sebi zacrtali ili ono što svi rade. Ako pronađeš tu tanku nit u sebi, izravno s Bogom, ako pronađeš sebe, možeš biti sretan i potpuno miran, tko god da si, gdje god da si.

Zato, čeprkaj, traži, misli, sjedi u tišini i šuti sam sa sobom svaki dan. Osluškuj te tihe, suptilne poruke. Ako želiš nešto promijeniti, znaj, sve je do tebe i u tebi – i kada, i kako, i zašto.

Sve je u tebi.

-Bojana Čupić

Izvor







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: