45 stvari koje sam propustila naučiti za 45 godina Reviewed by admin on . - U sumanutoj jurnjavi za maglovitim pravim stvarima, svih ovih godina propustila sam gomile korisnih stvari. Nije mi krivo, samo konstatiram. Ali, propustila s - U sumanutoj jurnjavi za maglovitim pravim stvarima, svih ovih godina propustila sam gomile korisnih stvari. Nije mi krivo, samo konstatiram. Ali, propustila s Rating: 0

45 stvari koje sam propustila naučiti za 45 godina

lijepa-žena

U sumanutoj jurnjavi za maglovitim pravim stvarima, svih ovih godina propustila sam gomile korisnih stvari. Nije mi krivo, samo konstatiram. Ali, propustila sam i gomile pravih stvari. Još uvijek mi nedostaju.

1. Nikada nisam naučila da ne procjenjujem ljude. Uvijek se oduševim kao budala i malo poslije se smorim k’o đavo.

2. Ne znam pustiti. Kad se jednom oduševim, zabidžim kao bidža, iako sam se smorila. Užasi dosljednosti.

3. Fundamentalno sam glupa za matematiku. Nikad ne umijem izračunati kakvu korist ja imam od neke situacije, pozicije, trenutka…

4. Tisućuu puta sam pokušala da upotrijebim lukavstvo, ili makar elementarnu opreznost. Uz detaljno uputstvo za upotrebu tu i tamo mi uspije da budem malo oprezna. Da se to ocjenjuje, poklonili bi mi dvojku, kao što se poklanja onome tko čisto nema kapaciteta da nešto nauči.

5. Kad jednom skontam da je netko govno, toga više ne računam u ljude. Ali ne umijem baš nikako da prikrijem da je to tako. Dakle, kad ja spoznam nečiju trulost, to znači da se taj već odavno raspao i kod svih drugih je pokojan, samo su lijepo odgojeni, pa se ponašaju prema njemu kao da je živ.

6. Ultimativno sam rezistentna na odgoj. Taman kad pomislim da sam naučila lekciju, podvila rep, ispoštovala hijerarhiju, uvažila autoritet, ugledam predavače tih lekcija u svjetlu pakosti, nedosljednosti, gluposti i ostalih vrsta niskosti i vrati mi se anarhija poput bumeranga. Ama tko su ti ljudi da mene uče? Neka se zapitaju zašto im smeta moje ponašanje i što im govori o njima samima.

7. Nikad se ne zapitaju. Loš sam učitelj, jebite me, ne umijem bolje.

8. Ne umijem da ne odgovorim na pitanje. Uvijek se potrudim da dam točan i iskren odgovor. I poslije se pitam što me nikad nitko nije vrbovao za neku stranku…

9. Tijekom duge i izgleda neizlječive bolesti neposrednosti, odolijevajući svim zvaničnim i alternativnim medicinama, u egzistencijalnoj potrebi da prokletu boljku suzbijem, usporim ili makar zaustavim progresiju, razvila sam vrlo zajeban obrambeni mehanizam – potpunu nesposobnost da zadržim u glavi ono što me ne interesira, što atakuje na moj osjećaj za filing, ako me razumijete. Zaboravljam, ali temeljno i detaljno, sve tračeve, suvišne informacije o otrovnim, bolesnim i odvratnim ljudima, situacijama, odnosima, na televiziji, jednako kao i u životu.

10. Također sam nesposobna da taj masivni mehanizam učinim iole selektivnim, pa isto tako zaboravljam ono što me ne zanima u trenutku dok netko pokušava da me informira, a što bi me možda zanimalo u nekom drugom trenutku, kad sam na pravoj frekvenciji.

11. U istu kantu za smeće odlaze i sasvim korisne informacije, u smislu, koristile bi mi ponekad da se napravim pametna i informirana, kad hoću da sudjelujem u nekom razgovoru gdje pljušti opća i specifična kultura. Te se tako s mukom prisjećam imena omiljenih glumaca, filmova, knjiga, a tek reditelja i muzičara, ma užas. Na mojoj delete liniji oni su učitani zajedno s političarima, stanarima farmi i ostalih rijalitija.

12. I kad počnem da lagujem i bagujem i ‘oću da crknem što se ne mogu sjetiti kako se jebeno zove moj najvoljeniji glumac na svijetu, onaj što glumi onog u Hariju Poteru, zna nazvati telefonom usred noći nekoga za koga sam sigurna da zna. Dakle, bez pomoći prijatelja, šuplja sam kao spužva.

13. Ne znam dokazivati. Kad me netko nešto pita, ja odgovaram po difoltu – točno i iskreno. Ali, ne daj Bože da krene s onim, a odakle znaš. Još ako je sporna tema filozofsko-psihološko-ezoteričnog karaktera – e, tu ste se ujebali načisto. Ili ćete primiti od mene ono što znam, ili ćete potonuti u svoje sumnjičenje i odbraniti se od istine. Ne znam odakle znam. Samo znam. Toliko znam.

14. Mnogo toga ne znam. Da kuham, recimo. I kad hoću po receptu, uvijek nešto zafali, pa moram improvizirati. Meni se sviđa moje kuhanje. Intuitivno je, ali daleko od majstorstva.

15. I koliko god se borila da razobličim sve svoje maske, ne uspijeva. Tko me ne zna, a sreće me i promatra, misli da sam uobražena i drkadžija. To mi je potpuna enigma.

16. Ne znam se prodati. Ono, u smislu, da istaknem svoje zasluge. Meni je normalno da sam dobra u stvarima u kojima sam dobra, a normalno mi je i da mogu da budem bolja.

17. I nikako ne shvaćam kako se neki nikakvi uspijevaju nametnuti kao nekakvi. Divim im se do imbecilnosti i molim ih da napišu priručnik. Meni sigurno neće biti od koristi, ali eto za njih šanse da na još neki način prodaju svoje umijeće.

18. Potpuni sam slučaj kad je u pitanju diskrecija. Mene stvarno ne zanima ono što netko ne želi da mi kaže, ali ono što mi se kaže u strogom povjerenju, od straha da se ne izlanem, odmah zaboravljam.

19. Potpuni sam slučaj kao transfer povjerljivih informacija. Ako mi netko nešto kaže, u nadi da ću se izlanuti, zajebao se žestoko. Već sam zaboravila što mi je povjereno.

20. I još dok smo kod lajanja, mnogo sam neugodna kad drugi laju. Sputavam ih. Kad počnu o nekome tko mi je blizak, ja kažem nemojte preda mnom, to mi je prijatelj. A ako se nadate da ću da mu prenesem, ne nadajte se.

21. Ne znam slagati, pa to ti je. Lažem ja. Ihaaa! I kad moram i kad ne znam što ću. Obično me razotkriju vrlo brzo. Tada mi lakne. Ako uspješno slažem, meni bude toliko loše da se razbolim i to uvijek od nečeg dramatično upadljivog. Moj organizam urla: mrrrrrziiiim laaaaž, aaaaa, viiiiidiii, pomozi, provali meeee!

22. Naivna sam. Vjerujem da riječi koje ljudi izgovaraju imaju značenje koje čujem. I znate što, to nije zbog neke velike vrline i istinoljubivosti, nego, brate, tako je lakše. Tko će da se bakće da čita između redova? I to tako nezanimljivo štivo.

Na polovici života, učenja i napredovanja

23. Ah, arogantna sam u svojoj naivnosti. To je zato što, jebiga, nisam glupa.

24. Nepopravljiva sam. Možda zato što nisam ni pokvarena, ali vrlo teško apgrejdam…

25. Pogrešno sam odgojila decu. U skladu sa svojim sistemom vrijednosti, koji ne priznaje odgoj. I uzalud se nadam da će im biti lakše nego meni. Možda samo utoliko što imaju podršku da budu sve što jesu.

26. Ah, sad idu bolne stvari. Propustila sam da rodim neku djecu. Nisam ih smjela roditi ranije, jednoj budali koju sam obožavala kao nikog. A ni malo kasnije, jednom finom momku, koji mi od silne finoće nije mogao na vrijeme reći da ne zna što bi sa mnom, nego me pustio da ostarim u uvjerenju da se volimo i da imamo vezu. A ja tek sad kontam da sam veći dio tog zajedništva provela sama.

27. Kad pogledam niz mojih momaka, finih, kao i psihopata, vidim da su oni bolji ostali daleko na početku. Sad bih se udala za bilo koga od njih, ne tripujući ništa o ljubavi i romantici.

28. Glupost i arogancija mladosti. Izliječena sam od mladosti. Džaba mi sad i glupost i arogancija.

29. I dalje glupavo vjerujem u slobodu. Ljudi se bore za nju, obično u okvirima odnosa i veza koje ih sputavaju. Ja živim svoju slobodu. Ne znam za veći teret od toga. To je kao da sam na vrhu planine pod snijegom po sunčanom danu. Dišem prečisti kisik koji cijepa pluća gore od gandže domaćice sušene u rerni, gledam odozgo, a ne vidim ništa, jer mi sunce prži oči, a snježna bjelina pojačava odbljesak. Sloboda je pojačivač samoće.

30. Užasnem se kad pomislim da je to sve. Taj vrh koji sam osvojila. Ta izdvojenost bez utjehe. Kotrljanje u lavini kao jedina perspektiva. Pad, kao suštinsko ogledalo uspijeća. Gdje su te stepenice ka nebu?

31. Ne mogu prestati da dajem ljubav iz zaleta.

32. I ne mirim se s tim da nema uzvraćanja.

33. Nije fer. A ja očekujem da bude. Da najzad postane. Da se desi. Da pronađem. Da odahnem.

34. Ne umijem zatvoriti taj izvor bola ili bar da prestanem da ga poistovećujem s izvorom života. Pretendiram na mudrost, ali kako ću bez pameti?

35. Nemam rezervu. A nikako da potrošim ovo bezrezervno što imam. Što je s ovim svijetom, jesu li svi hipici izumrli?

36. Cijelog života sam bila lujka. Ali cijelog života sam bila mlada. A ništa luđe od stare lujke.

37. I uvijek upadam u iste zamke. Osjetim svjetlost nečijeg bića i odmah mislim da smo ravnopravni. Ne padne mi na pamet da ja to osjećam samo zato što ja to mogu osjetiti, a da onaj drugi nema pojma…

38. Nikada me nitko nije voleio onako kako priželjkujem. Što nije sasvim istina. Nikada me nitko koga sam ja voljela najviše nije volio onako kako priželjkujem. Ostadoh željna i u nevjerici.

39. Živim za ljubav, a gladna sam ljubavi.

40. Na pragu starosti, očigledno trebam naučiti neka nova znanja i prihvatiti neke nove istine. Nemam pojma o čemu se radi.

41. Sve mi je dosadno. Nema toga što me potpuno i do kraja angažira. Sve što me do skoro zabavljalo, sad me smara. Dosadna sam sebi. A toliko sam voljela svoje društvo!

42. Živjeti u trenutku je nešto što sam znala. Ali trenutak je ravna beživotna linija. Ili ja više ne umijem?

43. Još nisam naučila letjeti.

44. Dolazi transformacija, nadire prijeteća mudrost, otvara se vidik ka onom ništavilu, koje je jedino što postoji i koje je sve. Ničega se nisam plašila, a sad se plašim ničega.

45. Ne znam koliko ću se još opirati, ali moj unutarnji buntovnik bez razloga ima sve razloge protiv. Ali, on je taj koji će umrijeti mlad. Ja sam tek na pola.

Izvor







Leave a Comment

%d bloggers like this: