Umrijeti da bi živjeli: Kidanje ovisnosti i hrabrost ljubavi Reviewed by admin on . . ''Ono čega ste svjesni možete kontrolirati, ono čega niste svjesni kontrolira vas. Uvijek ste rob onoga čega niste svjesni. '' A. de Mello Svi znamo što se do . ''Ono čega ste svjesni možete kontrolirati, ono čega niste svjesni kontrolira vas. Uvijek ste rob onoga čega niste svjesni. '' A. de Mello Svi znamo što se do Rating: 0

Umrijeti da bi živjeli: Kidanje ovisnosti i hrabrost ljubavi

nevezanost.

”Ono čega ste svjesni možete kontrolirati, ono čega niste svjesni kontrolira vas. Uvijek ste rob onoga čega niste svjesni. ” A. de Mello

Svi znamo što se dogodi kada djetetu najednom oduzmete lizalo ili igračku. To dijete je slika upravo nas. Nešto kasnije naš dječji plač, urlanje, ljutnja, tuga, gubitak i bol postanu malo bolje skriveni ili potisnuti. Srećom i nesrećom po nas, mi jedva vidimo kakve i koliko duboke su naše vezanosti. Tek poneka iskustva, ostanak bez nekih stvari, mjesta ili ljudi, grub i odbojan stav naspram nas – otkrivaju nam  nevidljive, a vrlo čvrste spone čije povlačenje i kidanje uzrokuje burnu reakciju, veliku patnju i bol. Ovo su one očite, primarne navezanosti. Što je s onim svakodnevnima koje niti ne primjećujemo, a koje nas definiraju i vladaju našom slobodom kroz dioničarsko vlasništvo? Mi jesmo robovi svojim navezanostima i za početak možda bi bilo fer priznati ovo. Početak kraja zahtijeva početnu točku, svijest i priznanje.

Gdje nastaju, gdje počinju vezanosti…

U samom temelju, život u fizičkom tijelu je – navezanost. Tijelo je vezano za potrebe i ograničenja. Zatim, formiranje ega kao mentalnog imunološkog sustava koji nas štiti od fizičkih i psihičkih opasnosti prirodan je čin razvoja čovjeka. Navezanost je nuspojava našeg postojanja i odrastanja u fizičkome tijelu, dodatno produbljena i ukorijenjena obiteljskim odgojem i kulturološkim uvjetovanjem.

Navezanosti postaju problem za svakog čovjeka koji želi okusiti pravu slobodu i više istine postojanja. Navezanosti su uvjetovanjem naučene i usvojene lažne ovisnosti. Psihološka kategorija.

Ovisnost koja nije lažna je ovisnost nedonoščeta o bliskoj pažnji roditelja ili staratelja, jer ona uvjetuje fizičku egzistenciju, a (ne)primljena ljubav u tih prvih godina uvjetuje mentalno i emotivno zdravlje individue. Navezanosti su, ako bih izveo daljnji zaključak, prirodan oblik psiho-patologije ljudi i društva u cjelini. One su u rasponu od povezanosti s roditeljima nakon punoljetnosti sve do suptilinijih ovisnosti o ugledu, moći, statusu te konačnici duhovnom egu i utjecaju. Naša osobnost i osjećaj sebe formirane su faktorima naših navezanosti. Samim time i naše iskustvo svakodnevice.

Veći broj istih navezanosti dijelimo s našim bližnjima koji su i sami primili odgoj u sličnim uvjetima. Neke vezanosti su pak specifično naše, a najveća razlika je u razini/težini navezanosti. Gotovo svi smo recimo navezani, manje ili više, na naš posjed ma kakav god on bio. Malo tko ne bi imao nikakvu ovisničku reakciju da mu pokašate oduzeti njegovo vlasništvo, bio to stol iz kuhinje ili neka sitnica. To je priroda naše egzistencije. Uvjerenje o ograničenju. O nestašici. O zasluzi.

Neki ljudi koji požele svoju egzistenciju pretvoriti u život počinju prepoznavati i suočavati se s svojim vezanostima.  Na duhovnom putu ili putu osvješćivanja suočavanje s njima neizbježno je. Osvještavanje, kidanje i oslobađanje od navezanosti praksa je svakoga tko je ozbiljni duhovni aspirant. To je proces koji traje godinama, desetljećima, životima.  Činjenica koja stoji iza toga da nema mnogo istinski uznapredovalih duša upravo i jeste – u dubokim vezanostima. Vezanosti se većim dijelom odnose na udovoljavanje i stimuliranje naših osjetila, što je duboko ukorijenjena navika. Iznad toga postoje vezanosti na intelekt, ugled i moći.

Moć je naime svaka sposobnost polučivanja utjecaja na drugoga.  Apsolutno svatko od nas ima moć i svatko od nas ju je zlorabio. Budistički svećenici upravo zbog slobode od navezanosti žive vrlo asketski; bez žena, bez ikakvih posjeda, bez gotovo ijedne udobnosti, hraneći se vrlo jednostavno i jednom dnevno. Potpuno s one strane osjetilnog uživanja. Naše ‘zapadnjačke’ navezanosti su te koje nam govore odmah iz prve da je takav život izuzetno težak, bolan, pa i užasan. Život bez ”sadržaja”?! Njihovo iskustvo s druge strane govori drugačije. Govori nam kako naše navezanosti postaju izvori i uvjeti naše sreće i nesreće, našeg nemira ili lagode. Te vezanosti drže nas u šaci. Kada nismo njihovi robovi tek tada možemo iskusiti punoću slobode i pružanja sebe drugome. Ovo nije samo jedna budistička doktrina, ovo je svatko mogao iskusiti na svojoj koži.

Ako vezanostima označimo sve ono u čijem ugrožavanju ili odsuću osjećamo gubitak, manjak sreće/zadovoljstva tada dobivamo jasniju sliku na što smo sve navezani te proniknemo pitanje: na što uopće nismo navezani? Da nam netko sutra oduzme neku od naših svakodnevnih igračaka, figura ili navika – koliko dugo bi smo osjećali gubitak? Sve dok neko vrijeme ne bi prošlo, a mi bi uvidjeli kako je ono što se činilo teškim i gotovo nemogućim – iluzija!

Neke naše temeljne navezanosti su roditelji i roditeljska kuća. Ova navezanost seže u mnoge slojeve našeg duha. Toliko je raširena i svakidašnja da se smatra normalnom. Onima koji nisu fizički više navezani na roditelje i roditeljsku kuću možda ostaje nenavezanost kroz oprost, toleranciju, prihvaćanje, vrednovanje sebe kada su roditelji ili sjećanje na njih u pitanju.

Svi koji misle da su produhovljeni neka odu živjeti sa svojim roditeljima na tjedan dana” šaljivo je istaknuo E.Tolle. Na taj način će uvidjeti koliko je navezan/a na stare obiteljske obrasce, traume, zamjerke, nerazumijevanja i ograničenja te emocionalne reflekse. Vidjet će koliko je doista tolerantan, opraštajući, nadrastao sebe, koliko je nedodirljiv (ne)prihvaćanjem i (ne)razumijevanjem koje je gotovo nužni dio generacijske razlike, kućanskog odgoja i očekivanja kojima robuje većina roditelja. Vidjet će koliko je hrabar da bez straha izgovori sebe, a bez ljutnje jer nema vezanost na moguće nerazumijevanje. Vidjet će koliko je blizu ili daleko od bezuvjetne nenavezanosti – na roditelje i sve što oni predstavljaju.

Navezanosti su također svi naši prijatelji i takozvani prijatelji, naši poznanici, kontakti, partneri i partnerice, kućni ljubimci, naš imidž, naš izgled, naši hobiji, predmeti u našoj sobi ili stanu, naš veličanstveni ukus u literaturi ili odjeći, filmu i glazbi. Naš stil. Također svi naši emocionalni ulozi kojih smo manje više nesvjesni. Sve naše navike i naše ovisnosti, naše su vezanosti. Meso, cigarete, kave, seks, filmovi, apsolutno sve bez čega ne možemo zamisliti svakodnevni život i uvjetuje naše raspoloženje i osjećaj zadovoljstva i identiteta – jesu navezanosti. Ovo je bitno samo radi identifikacije, ne radi osude. Napomenuli smo da su vezanosti prirodne za utjelovljenog čovjeka kao fizičko i psihološko biće. Neke vezanosti su konstruktivne, dok druge imaju u svom vlasništvu ovisnika koji nije toga niti svjestan.

Sve bez čega mislite da ne možete, od muža ili cure do pametnog telefona – vaša je navezanost. Ako mislite da niste ovisni o nekoj supstanci/navici dajte si test od 40 dana bez iste. Toliko je potrebno da se navika oduči, iako psihička ovisnost i dalje može prevagnuti.

Nadalje, tek kada osoba ogoli neke od fizikalnih navezanosti (meso, alkohol, cigarete, kava, seks) počne se suočavati s onim suptilnijima kao što su društvo i društveni mehanizmi, tuđe priznanja, viđenja, odgovornost i zlouporaba iste, duhovni ego, moći, ugled, status itd. Riješiti se navezanosti ne značiti ostaviti se nečega, već zbilja moći i biti u stanju ostaviti nešto.

Što je to bez čega vi mislite da ne možete?! Ljetovanja, vikend druženja, cappucino classic, seksa, tri obroka dnevno, čokolade, vašeg djeteta, cipela? Najdublja istina je ta da je Bog jedino od čega ovisimo, naš zaboravljeni otac i majka, a Njega ne možemo izgubiti jer smo njegov neotuđivi dio. Ne govorim ovdje o mitološkom, teološkom, religijskom Bogu s velikim ‘b’. Govorim o vašem bivstvu, izvornom identitetu. Tko je ovo osvijestio u srcu nije vezan ni na što, bez obzira što i dalje može ako želi, slušati glazbu, piti kavu ili posjećivati roditelje. Objekti naše navezanosti nisu dobri ili loši, ali ovisnost o njima drži nas na određenoj razini.

Jedina svrha ovoga teksta je mali podsjetnik da je naš život velikom većinom sadržan od navezanosti koje nisu izvor, uzrok ili svrha za koju živimo. To su navike i vlastiti strahovi nastali životnim iskustvom kroz fizičko i psihološko tijelo posađeno u društvu. Prije svega, naše navezanosti stoje kao zamjena za našu slobodu i dublji identitet, naš napredak ka bivstvu.  Kidanje navezanosti znači direktno se suočiti sa strahom, proći kroz nj i razotkriti ga. Zamislite ne jesti meso 40 dana, zamislite ugasiti facebook profil, zamislite više nikada ne popiti kavu, zamislite godinu dana ne družiti se s ljudima, zamislite biti okruženi osudom i odbijanjem od svih ljudi u vašoj okolini, zamislite živjeti samo na vodi mjesec dana, zamislite ne imati vaš krov nad glavom, zamislite biti nedužno optuženi na desetljeća zatvora i prisilnog rada te izaći i zatim širiti ljubav i toleranciju, kao Nelson Mendela. Zamislite, zamislite…

Istina je također takva da mi možemo bez gotovo svega, a ono što bi morali pri tome žrtvovati je naš ego, naše tijelo boli, naše navike, naše ideje, naše ovisnosti, naš ponos, sliku o sebi… ukratko, naše navezanosti! Morali bismo, kako je već istaknuto u nekim predajama; umrijeti da bi živjeli. Navezanost na mišljenje drugih o nama koje gotovo svi imamo jedno je od viših temeljnih oblika navezanosti koje sputavaju našu izvornu narav. Ako mislite da ste jedan/na od onih koji ne pate od ove navezanosti tada je šansa da je još niste niti osvijestili, počevši od puke reakcije kad nas netko kritizira, proziva, (ne)pravedno optuži, ocrni ili pak, pohvali, laska, uzdiže, komentira, kad je naša slika na nečijem virtualnom oltaru.

U konačnici, kao što jedan Učitelj kaže: ”biti bez želja najveće je postignuće”. Ovo za kapitalistu zacijelo znači letargiju i besposlicu, iako ništa ne može biti dalje od istine.

Osoba koja je posve probuđena nema potrebu (vezanost) ni za kime, ni za čime – ne gaji osjećaj gubitka i boli jer počiva u svjetlosti istine. Boli ove osobe su posve drugačije od onoga što prosječan čovjek osjeća i poima. Tek takva nevezana osoba, bez ovisnosti i bez ahilove anatomije može drugome posve predati Sebe. Sve ostalo je u većoj ili manjoj mjeri podložno nesvjesnom trgovanju i trzanju sitnih finih navezanosti uzduž i poprijeko. Sve je podložno izbjegavanju boli i namještanja u ugodnu poziciju, kompromitiranju radi neke zone udobnosti, proračunate žrtve i davanja, uvjetovano trpljenje i dijeljenje, dobronamjerno nuđenje i dobre namjere kojima je popločen put do znate već gdje. No pozvani smo na mjesto gdje nema straha niti razlika. Gdje je identitet toliko prisutan da može dati sve, pa i život, jer je isto što i vječnost. To je naša odrednica, naša istina, naš put, svrha i cilj. No mi već stojimo na tom mjestu, u tome je vic. Jedino što nas sprečava da uvidimo svoje mjesto, jesu prepreke, vezanosti, ovisnosti. Pozvani smo na postepeno kidanje ovisnosti i na hrabrost ljubavi. Nevezano davanje. Zamislite…zamislite…

– Robert Marinković

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: