SVIJET PO MJERI TEBE, A NE TI PO MJERI SVIJETA Reviewed by admin on . . Ranije sam mislio da u životu moraš biti igrač da bi uspio. Mislio sam da se ponekad mora kalkuliati, trpjeti, prešutjeti, zažmiriti. Skidao sam pirsing prije . Ranije sam mislio da u životu moraš biti igrač da bi uspio. Mislio sam da se ponekad mora kalkuliati, trpjeti, prešutjeti, zažmiriti. Skidao sam pirsing prije Rating: 0

SVIJET PO MJERI TEBE, A NE TI PO MJERI SVIJETA

dosta.

Ranije sam mislio da u životu moraš biti igrač da bi uspio. Mislio sam da se ponekad mora kalkuliati, trpjeti, prešutjeti, zažmiriti. Skidao sam pirsing prije ulaska u kancelariju, pokrivao tetovaže na intervjuima za posao, šutio kad su šefovi bacali telefone o pod u trenucima bijesa, umjesto onih ruku koje volim držao sam svoje stisnute u džepovima. Ukratko – griješio.

Od malena te uče da šutiš starijima jer ih moraš poštovati. Nitko te ne uči kako da uvijek odgovoriš ono što misliš poštujući sugovornika. Uče te da bez pogovora trpiš čak i ono što je loše, a nitko te ne uči da se ono što je loše ne mijenja trpljenjem nego razgovaranjem. Prvo te uče da pogneš glavu a tek poslije da je koristiš. Miješao sam trpljenje s idenjem protiv sebe, miješao glednje kroz prste sa zatvaranjem očiju pred zlom, miješao prešutkivanje s griženjem jezika. Griješio sam, a tek onda naučio.

Sve to vrijeme nešto je u meni gorjelo, tjeralo sljepoočnice da pulsiraju u trenucima nepravde, sušilo grlo u trenucima bespomoćnosti ali mi i davalo snage da na kraju dignem glas čak iako sam bio izdresiran da šutim. Bilo je to izgleda moje suštinsko Ja koje nije pristajalo da bude igrač u takvim igrama. Razumjelo je da su to uvijek igre isključivo protiv sebe. Zato sam u tim nečasnim okruženjima i odnosima ostajao dovoljno dugo da shvatim o čemu se radi i dovoljno kratko da ne postanem kao oni.

Sada vidim da kako godine odmiču, tako se igra namazanije. Manipulatori pokušavaju da te uvjere da prešutkivanje istine nije laž, bezbožnici ti govore da prodaš vjeru za večeru, oportunisti da ukrotiš svoje strasti i radiš nešto što će ti donijeti korist, srebroljubi da svoje neprocjenjive talente unovčiš dajući ih na procjenu njima, a kapitalizam da prodaš i svoj posljednji princip za malo podgojeniji novčanik. Oni koji su bez ljubavi uvjeravaju te da ljubav danas ne postoji, a oni koji isključivo na tuđi račun žive uvjeravaju te da postoji samo interes.

Suviše je bučno vai. Ljudi su bučni. Svi znaju sve, pričaju u glas i na sva usta. Previše toga može da se čuje, a premalo toga je točno. Pod izgovorom davanja savjeta, regrutira se armija poslušnih a otuđenih. To se izgleda ljudima sviđa jer voditi se samo onim što nam drugi govore, put je manjeg otpora. Kad se slušaju savjeti sve je naizgled jasno, djeluje nam očigledno, ali je zamka kad se slijede loši primjeri.

Unutra je pak previše tiho. Postalo je prazno. Odzvanja. Ljudi su prestali slušati ono što im šapuće njihova savjest, prestali su da razumiju svoje osjećaje, prestali su pratiti svoju intuiciju. Ubili su svoju suosećajnost ušutkujući je. Teško je oslušnuti svoje snove, teško je vjerovati im, jer savjest nikada ne vrišti u lice kao što to rade ljudi izvana. Ona šapuće. Zato je uvijek lakše gledati oko sebe nego u sebe, iako smo sami sebi najbliži. To je emotivna kratkovidost kada vidimo samo one usitnjene stvari u daljini i idemo za njima, a ne znamo što je u nama.

Prestao sam se trudit da svoje vanjsko biće napravim po mjeri drugih, a naučio da više nikada ne iznevjeravam svoje unutarnje zbog očekivanja drugih. Postao sam mu vjeran i naučio sam da ga slušam. Na teritoriji mog svijeta vrijedi samo jedno pravilo – ostani doslijedan svojoj suštini i svojim principima pa makar te to koštalo nemanja ničeg. Jer imanje svega bez sebe da u tome uživaš zove se Ništa. Jer samo oni koji nikada ne odlaze od sebe umiju biti bliski s drugima. A to je Nešto. To je Sve(t).

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: