NI PRERANO NI PREKASNO Reviewed by admin on . . Ne znam kako vama, ali meni ogromnu utjehu pruža izreka da nikad ništa nije ni prerano, ni prekasno, nego se događa baš onda kad treba. Ta oslobađajuća pomisa . Ne znam kako vama, ali meni ogromnu utjehu pruža izreka da nikad ništa nije ni prerano, ni prekasno, nego se događa baš onda kad treba. Ta oslobađajuća pomisa Rating: 0

NI PRERANO NI PREKASNO

sve-u-svoje-vrijeme.

Ne znam kako vama, ali meni ogromnu utjehu pruža izreka da nikad ništa nije ni prerano, ni prekasno, nego se događa baš onda kad treba. Ta oslobađajuća pomisao djeluje kao žlica sirupa: umanji grč, ublaži neuspjeh, olakša čekanje i opravda kašnjenje.
Kad pogledam unazad potvrđuje se kao istinita, svi veliki i važni događaji u mom životu imali su vlastitu dinamiku i sve se uvijek nadovezivalo jedno na drugo. Nekad su stvari dugo mirovale prije nego što sam se počela kretati prema njima, a nekad su dolazile same, iznenađivale me, i otvarale vrata u nešto trajno i dobro, što ni u snu ne bih pomislila.

Da, sve se zbivalo u pravo vrijeme, pa čak i veliki lomovi, a istina mi je dolazila onda kad sam je bila spremna podnijeti. Ljubav me pronašla kad sam skupila hrabrost sve drugo pustiti i krenuti za njom. Rastanak, kad sam se mogla odvojiti, a putovi se otvorili da me propuste dalje, bolnu ali živu, i malo drugačiju.

Na kraju je čak i ono naoko nevažno imalo svoje mjesto i svoj smisao, kao kamenčić mozaika u oltaru katedrale, kao nota u simfoniji, dio koji stvara rascvjetanu cjelinu. U vrtložnom gibanju koje me nosilo prema stvarima, i njih prema meni sve se na kraju nalazilo u pravo vrijeme na pravom mjestu, i bivalo lakše kad sam se puštala dušom osjećajući mijene i plivajući s njihovim strujama, nego kad sam kruto inzistirala na nečem što se opiralo, i uvijek ostajalo izvan dohvata, pa sam gubila snagu i vjeru, i orijentaciju.

A trebalo je samo imati povjerenja da će sve što mi treba biti moje kad za to dođe vrijeme. Posvuda po putu bili su raspoređeni mali putokazi ljubavi, kao svijetli znakovi i tople vatre koje je netko nepoznat a moj za mene palio da se ogrijem i oporavim prije nego nastavim put. Gledano s dovoljne udaljenosti, izgubili su se i napori i strah, a ostalo samo to svjetlo, uvijek u pravo vrijeme, uvijek na pravom mjestu. Danas znam da nije bilo slučajno, jer ni ljubav nikad nije slučajna.

-Edit Glavurtić







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: