KAKAV JE TVOJ KAMEN Reviewed by admin on . Dobar dio svog života proveo sam u uspoređivanju. U tom mraku razuma, metežu osjećaja, na tom toboganu različitih raspoloženja, vozeći se preko lažnih uspona do Dobar dio svog života proveo sam u uspoređivanju. U tom mraku razuma, metežu osjećaja, na tom toboganu različitih raspoloženja, vozeći se preko lažnih uspona do Rating: 0

KAKAV JE TVOJ KAMEN

uspoređivanje-dušan-blagojević

Dobar dio svog života proveo sam u uspoređivanju. U tom mraku razuma, metežu osjećaja, na tom toboganu različitih raspoloženja, vozeći se preko lažnih uspona do pravih padova. Nošen vjetrom navike, plovio sam, od krivice do osude, od neadekvatnosti do nadmenosti, plovio sam, od oluje do oluje, plovio, sve dalje od sebe.

Nekada ljutit, a nekad tužan, i sebi sam bio težak, i ne, to nije imalo veze s mojih tadašnjih 155kg. Ne vjerujem ni da sam drugima bio lakši, ali o njima bih razmišljao samo kad dođe do uspoređivanja. Čas pasivno-agresivan, čas neiskreno nesebičan, ali zato uvijek konstantno nepostojan, za to vrijeme moja slika o sebi ovisila je od objekta uporedbe. Bilo je tu kratkotrajnih perioda ispraznog samozadovoljstva, kada bih se našao pored nekog za koga sam mislio da je lošije sreće od mene. Ali to me nije zadovoljavalo, pa sam se mučio uspoređujući neusporedivo, uspoređujući tuđe najbolje sa svojim najgorim. Tako sam se uspoređivao i unaprijed gubio. Onda sam krivio druge, normalno, pa to je najlakše, sve dok nisam shvatio da su i problem i rješenje na istom mjestu, u meni, samo u meni.

Čudno je to, skoro svi uspoređujemo, gotovo nesvjesno. Bivamo zavedeni lakoćom, tim lažnim osjećajem kontrole. Ili pak povučeni iskrenom željom za samoprocjenjivanjem i zdravom motivacijom, upuštamo se u tu destruktivnu naviku. A onda lako skrenemo s puta, i nađemo se u začaranom krugu neprestane sumnje i rastućeg nezadovoljstva. Pa se posipamo pepelom, zavidimo drugima, želimo ono što imaju, želimo njihov život. Ili se tješimo, pa nadmeno uzdižemo, prekoravajući druge što nisu kao mi, osuđujemo, pa sebi presuđujemo, a na kraju se kao farizej u hramu, zahvaljujemo Bogu “što nismo kao oni”, jer mi smo mnogo bolji, zar ne?

Prvo nas čini nezadovoljnim, drugo nadmenim, a ni jedno potpuno sretnim. Jer uspoređivanje je bitka u kojoj je svaka pobjeda Pirova. To je namještena igra, u kojoj uvijek završimo opljačkani za vlastitu sreću. Jer uspoređivanje je put bez kraja, s bezbroj skrivenih zamki, iskrivljenih putokaza, i vazda novih kategorija koje na njega pozivaju. Put na kome gubeći mir, neizbježno gubimo i sebe.

Ako je već tako hajde da malo istražimo taj put, jer prilika za uspoređivanje ima koliko ti duša hoće. Dovoljno je samo da upališ kompjuter, i eto ga. Drušvene mreže, ima li veće zamke? Svi se slikaju, nude sređene verzije svojih života, putovanja, žurki, druženja, proslava, večera, treninga. Gledajući njih, lako pomisliš “kako je moj životić dosadan i pust”. Onda počinju pitanja, zašto ne jedem bolju hranu, zašto ne izlazim više, zašto nisam zgodniji, opušteniji, zanimljiviji, ljepši, sretniji…zašto nisam netko drugi?

I tu je prva zamka uspoređenja, uspoređujemo pogrešne stvari. Živimo u društvu koje, fotošopirano savršenstvo postavlja na pijedestal dostižnog ideala. Zašto, jer se bolje prodaje. Za to vrijeme, divna, mada neprivlačna istina, poput izlizanog starog prošlogodišnjeg modela biva bačena u kraj. A istina je da nitko od nas nije savršen, i da taj idealizirani trenutak nečijeg života ne govori sve. Jer svatko od nas ima stranu lica za slikanje, osmijeh koji je vježbao, mjesto u sobi gdje sjenke najbolje padaju.

Istina je da gotovo nitko ne postavlja slike kada je tužan, kada mu je teško, dosadno i mučno. Kada ga slamaju sumnje, šibaju strahovi, i muče anksioznosti. Nema slika svakodnevnih rutina, ili ne daj Bože poraza. A je li život samo to, ti rijetki “idealni” trenuci u kojima smo sjajni, prelijepi i sretni?

Ne, naravno da nije, a vjerujem da bi i naša svakodnevna verzija lagano izgubila bitku od one dorađene, one koju predstavljamo svijetu.

Zato ne uspoređuj svoje loše s njihovim dobrim. Jer nije sve onako kakvim se čini, medalja ima dve strane, a svatko od nas neku svoju muku, zbog koje bi se, da može, odmah zamijenio s tobom.

Pa čak i da uspoređuješ svoje najbolje s njihovim najboljim, svoje materijalno s njihovim materijalnim, nećeš naći sreću. Lako je uspoređivati nečiju kuću, plaću, kola, odjeću, broj prijatelja ili lajkova na fejsu. Lako ali netočno, jer izvanjske vrijednosti rijetko su pravi pokazatelj nečije sreće, a još rjeđe kvalitete. Ako to radiš kako bi procijenio vlastitu vrijednost, opet gubiš bitku, jer će na ovom svijetu uvijek postajati netko tko će u nečemu biti bolji, znati ili imati više od tebe.

A je li biti najbolji, i u svemu prvi zaista toliko važno? Čini li to život?

Ne, ne moraš biti bolji od bilo koga drugog, bitno je to da voliš to gdje si, i to tko si. To je ono što se računa. To je divna istina i ona ostaje, i što god ti radio, nećeš je promijeniti.

Najvrednije stvari rijetko su oku vidljive, zato se ne uspoređuj s onim što je na licu, već s onim što je na srcu. Uspoređuje se, ako želiš, s HKristom u praštanju, Gandijem u miroljubivosti, s Leonidom u hrabrosti, Majkom Terezom u nesebičnosti, Sokratom u mudrosti. E to su osobine vrijedne usporedbe. Usporedi se slobodno, jer čak i da ih nikada ne dosegneš, samim razmišljanjem o njima, postat ćeš bolji.

Ali molim te, shvati da si previše jedinstven da bi se uopće i usporedio s bilo kim, jer tvoje kvalitete, osobine i talente nema nitko drugi. I shvati je uspoređivanje netočno, jer u uspoređivanju s galebovim letom, pastrmka zaista djeluje glupo i nesposobno. Zar ne?

I ako te do sada nisam uvjerio da je uspoređivanje blesava navika razmisli o ovome.

Kontrolu imaš nad samo jednim životom, svojim.

Tvoj život, tvoja je misija, koju nitko osim tebe ispuniti ne može.

Zato, s pogrešnih, fokus usmjeri na jedinu pravu osobu, na sebe.

Umjesto da se usporediš, takmičiš i trudiš da pobijediš ostale, okreni se sebi.

Pogledaj u sebe. Usporedi se sa sobom. Takmiči se sa sobom.

Usporedi sa sobom od jučer, pa danas pobijedi. I tako dan po dan.

Mikelanđelo je rekao da se “u svakom komadu kamena krije statua, a umjetnik je taj koji je treba otkriti”.

Zato, ne zamaraj se tuđim kamenčićima.

Ti si umjetnik, a tvoj život, tvoje umjetničko djelo.

I svojim izborima kleši karakter divljenja vrijedan.

Svojim vrlinama vajaj blistavu ličnost.

Jer ličnost počinje tamo gdje uspoređivanje prestaje.

Leave a Comment

%d bloggers like this: