Disciplina srca Reviewed by admin on . . “Da je jedina molitva koju si cijelog svog života govorio bila “Hvala ti”, bilo bi ti dovoljno.” – Meister Eckhart Tu večer nikada neću zaboraviti. Jer tada s . “Da je jedina molitva koju si cijelog svog života govorio bila “Hvala ti”, bilo bi ti dovoljno.” – Meister Eckhart Tu večer nikada neću zaboraviti. Jer tada s Rating: 0

Disciplina srca

zahvalnost-ljubav-dusan-blagojevic.

“Da je jedina molitva koju si cijelog svog života govorio bila “Hvala ti”, bilo bi ti dovoljno.”
Meister Eckhart

Tu večer nikada neću zaboraviti. Jer tada se promijenilo sve. Bilo je to neko davnije vrijeme i neki raniji ja.
Ja, loše navike, okrilje noći, i ples može da počne.
Nikada potpuno sretan, nikada zadovoljan, i nikada dovoljan.
Nedovoljno sposoban, nedovoljno pametan, nedovoljno hrabar, nedovoljno ustrajan i… nedovoljno dobar.
Već neko vrijeme održavao sam se na površini, plutajući u toj močvari traženja problema, mana, i u svemu negativnih strana.
Ali te večeri, osjetio sam da gubim dah. Počeo sam da tonem.

  • Ma daaaj, nemoguće da je ovaj Dušan nekada bio takav?

O da, dragi moji, bio je, i te kako.
Umjesto da uživam u zalasku sunca, mene bi nervirale fleke na prozoru kroz koji gledam.

Kažu da, ako promijeniš način na koji promatraš sve oko sebe, sve oko tebe se mijenja.
I da svakoj istinskoj promjeni ponašanja prethodi promjena gledišta. A meni se upravo to dogodilo.

Hrvajući se s obiteljskim pravom, zadrijemao sam.
Usnio svog bolesnog deku.
Sjećam se, osjetio sam da je spokojan, da je sretan, osjetio sam da je napokon slobodan.
Trgao me je poziv, znao što slijedi:

  • umro ti je djed Branko.
  • Znam.

Bum.

To su oni momenti kada bolno shvatiš da je, uprkos svoj ljepoti, život ipak ćudljiva pojava.
Ne ravna se po tebi, ne usporava zbog tebe, i ne pita te jesi li spreman.
Ide nekim svojim tokom, a na tebi je da uhvatiš korak.

Ja sam i na meni sve. Ma kakav ispit, pali auto i pravac u Obrenovac.
Čudna je snaga ovakvih događaja. Utkaju se u tebe, prožmu te, prodrmaju i promijene.
I jednom razmaženom, nezahvalnom klincu otkriju moć zahvalnosti. Htio on to ili ne.

Trebalo je utješiti baku, trebalo je organizirati sahranu…trebalo je prenijeti deku do pogrebnih kola.
Zaleđen i stegnut, uhvatio sam ga za noge, i tada, umjesto očekivanog straha osjetio nešto neočekivano.
Osjetio sam zahvalnost.
Zahvalnost na tome što se više ne muči, zahvalnost na tome što sam tu, zahvalnost na svemu što imam.

Zahvalnost je promijenila moj život.
Tada i u tom trenu, samom sebi sam se zakleo da neću čekati ovakve podsjetnike.
Ne.
Umjesto toga ću, svakog dana, samog sebe podsjećati koliko sam zahvalan na tome što sam živ.
Poslije nekog vremena i moj pogled na zahvalnost se promijenio.
Ona je prestala biti samo emocija.
Ona je za mene postala disciplina.
Disciplina srca.

Jer zahvalnost zaista zahtijeva disciplinu i vježbu.
Kad je lako, lako je i biti zahvalan, ali tko tada o zahvalnosti razmišlja.
U najboljem slučaju, tu i tamo je konstatiramo i šutke podrazumijevamo.

Kad je teško, još teže ju je pronaći, jer na čemu sad da budemo zahvalni?
I tako, neispunjeni, nesretni i nezahvalni plovimo od sreće do tuge i opet nazad.
Nesvjesni da već imamo sve što nam je potrebno, i da to propada samo zato što ne vježbamo.

Vježbanjem zahvalnost uvećavamo, a Ona, što je veća, to nam je dostupnija.
I kao takva uvećava nam sreću, a blaži nam tugu.
Zahvalnost pruža mnogo, a traži malo.
Samo 5 minuta dnevno, i to je to.
Toliko vremena imaš.

Ne govori mi sada da nemaš razlog zahvalan da budeš. Neću to da slušam.
Jer, radosti moja, ako imaš što jesti, što odjenuti i gdje spavati, sretniji si od 75% na ljudi na ovoj planeti, a nije li samo to razlog da budeš zahvalan?

Ja mislim da jest.
A ti…
Ne čekaj da izgubiš da bi počeo cijeniti.
Ne čekaj da dobiješ, pa da onda uzvratiš,
Život je jedan i ne traje dugo, oboji ga zahvalnošću na svemu što imaš i dobit ćeš sve što ti treba.

Pa, hajde, kaži mi na čemu si zahvalan?
Slušam te…

-Dušan Blagojević

Pomozibloze.com

 

 

 

Leave a Comment