ŽENE KOJE DRŽE TRI UGLA… SAME SU SI KRIVE Reviewed by admin on . . Ruku na srce, više volim čitati ili slikati nego pridržavati uglove kuće, a da budem sasvim iskrena, nisam za to ni sposobna ni osobito nadarena. Istina, malo . Ruku na srce, više volim čitati ili slikati nego pridržavati uglove kuće, a da budem sasvim iskrena, nisam za to ni sposobna ni osobito nadarena. Istina, malo Rating: 0

ŽENE KOJE DRŽE TRI UGLA… SAME SU SI KRIVE

žena-čita.

Ruku na srce, više volim čitati ili slikati nego pridržavati uglove kuće, a da budem sasvim iskrena, nisam za to ni sposobna ni osobito nadarena. Istina, malo me štrecne kad se povede neki razgovor pa vidim kako su druge žene spretne i požrtvovne, kako se u sve razumiju i sve stignu i kako bi bez njih cijela kuća otišla k vragu. Ja, niks. Da sad odem na neko krstarenje ili slično kuća bi se sasvim dobro držala i bez mene, samo što ne bi mirisala na finu hranu, pa bi moj dragi smršavio, što opet ne bi ni bilo tako loše.

Kod nas on mijenja gumice na slavinama, pere prozore i riba zahod, plaća račune (ja pojma nemam koliki nam je račun za struju ili grijanje) i obavlja još neke prljavije poslove. Ja dnevno navratim na plac i kuham, a peglam i sve ostalo prema trenutnom nadahnuću. Kad se dogodi da nekad dobro i pošteno oribam kupaonicu, a ne zbrzam kao obično, on se smije i kaže „to je žena, to je zmaj“ kao da sam ostvarila ne znam kakvo postignuće.U godinama kad sam živjela sama bilo je slično, ni tad nisam bila ni spretna ni vješta ali sam srećom imala blagonaklone i dobrodušne prijatelje koji su uskakali a ja se poslije oduživala onim u čemu sam dobra: večericom, ručkom, bocom vina, i svi zadovoljni.

Kad već ovako pametno zborim, moje je opažanje da se žene same guraju tamo gdje to i nije baš nužno, a poslije, kad se druga polovica na to navikne i razmazi, gunđaju i žale se da sve moraju same. E, sestro, prije si na to morala misliti! Uz dnevni posao van kuće, odgoj djece, kuhanje i nabavku one su umislile da i stan mora biti blistavo čist pa se ubijaju poslom, kronično umorne i zlovoljne, jer kakve bi i bile kad do jedan noću peglaju? Ne znam je li stvar u dokazivanju ili nitko drugi to ne bi znao tako obaviti, ali žene si kompliciraju život neopisivo i dok su takve, ne treba im nikakvih neprijatelja, sve odlično obave same. I mada je na površini smiješna i banalna, da se ne zavaravamo, ovo je i priča o kontroli, ali neću sad na tu stranu.

Uglavnom, moja draga prijateljica svojevremeno se žalila da mora ozbiljno razgovarati sa svekrvom s kojom je živjela u istoj kući, da je ne dočekuje svaki dan gotovim ručkom jer ona želi sama kuhati za svog muža i djecu, u pet poslijepodne, kad dođe s posla.
Druga jedna gospođa, ovdje na društvenoj mreži prije dvije godine za Božić posjekla je prst i završila u bolnici, i napisala da se ne zvala ona kako se zove ako ne završi sve božićne kolače točno kako je naumila. A cijela šaka u zavoju!

Drage moje, baš ove dnevne banalnosti odlična su vam lekcija iz omiljenog poglavlja o ljubavi prema sebi, tako rado citiranog, a tako slabo i nikako provedenog u praksu. Kome se dokazujete? Što dokazujete? Mislite da nešto ne može bez vas? Ma sve na svijetu može, bez svakoga! Nemojte samo misliti da sam ja po ovom pitanju ovako flegma zato što sam nešto posebno osviještena, nisam, meni je lakše jer imam gen babe Milke, pa sam prirodno malo polijena i komotna i prilična folirantica. Više volim u ruci šalicu kave od usisavača. I vidim da to nije loš recept, jer umjesto savršeno zbegecanog stana ja imam osmijeh na licu, i uživam u svom vremenu. I ne držim tri ugla kuće, fućkaš ih, i bez mene stoje sasvim dobro.

-Edit Glavurtić







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: