Svjedočanstvo neurokirurga nakon povratka iz kome i skore smrti: Raj,anđeli,vodiči Reviewed by admin on .   Dr. Eben Alexander, neurokirurg i znanstvenik, iznio je svoje nevjerojatno svjedočanstvo o postojanju Raja. Prenosimo neka njegova zapažanja, opise i osj   Dr. Eben Alexander, neurokirurg i znanstvenik, iznio je svoje nevjerojatno svjedočanstvo o postojanju Raja. Prenosimo neka njegova zapažanja, opise i osj Rating: 0

Svjedočanstvo neurokirurga nakon povratka iz kome i skore smrti: Raj,anđeli,vodiči

doc

 

Dr. Eben Alexander, neurokirurg i znanstvenik, iznio je svoje nevjerojatno svjedočanstvo o postojanju Raja. Prenosimo neka njegova zapažanja, opise i osjećaje koji će vas zapanjiti.

‘Kao dijete sam posvojen. Odrastao sam ne sjećajući se ničeg o svojoj obitelji i nesvjestan toga da imam biološki sestru imena Betsy. Mnogo godina kasnije, potražio sam svoju biološku obitelj, ali za Betsy je bilo kasno. Preminula je.

Ovo je priča o tome kako smo se ponovo našli –u Raju.
Prije nego započnem, moram objasniti da sam znanstvenik koji je cijeli život posvetio istraživanju funkcioniranja mozga. Moj posvojitelj bio je neurokirurg i slijedio sam njegov primjer, postavši i sam neurokirurg i akademski građanin koji je na Harvardu poučavao znanost mozga.
Moje znanje o mozgu uvjerilo me da su izvantjelesna iskustva, susreti s anđelima i slično samo halucinacije, koje izaziva mozak koji je pretrpio traumu.
I onda, u najdramatičnijim mogućim okolnostima, dobio sam dokaz da sam u krivu. Prije šest godina, jedno jutro sam se probudio sa žestokom glavoboljom. Kroz nekoliko sati bio sam u komi; moj neokorteks, dio mozga koji upravlja procesima mišljenja i čini nas ljudima, ugasio se.
U to sam vrijeme radio u Lynchburg General Hospital u Virginiji i odvezli su me ondje na hitnu. Doktori su utvrdili da sam se zarazio meningitisom – rijetkom bakterijskom vrstom E coli koja je izjedala moj mozak poput kiseline. Šanse za preživljavanje bile su gotovo nula.
Bio sam u dubokoj komi u vegetativnom stanju i sve visoke moždane funkcije su bile ugašene. Skenovi nisu pokazivali nikakvu svjesnu aktivnost – ne da moj mozak nije funkcionirao nego je bio u potpunosti ‘iskopčan’.
Ali moje unutarnje ja je postojalo, u inat svim poznatim zakonima znanosti.
Tijekom sedam dana kome, moja svijest je prošla put kroz niz svjetova, svaki nevjerojatniji od prethodnog – putovanje izvan fizičkog svijeta koje bih prije toga odbacio kao nemoguće.
Tisuće godina, obični ljudi i šamani i mistici su opisivali kratke, predivne uvide u nezemaljske svjetove. Nisam prva osoba koja je otkrila da svijest postoji neovisno od tijela.
U mom je slučaju jedinstveno da sam, barem koliko znanstveni podaci pokazuju, jedina osoba koja je otputovala u ovu nebesku dimenziju s potpuno ugašenim korteksom, tijekom konstantnog nadzora.
Postoje medicinski zapisi svake minute moje kome i nijedan od njih ne pokazuje aktivnost mozga. Drugim riječima, što se neuroznanosti tiče, moje putovanje nije se odvijalo u mojoj glavi.
Mnogi znanstvenici imaju problema s ovom izjavom. Moje iskustvo minira cijeli njihov sustav vjerovanja. Mjesto gdje sam prihvaćen je crkva, gdje moja priča ispunjava očekivanja ljudi.
Čak i duboke note crkvenih orgulja i predivne boje oslikanih stakala odjekuju izgledom i zvucima Neba.
Evo što sam doživio; ovo je moja karta Raja.
Nakon strašne glavobolje, kad sam pao u komu, polako sam postao svjestan primitivnog stanja tijekom kojeg sam se osjećao kao da sam zakopan u zemlji.
No, to nije bila obična zemlja, svuda oko sebe sam osjećao,a ponekad i čuo i vidio, druge entitete.
Bilo je djelomice stravično, djelomice utješno i poznato: osjećao sam se kao da sam oduvijek dio ove prvobitne tame.
Često me pitaju: ‘Je li to bio pakao?’ Ne mislim da jest – očekujem da pakao bude malo interaktivniji, a ovo je bilo pasivno iskustvo.
Zaboravio sam što je biti čovjek, ali jedan važan dio moje osobnosti je bio na djelu: osjećao sam radoznalost. Pitao bih ‘Tko? Što? Gdje?’ i nikad nije bilo odgovora.
Nakon što je prošlo mnogo vremena, iako ne mogu procijeniti koliko, svjetlo se počelo spuštati, obasjavajući sve zlatnom i srebrnom svjetlosti.
Bio je to okrugli entitet, koji je svirao predivnu, rajsku muziku koju zovem ‘the Spinning Melody’. Svjetlo se otvorilo kao prorez u tkanini tog svijeta i osjetio sam da prolazim kroz njega, gore u dolinu punu sočnog i rodnog zelenila, gdje vodopadi teku u kristalne bazene. Bilo je oblaka, rozih i bijelih. Nebo je iza njih bilo bogato plavo-crno.
Svijet nije bio bezličan. Bio je dubok, prodorno živ i snažan kao aroma prženog pileta, zadivljujuć kao zraka sunca na metalu automobila i nevjerojatan kao prva ljubav.
Savršeno mi je jasno koliko ovo ludo zvuči i jasno mi je da netko ne može prihvatiti. Kao i mnoge stvari u životu, zvuči nategnuto sve dok i sami to ne iskusite.
Bilo je drveća, polja, životinja i ljudi. Bilo je vode, koja je tvorila rijeke ili padala kao kiša. Magle su se uzdizale s površine tih voda, a ribe su plivale pod njima.
Kao i zemlja, voda mi je bila jako poznata. Kao da su najljepši vodeni prizori koje sam vidio na zemlji bili lijepi baš zato jer me podsjećaju na ovu živu vodu. Moj pogled želio je ući u nju, sve dublje i dublje.
Voda se činila višom i čišćom nego išta što sam dotad iskusio, kao da je bliža prvotnom izvoru.
Stajao sam i divio se oceanima i rijekama Amerike, od plaža Caroline do zapadnih potoka, ali sve su se činile kao mlađa braća i sestre ove živuće vode.

U Raju je sve stvarnije – manje gusto, ali u isto vrijeme intenzivnije.
Raj je ogroman, raznolik i nastanjen kao i zemlja… Dapače, mnogo više. Ali u svoj toj raznolikosti, ne postoji osjećaj različitosti koji karakterizira naš svijet, gdje su sve stvari same za sebe i nemaju direktne veze s ničim oko sebe.
U Raju ništa nije izolirano. Ništa nije usamljeno. Ništa nije odvojeno. Sve je jedno.
Osjetio sam kako letim na krilu leptira, usred pulsirajućeg jata milijuna drugih leptira. Svjedočio sam nevjerojatnom plavo-crnom baršunastom nebu prepunom zlatnog svjetla, anđeoskim zborovima koji su ostavljali blistave tragove na nebu.

Ti zborovi stvarali su pjesme i himne iznad svega s čim sam se susreo na zemlji. Zvuk je bio kolosalan; odjekujuća pjesma koja me natapala bez da me smočila.
Svi moji osjeti su se spojili. Gledanje i slušanje nisu bili odvojeni. Kao da sam mogao čudi gracioznost i eleganciju letećih bića i vidjeti spektakularnu muziku koju su stvarali.
I prije nego sam se počeo pitati tko ili što su, shvatio sam da stvaraju muziku jer je ne mogu zadržati. Bio je to zvuk čistog užitka. Nisu je mogli zadržati ništa više nego mi možemo napuniti pluća i nikad ne izdahnuti.
Iskusiti ovu muziku je bilo pridružiti joj se. To je jedinstvenost Raja – čuti zvuk je biti dio njega. Sve je bilo povezano sa svim, kao neograničeno kompleksan uzorak na perzijskom sagu ili leptirovu krilu. A ja sam letio na tom sagu, na tom krilu.Tijekom ovog putovanja imao sam vodiča. Bila je to nevjerojatno lijepa žena koja se pojavila kad sam letio na krilu leptira. Nikad e nisam vidio. Nisam znao tko je. No njena prisutnost je bila dovoljna da izliječi moje srce da me učini cijelim na način koji nisam znao da je moguć. Njeno lice je nezaboravno. Oči su joj bile duboko plave, a jagodice visoke. Lice joj je bilo okruženo kosom boje meda.

Bez da je otvorila usta, dala mi je do znanja da sam voljen i zbrinut iznad svih očekivanja i da je svemir veći, bolji i ljepši nego što sam ikad mogao sanjati
U međuvremenu, na zemlji, bio sam u komi sedam dana i nisam pokazivao znakove oporavka. Doktori su raspravljali treba li nastavljati s održavanjem života kad sam se osvijestio. Oči su mi se samo otvorile i vratio sam se. Nisam imao sjećanja na svoj život na zemlji, ali sam znao gdje sam bio.

Sve sam učio ispočetka: tko, što i gdje sam. Prolazili su dani, pa tjedni, kao snijeg koji nježno pada i moje staro, zemaljsko znanje se vratilo.  Nakon osam mjeseci vratilo se moje znanje o znanosti, uključujući iskustva i učenje kroz dva desetljeć koja sam radio kao neurokirurg. Taj oporavak je čuo bez objašnjenja u modernoj medicini.

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: