Koraci mudrosti Reviewed by admin on . Prvo što trebate napraviti je da dođete u dodir s negativnim osjećajima kojih čak niste ni svjesni. Mnogi ljudi imaju negativne osjećaje kojih nisu svjesni. Mno Prvo što trebate napraviti je da dođete u dodir s negativnim osjećajima kojih čak niste ni svjesni. Mnogi ljudi imaju negativne osjećaje kojih nisu svjesni. Mno Rating: 0

Koraci mudrosti

Univerzum-svjesnost

Prvo što trebate napraviti je da dođete u dodir s negativnim osjećajima kojih čak niste ni svjesni. Mnogi ljudi imaju negativne osjećaje kojih nisu svjesni. Mnogi ljudi su potišteni, ali nisu toga svjesni. Tek kada osjete što je veselje, shvate koliko su bili potišteni. Ne možete liječiti rak ako ga niste otkrili. Ne možete se riješiti pamučnog žiška sa svoje farme ako ga niste otkrili. Prva stvar koja vam je potrebna je da postanete svjesni svojih negativnih osjećaja. Kojih negativnih osjećaja? Na primjer zlovolje. Osjećate zlovolju i smušenost. Osjećate mržnju prema samima sebi, ili krivnju. Osjećate da je život besciljan, da nema smisla; povrijeđeni su vam osjećaji, osjećate se živčanima ili napetima. Dođite prvo u dodir s tim osjećajima.
Drugi korak (u ovom programu od četiri koraka) je da je taj osjećaj u vama, a ne u stvarnosti. To je tako očita stvar, ali mislite li da to ljudi znaju? Ne znaju, vjerujte mi. Imaju doktorate i rektori su raznih sveučilišta, ali nisu to shvatili. U školi me nisu učili kako se živi; učili su me sve drugo. Kao što je jedan čovjek rekao: “Stekao sam prilično dobro obrazovanje. Trebalo mi je dosta godina da to prebolim.” Znate, duhovnost je upravo to: zaboravljanje naučenog. Zaboravljanje svega onoga smeća što su vas naučili.
.
Negativni osjećaji su u vama, ne u stvarnosti, i zato prestanite pokušavati promijeniti stvarnost. To je ludo! Prestanite pokušavati promijeniti druge ljude. Trošimo sve svoje vrijeme i energiju pokušavajući promijeniti vanjske okolnosti, pokušavajući promijeniti svojeg bračnog druga, svoje šefove, svoje prijatelje, svoje neprijatelje, i sve druge. Ništa ne moramo promijeniti. Negativni osjećaji su u vama. Nijedna osoba na svijetu nema moć učiniti vas nesretnim. Na zemlji ne postoji ni jedan događaj koji ima moć omesti vas ili povrijediti. Nema takvog događaja, uvjeta, situacije, ili osobe. Nitko vam to nije rekao, rekli su vam suprotno. Zato se i nalazite u takvoj zbrci u kakvoj ste sada. Zato spavate. Nikada vam to nisu rekli, ali to je samo po sebi jasno.
.
Uzmimo, na primjer, da kiša upropasti picnic. Tko ima negativne osjećaje? Kiša? Ili vi? Što uzrokuje negativne osjećaje? Kiša ili vaša reakcija? Kada udarite koljenom o stol, stol je u redu. Bol je u vašem koljenu, a ne u stolu. Mistici nam stalno pokušavaju reći da je sve u redu. Stvarnost nije problematična. Problemi postoje samo u ljudskom umu. Mogli bismo dodati: u glupom, spavajućem ljudskom umu. Stvarnost nije problematična. Da sa ove planete maknete ljude život bi išao dalje, priroda bi i dalje postojala u svoj svojoj draži i nasilju. U čemu bi bio problem? Nema problema. Vi stvarate probleme. Problem je u vama. Poistovjećujete se s “pripadajućim”, i u tome je problem. Osjećaj se nalazi u vama, a ne u stvarnosti.
.
Treći korak: nikada se nemojte poistovjećivati s tim osjećajem. Taj osjećaj nema nikakve veze s “ja”. Nemojte određivati svoju bit u okvirima tog osjećaja. Nemojte reći: “Depresivan sam.” Ako želite reći: “Depresivno je”, to je u redu. Ako želite reći da je depresija prisutna, to je u redu; ako želite reći da je zlovolja prisutna, i to je u redu. Ali nemojte govoriti: “Zlovoljan sam.” Određujete se u okvirima tih osjećaja. To je vaša iluzija; to je vaša greška. Depresija je prisutna upravo sada, ali, neka bude, pustite je na miru. Proći će. Sve prolazi, sve. Vaša depresija i vaša ushićenja nemaju nikakve veze sa srećom. To je samo njihanje klatna. Ako tražite uzbuđenja i ushićenja spremajte se za depresiju. Želite svoje omamljujuće sredstvo? Spremajte se za mamurluk. Klatno se njiše s jednoga kraja na drugi.
.
To nema nikakve veze s “ja”; to nema nikakve veze sa srećom. To je “pripadajuće”. Ako to zapamtite, ako si to kažete tisuću puta, ako isprobate ova tri koraka tisuću puta, uspjet ćete. Možda to nećete trebati ponoviti ni tri put. Ne znam; tu nema nekog pravila, ali učinite to tisuću puta i otkrit ćete najveću stvar u svojem životu. K vragu i ti rudnici zlata na Aljasci. Što biste uradili sa zlatom? Ako niste sretni ne možete živjeti. Dobro, pronašli ste zlato. Kakve to veze ima? Postali ste kralj, ili princeza. Slobodni ste, više vas nije briga da li ste prihvaćene ili odbačeni, to više nije važno. Psiholozi nam govore da je vrlo važno imati osjećaj pripadnosti. Gluposti! Zašto biste željeli pripadati bilo kome? To i onako nije važno.
.
Jedan mi je prijatelj rekao da postoji jedno afričko pleme u kojem se smrtna kazna sastoji u izgonu iz plemena. Da vas protjeraju iz New Yorka, ili iz mjesta u kojem već živite, ne biste umrli. Kako to da Afrički domorodac umre? Zato jer ima osobine koje spadaju u običnu ljudsku glupost. Misli da neće moći živjeti ako nikome ne pripada. Većina ljudi se razlikuju od njega, ili? Uvjeren je da nekome mora pripadati. Ali ne morate nikome pripadati, ni jednoj stvari ili skupini. Ne morate čak biti ni zaljubljeni. Tko vam je rekao da morate biti? Ono što vam je potrebno je da budete slobodni. Ono što vam je potrebno je da volite. To je to; to je vaša narav. Ali vi mi govorite da biste htjeli biti poželjni. Želite da vam se plješće, želite biti privlačni, da svi oni mali majmuni trče za vama. Tratite svoj život. Probudite se! Ne treba vam to. Možete biti blaženo sretni i bez toga.
Vaše društvo neće biti sretno kad to čuje jer će se počet plašiti vaših otvorenih očiju i shvaćanja. Kako kontrolirati takvu osobu? Takva osoba vas ne treba; ne pogađa je vaša kritika: baš ga briga što mislite ili govorite o njoj. Presjekla je sve te veze, i više nije marioneta. To je grozno. “Moramo ga se, dakle, riješiti. Govori istinu, postao je neustrašiv, nije više  čovjek.” Čovjek! Gle! Napokon čovjek! Riješio se svojega sužanjstva, pobjegao je iz zatvora.
.
Niti jedan događaj ne može opravdati negativne osjećaje. Nema takve situacije na svijetu koja opravdava negativne osjećaje. To je ono što su svi mistici cijelim svojim srcem čeznuli da nam priopće, ali nitko ne sluša. Negativan osjećaj je u vama. U Bhagavat-Giti, hinduističkoj svetoj knjizi, Krishna govori Arjuni: “Baci se u oganj bitke i stavi svoje srce pred Gospodinove lotosove noge.” Divna rečenica.
Ništa ne morate učiniti da postignete sreću. Veliki Majstor Eckhart vrlo je lijepo rekao: “Boga ne dosežete time što duši nešto dodajete, nego time što joj nešto oduzimate.” Ne trebate ništa činiti da biste bili slobodni, trebate nešto odbaciti. Tada ćete biti slobodni.
Ovo me podsjetilo na priču o jednom zatvoreniku koji je iskopao tunel ispod zatvorskih zidova i uspio je pobjeći. Izašao je iz tunel točno na sredini školskog igrališta, gdje su se igrala mala djeca. Naravno, kad je izašao, nije se više mogao suzdržati i počeo je skakati vičući: “Slobodan sam, slobodan, slobodan.” Jedna mala djevojčica prezirno ga je odmjerila i rekla mu: “Nije to ništa, ja sam Mira.”
.
Četvrti korak: kako promijeniti stvari? Kako promijeniti sebe? Ima puno stvari koje morate razumjeti, ili radije, samo jednu stvar koja se može izreći na više načina. Zamislite nekog čovjeka koji dođe k svom liječniku i kaže mu što ga boli. Doktor kaže: “Dobro. Shvatio sam vaše simptome. Znate li što ću učiniti? Propisat ću jedan lijek za vašeg susjeda.” Čovjek odgovara: “Puno vam hvala, doktore, to će mi puno pomoći.” Zar to nije apsurdno? Ali, svi mi to radimo. Čovjek koji spava uvijek misli da će se osjećati bolje ako se netko drugi promijeni. Patite zato što spavate, ali ipak mislite: “Kako bi život bio divan da se netko drugi promijeni – da se promijeni moj susjed, moja žena, moj šef.”
.
Uvijek želimo da se netko drugi promijeni da bismo se dobro osjećali. Ali, jeste li se ikad zapitali od kakve bi to koristi bilo za vas čak i kad bi se vaš(a) suprug(a) promijenio(la)? Bili biste isto tako ranjivi kao i prije, isto biste tako spavali kao i prije. Vi ste taj(ta) kome je potrebna promjena, vi ste taj(ta) koji(koja) mora uzeti lijek. Ali vi i dalje ustrajno mislite: “Osjećam se dobro jer je svijet u redu.” Krivo! Svijet je u redu jer se ja osjećam dobro. Svi mistici nam to govore.

Kada se probudite, kada shvatite, kada uvidite, sa svijetom postane sve u redu.

Zamislite da se ne osjećate dobro, i da ste loše raspoloženi, a vode vas kroz lijepi kraj. Krajolik je prekrasan, ali niste raspoloženi ni za kakvo razgledanje. Nekoliko dana kasnije prolazite kroz isto mjesto i kažete: “Bože, kako sam mogao ovuda proći, a da ništa ne primijetim. Sve postane lijepo kada se promijenite. Ili kada promatrate drveće ili planine kroz svoj mokri prozor po kojem šiba oluja, sve izgleda sivo i bezoblično. Željeli biste izaći van i promijeniti sve to drveće i planine. Čekajte malo. Dajte da vidimo vaš prozor. Kada oluja i kiša prestanu, i ponovno pogledate kroz svoj prozor, reći ćete: “Kako sve izgleda drugačije.” Vidimo ljude i stvari ne onakvima kakvi su, nego onakvima kakvi smo mi. Zato, kada dva čovjeka gledaju istu stvar ili osobu, dobijete različite reakcije. Vidimo ljude i stvari ne onakvima kakve su, nego onakvima kakvi smo mi.
.
Sjećate li se one rečenice iz Svetog pisma koja kaže da će se onima koji vole Boga sve okrenuti na dobro? Kada se napokon probudite, nećete više pokušavati činiti dobre stvari – pustit ćete da se same događaju. Odjednom ćete shvatiti da je sve ono što vam se događa dobro. Osvrnite se na neke od ljudi s kojima živite, koje želite promijeniti. Mislite da su ćudljivi, bezobzirni, nepouzdani, nevjerni, i kakvi već ne. Ali kad vi budete drugačiji i oni će biti drugačiji. Također ćete na njih drugačije gledati. Netko tko vam je do sada izgledao zastrašujuće, izgledat će zastrašen. Onaj tko vam se do sada činio bezobraznim, izgledat će prestrašenim. Iznenada, nitko više neće imati moć da vas povrijedi. Nitko više nema moć vršiti pritisak na vas. To izgleda slično ovome: vi ostavite knjigu na stolu, a ja je uzmem i kažem: “Vršite pritisak na mene da uzmem ovu knjigu. Moram je uzeti, ili ne uzeti.” Ljudi su tako zauzeti optuživanjem drugih, svih drugih, optuživanjem života, optuživanjem društva, optuživanjem susjeda. Nikako da promijenite svoj način postupanja, nikako da prekinete tu noćnu moru, nikako da se probudite.

Ponovite ovaj program tisuću puta:

.

  • prepoznajte negativne osjećaj u sebi
  • shvatite da su ti osjećaji u vama, a ne u svijetu
  • nemojte na njih gledati kao na nešto što je sastavni dio “ja” – te stvari dolaze i odlaze
  • shvatite da, kada se vi promijenite, sve će se promijeniti

Ostaje nam još jedno važno pitanje: poduzimam li išta da se promijenim?
.
Imam jedno veliko iznenađenje za vas, puno dobrih vijesti! Ne morate učiniti ništa. Što više činite, postaje sve gore. Sve što morate učiniti je da shvatite.
Razmislite o svojim čuvstvima prema nekome s kim živite ili radite, a koga ne volite, i tko u vama pobuđuje negativne osjećaje. Hajde da vam pomognem da shvatite što se događa. Prva stvar koju morate shvatiti je da su negativni osjećaji u vama. Vi ste odgovorni za te negativne osjećaje, a ne netko drugi. Netko drugi bi na vašem mjestu bio potpuno miran i staložen u prisustvu te osobe; to na njega ne bi tako djelovalo. Na vas djeluje. Shvatite sada još jednu stvar: postavljate zahtjev, očekujete nešto od te osobe. Možete li si to posvjestiti? Recite onda toj osobi: “Nemam nikakvog prava da ti postavljam bilo kakve zahtjeve.” Rekavši to, odbacit ćete i svoje zahtjeve. “Nemam nikakvog prava da ti postavljam bilo kakve zahtjeve. Ah, ja ću se zaštiti od posljedica tvojih akcija, tvojeg raspoloženja, i čega sve ne, ali ti izvoli, budi što odabereš biti. Nemam nikakvog prava da ti postavljam bilo kakve zahtjeve.”

.

Vidite li što vam se događa kada to učinite. Ako u vama postoji otpor da to kažete, Bože, koliko toga ćete razotkriti o svojem “pripadajućem”. Neka se pokaže diktator u vama, nek’ se vidi tiranin. Mislili ste da ste kao malo janje, zar ne? Ali ja sam tiranin, i vi ste tiranin. Mala varijacija na temu: “Ja sam budala, i ti si budala.” Ja sam diktator, i vi ste diktator. Želio bih upravljati vašim životom, želio bih vam govoriti kakvi biste trebali biti, i kako biste se trebali ponašati. I bolje da se ponašate kako sam ja odlučio, jer ću se inače kazniti negativnim osjećajima. Sjetite se što sam vam rekao, svi smo mi luđaci.
Jedna mi je žena rekla da je njezin sin dobio nagradu u svojoj srednjoj školi. Nagrada je bila za odlične rezultate u športu i učenju. Bila je sretna zbog njega, ali je bila u iskušenju da mu kaže: “Nemoj se visoko uzdizati zbog te nagrade jer bi mogao nisko pasti kada ne budeš tako uspješan.” Dvoumila se: kako da spriječi njegova buduća razočarenja, a da mu sada ne pokvari veselje.

Nadajmo se da će i on to naučiti dok mu majka raste u mudrosti. Nije važno što će mu ona reći. Važno je što će od nje jednoga dana biti. Tada će shvatiti, znat će što reći, i kada reći. Nagrada je bila rezultat natjecanja koje može biti okrutno ako se temelji na mržnji prema sebi ili prema drugima. Ljudi se osjećaju dobro na račun lošeg osjećaja drugih. Pobjeda je uvijek nad nekim. Zar to nije grozno? U ludnici je to normalno!
.
Jedan je američki liječnik pisao o utjecaju natjecanja na svoj život. Pohađao je medicinski fakultet u Švicarskoj gdje je bilo dosta Amerikanaca. Rekao je da su neki studenti doživjeli šok kad su shvatili da na tom fakultetu nema ocjenjivanja, nema nagrada, nema dekanove nagrade za najbolje studente, nema najboljeg, ili drugog najboljeg po odjeljenjima. Rekao je: “Neki od nas to jednostavno nisu mogli prihvatiti. Postali smo skoro paranoidni. Mislili smo da je riječ o nekoj varci.” I zato su neki otišli na druge fakultete. Oni koji su tamo opstali, iznenada su uočili jednu stvar koju nikada nisu vidjeli na američkim sveučilištima: dobri studenti su pomagali drugima, davali su im svoje bilješke. Njegov sin je na medicinskom fakultetu u SAD-u, i kaže mu da studenti u laboratoriju često pokvare sliku na mikroskopu tako da sljedećem studentu treba tri do četiri minute da ga ponovno namjesti. Natjecanje. Moraju uspjeti, moraju biti savršeni. Napisao je i jednu zgodnu priču za koju kaže da je istinita, ali mogla bi poslužiti kao lijepa prispodoba. U jednom malom američkom gradiću ljudi su se navečer okupljali da skupa sviraju. Imali su saksofonistu, bubnjara, violinistu, uglavnom starije ljude. Okupljali su se zbog društva, zbog čistog užitka u sviranju, iako nisu svirali posebno dobro. I tako su uživali, i odlično se provodili dok jednoga dana nisu odlučili da dovedu novog dirigenta koji je bio vrlo ambiciozan i pun elana. Novi dirigent rekao im je: “Hej, ljudi, morali bismo dati jedan koncert. Moramo pripremiti jedan koncert za grad.” Dirigent se zatim postupno otarasio nekoliko ljudi koji nisu dobro svirali, zaposlio je nekoliko profesionalnih glazbenika, uigrao je orkestar, i imena su im se pojavila u novinama. Zar to nije bilo divno? Zatim su odlučili otići svirati u veći grad, ali neki stariji ljudi, sa suzama u očima rekoše: “Bilo nam je tako lijepo u starim vremenima kada smo loše svirali, ali smo uživali.” I tako je okrutnost ušla u njihove živote, ali nitko to nije prepoznao kao okrutnost. Vidite kako su ljudi postali ludi!
Neki od vas pitaju me što to znači: “Budite ono što jeste, to je u redu, ali zaštit ću se i bit ću ono što jesam.”
.
Drugim riječima, neću dopustiti da manipulirate sa mnom. Živjet ću svoj život, ići ću svojim putem, slobodno ću misliti što hoću i slijediti svoja nagnuća i svoj ukus. I reći ću vam ‘ne’. Ako neću željeti biti u vašem društvu, to neće biti zbog bilo kakvih negativnih osjećaja koje bi vi pobudili u meni, zato što ih više ne možete pobuditi. Nemate više moć nada mnom. Može biti da mi društvo drugih ljudi jednostavno više odgovara. I zato, kada mi kažete: “Hoćete li ići sa mnom u kino večeras?” Reći ću vam: “Žao mi je, idem s nekim drugim. Više volim njegovo društvo nego vaše.” I to je u redu – reći ljudima ne, to je divno. Dio buđenja sastoji se u tome da svoj život živite onako kako vam odgovara. I shvatite: to nije sebično. Sebično je ako zahtijevate od drugih da žive onako kako to vi želite. Sebičnost leži u zahtijevanju da netko drugi živi tako da udovolji vašem ukusu, vašem ponosu, vašem dobitku, vašem zadovoljstvu. To je zaista sebično. I zato ću se zaštiti. Neću smatrati dužnošću kazati vam da. Ako se u vašem društvu budem ugodno osjećao, uživat ću u njemu bez lijepljenja. I više vas neću izbjegavati zbog negativnih osjećaja koje pobuđujete u meni. Nemate više tu moć.
.
Buđenje bi trebalo biti iznenađenje. Kada nešto ne očekujete da se dogodi, a dogodi se, iznenađeni ste. Kada je žena vidjela Webstera kako se ljubi sa služavkom, rekla mu je da je jako iznenađena. Webster je pak bio zagovaratelj ispravne uporabe riječi (shvatljivo, pošto je napisao rječnik), pa je odgovorio: “Ne, draga, ja sam iznenađen. Ti si osupnuta!”
Neki ljudi postave sebi buđenje kao cilj. Čvrsto su odlučili da to postignu. Kažu: “Odbijam biti sretan dok se ne probudim.” U tom slučaju, bolje je da ostanete kakvi jeste. Jednostavna svjesnost je sreća u usporedbi s pokušavanjem da se stalno na sve reagira. Ljudi reagiraju tako brzo zato što nisu svjesni. Shvaćate da postoje okolnosti u kojima ćete neizbježno reagirati, čak u potpunoj svijesti. Ali dok rastete u svjesnosti, sve manje reagirate, a sve više djelujete. Zaista nije važno.
.
Ima jedna priča o učeniku koji je rekao svom guruu da ide nekamo daleko u nadi da će postići prosvjetljenje. Svakih šest mjeseci slao je svom guruu poruke kako bi ga izvještavao o svom napretku. Prvi izvještaj bio je: “Sada razumijem što znači odreći se samog sebe.” Guru je poderao poruku i bacio je u koš za smeće. Nakon šest mjeseci opet je dobio poruku koja je glasila: “Sada sam postigao osjetljivost za sva bića.” Poderao je i tu poruku. I onda je došla treća poruka koja je glasila: “Sada shvaćam tajnu jednoga i mnogih.” I opet je ju poderao. I tako je to bilo godinama sve dok jednoga dana poruke nisu prestale stizati. Nakon nekog vremena guru je postao znatiželjan. Neki putnik išao je u taj daleki kraj gdje je učenik živio, pa mu je guru rekao: “Pokušaj saznati što se dogodilo s tim čovjekom.” I konačno je dobio poruku od njega. Pisalo je: “Zar je to važno?” kad je to guru pročitao, reče: “Uspio je! Uspio je! Shvatio je! Napokon je shvatio!”
Evo još jedne priče. Jedan je vojnik na ratištu, kad god bi vidio komadić papira, bacio pušku, pokupio papir i gledao u njega. Onda bi ga pustio da odleti iz njegove ruke na zemlju. Zatim bi otišao nekamo dalje i ponovio istu stvar. Njegovi suborci su to primijetili pa su rekli: “Izlaže se pogibelji. Potrebna mu je pomoć.” I tako su ga poslali u bolnicu, i dali mu najboljeg psihijatra, ali činilo se da nema nikakvih rezultata. Lutao je po bolnici i skupljao papiriće. Lijeno bi ih pogledao i pustio da odlepršaju na pod. Na kraju su rekli: “Moramo ga otpustiti iz vojske.” Pozvali su ga da mu predaju otpusno pismo. Lijeno ga je uzeo u ruke, pogledao i uzviknuo: “To je to! To je to!” Konačno je našao ono što je tražio.
Dakle, postanite svjesni svojeg sadašnjeg stanja kakvo god ono bilo. Nemojte više biti diktator. Prestanite gurati sami sebe jer ćete jednog dana shvatiti da se ono što ste htjeli postići guranjem već postigli samom svjesnošću.

Anthony de Mello

Izvor

Leave a Comment