Koliko veliko treba biti naše povjerenje? Reviewed by admin on . . Problem kod sjećanja i programa je što nas uvjeravaju da povjerenje dajemo nečemu neprirodnom, nekoj bajci ili mitologiji, tamo nečemu, daleko. Ali istina je . Problem kod sjećanja i programa je što nas uvjeravaju da povjerenje dajemo nečemu neprirodnom, nekoj bajci ili mitologiji, tamo nečemu, daleko. Ali istina je Rating: 0

Koliko veliko treba biti naše povjerenje?

aborigini-povjerenje-ljubav.

Problem kod sjećanja i programa je što nas uvjeravaju da povjerenje dajemo nečemu neprirodnom, nekoj bajci ili mitologiji, tamo nečemu, daleko. Ali istina je da povjerenje dajemo najprirodnijoj formi našeg bivanja, onoj koju smo posve zaboravili. Kao što nesvjesno dišemo s povjerenjem, tako ga svjesno moramo dati najdubljem dijelu sebe, onom tko zna istinu. U stvari, povjerenje je najmističnije putovanje moguće – to je oklop koji povjerenje daje kornjači da će je postati svjesna, to je Duša koja namjerava našu svjesnost nje same.
.
Izvadak je iz knjige “Tihi zov Australije”. Autorica opisuje svoje putovanje s australskim Aboridžinima po pustinji:
“Kad smo nešto kasnije naišli na rojeve pustinjskih muha, moje se pokrivalo za glavu pokazalo kao pravi božji dar. Kad nas je jednom drugom prigodom napala prava poplava letećih kukaca koji su usput još i ubadali, namazali su me zmijskim uljem i pepelom te mi rekli da se povaljam po pijesku. Bio je to čudnovat postupak, ali sam njime uspješno odvratila nametnike. Vrijedilo je hodati smiješnog izgleda poput klauna, ali muhe koje su mi ulazile u uši i osjećaj da mi insekt hoda po unutrašnjoj strani glave, utisnuo mi se u sjećanje kao nešto paklensko.
.
Pitala sam ih kako mogu stajati tako mirno i pustiti insektima da hodaju po njima. Nasmijali su mi se. Zatim su mi rekli da vođa, Kraljevski crni labud, želi razgovarati sa mnom.
“Shvaćaš li koliko dugo traje vječnost?” pitao je. “To je dugo, vrlo dugo razdoblje. Vječnost. Znamo da u vašem društvu nosite vrijeme na rukama i da živite po satu pa te zato pitam znaš li koliko dugo traje vječnost?”
“Da”, odgovorila sam. “Shvaćam što znači vječnost.”
“Dobro”, rekao je. “Onda ti mogu reći nešto više. Sve u Jedinstvu ima svoju svrhu. Nema nezgoda, slučajnosti ili hirova. Postoje samo stvari koje ljudi ne razumiju. Ti smatraš da su pustinjske muhe loše, to je za tebe pravi pakao, a zapravo se radi o pomanjkanju razumijevanja i mudrosti. U biti, one su potrebna i dobra stvorenja. Pužu našim ušima i čiste vosak iz njih, a također i pijesak kojeg nakon spavanja uvijek ima. Jesi li primijetila kako odličan sluh imamo? Da, one ulaze i u nos i čiste ga.”
Pokazao je na moj nos i dodao: “Ti imaš vrlo male rupe, ne poput našeg velikog koali nalik nosa. U danima koji dolaze vrućina će biti još veća i ti ćeš jako patiti ako ne očistiš svoj nos. Kad će vrućina biti iznimno visoka, ne smiješ otvarati usta. Ako je ikome potreban čist nos, to si ti. Muhe koje puze po našem tijelu odstranjuju sve što je potrebno.”
.
Pokazao mi je ruku i nastavio: “Pogledaj kako je naša koža meka i glatka, a pogledaj svoju. Nikad nismo upoznali osobu čija se boja kože promijenila zbog hoda. K nama si došla u jednoj boji, zatim si postala crvena, a sad se sušiš i raspadaš. Svakog dana postaješ sve manja i manja. Nikad nismo upoznali nekog tko svoju kožu ostavlja na pijesku poput zmije. Muhe su ti potrebne da bi očistile tvoju kožu, a jednog dana ćemo naići na mjesto gdje su ostavile svoje ličinke pa će nam to poslužiti kao obrok.” Duboko je udahnuo i zagledao se u mene: “Ljudi ne bi mogli preživjeti kad bi uklonili sve što je neugodno umjesto da to razumiju. Kad muhe dođu, mi se predajemo. Možda si sada spremna da i ti učiniš tako.”
.
Sljedeći put kad sam čula kako muhe dolaze iz daljine, odvezala sam svoj šešir, proučavala ga nekoliko trenutaka, ali sam zatim odlučila da bih mogla poslušati savjet starješine. I tako, muhe su došle, a ja sam otišla. Otišla sam u New York, u svom duhu. Otišla sam u vrlo skup, probran kozmetički salon. Zatvorenih očiju zamišljala sam kako mi netko čisti uši i nos. Zamišljala sam obučene tehničare čija diploma visi na zidu iznad mene. Osjećala sam kako tisuće malih pamučnih loptica čisti cijelo moje tijelo. Na posljetku, stvorenja su otišla, a ja sam se mentalno vratila u Divljinu. Istina je, predanost je doista ispravan odgovor u nekim okolnostima.”
-Neno Ljubić







Leave a Comment

%d bloggers like this: