Jeste li spremni na čuda? Reviewed by admin on . . Vjerojatno ste se imali prilike sresti s ljudima koji su imali zdravstvene izazove, takve da su bili prijetnja da možda završe kobnim ishodom i možda ste pomi . Vjerojatno ste se imali prilike sresti s ljudima koji su imali zdravstvene izazove, takve da su bili prijetnja da možda završe kobnim ishodom i možda ste pomi Rating: 0

Jeste li spremni na čuda?

voljeti-sebe-karcinom-jelena-jović.

Vjerojatno ste se imali prilike sresti s ljudima koji su imali zdravstvene izazove, takve da su bili prijetnja da možda završe kobnim ishodom i možda ste pomislili: ,, Uh, pa to je baš strašno!’’ ali to se ipak događa nekom drugom. A što ako se samo jednog jutra probudite i shvatite da je ta osoba netko od vaših najbližih ili čak da ste ta osoba – baš VI?!

.
Jednog lijepog proljetnog jutra, prije točno 3 godine, probudila sam se zdrava, puna energije i entuzijazma kao i svakog proljeća i otišla na rutinski sistematski pregled, rasterećeno očekujući rezultate u skladu sa svojim stanjem i onda je uslijedio – ŠOK!
Saopćili su mi da najvjerojatnije imam uzanpredovali karcinom(rak) štitne žlijezde i da imam još dva tjedna života!



I evo sada, 3 godine kasnije, želim podijeliti s vama kako da zdravstveni izazov pretvorite u životni blagoslov i tako pomognete i sebi i drugima. Jeste li spremni na čuda?
.
Iako nam se čini da mnogo (čak i previše?) znamo o svim dostupnim ljekovitim i blagotvornim namirnicama i stilu života, neusporedivo rjeđe smo spremni da od sebe zahtijevamo čuda i budemo spremni na njih. „Toliko se usredotočujemo na probleme liječenja kao što su troškovi medicinskih usluga i novi lijekovi da zaboravljamo jednostavniju, manje invazivnu i često mnogo pristupačniju alternativu, a to je razumjeti i spriječiti bolest.’’
.
U našoj stalnoj ,,želji za promjenom’’ leži i jedna od najvećih opasnosti našeg puta. U sadašnjem trenutku nema ama baš ničega što treba mijenjati – osim načina promatranja. Razvoj počiva samo na promjeni gledišta – sva vanjska događanja su samo izraz novog pogleda na stvari. Koliko god grubo izgledalo onima koji žele popraviti i poboljšati ovaj svijet: na svijetu nema ničega što bi trebalo popraviti i promijeniti, osim svog gledišta. Spoznaj samoga sebe!
.
Popraviti samoga sebe znači samo naučiti (i prihvatiti) da sebe vidimo onakve kakvi jesmo! I bolest nam onda upravo pokazuje, u svojoj iskrenosti koje dijelove sebe nismo prihvatili i ,,upire prstom’’ eksplicitno nam pokazujući koja je naša ,,tema’’.
Sam trenutak preuzimanja odgovornosti za svoj život, suočavajući se s mogućim nepovoljnim ishodom hrabro, je po sebi magičan. Nekako se tada sve promijenilo – od prvobitnog šoka, bolest je postala moj blagoslov, naročito što su mi tada do svijesti dolazili odgovori na do tada i nepostavljena pitanja – što sam ja to sebi do sada radila?, kako to da sam toliko zanemarivala signale koji su i do tada postojali?, i ono što svaka bolest učini – učini nas izuzetno iskrenim i ogoljenim pred samim sobom. Nema više skrivanja i potiskivanja, prenebregavanja i zataškavanja. Samo suočavanje, osvještavanje i prihvaćanje.
.
Saznanja i uvidi koje sam tada dobila su bili nevjerojatni. Prepoznala i osvijestila sam svoju veliku žeđ i glad za životom, ali i one dijelove mene koji su očigledno odlučili da umru, jer su do tada bili toliko zanemareni, zapostavljeni i nevoljeni, da je za njih jedina alternativa bila upravo – smrt. Ne prepuštajući se savjetima liječnik za hitnu operaciju koja bi trebala da mi spasi život, krenula sam na put otkrivanja sebe. Istraživala sam, tražila, čitala, posjećivala stručnjake u raznim područjima – od zvanične do alternativne medicine i psihologije i NLP-a. U razgovoru s jednim duhovnim liječnikom došla sam do ključne spoznaje – moja štitna žlijezda – moj leptirić kako ću je kasnije nazvati se žrtvovala za mene. Moja štitna žlijezda je mene zaštitila od mene same. Rak nikada ne pada s neba i ne dolazi iznenada. To je stanje cielog organizma koje smo sami stvorili i sami mi i jedino mi njemu doprinjeli. On se manifestira na fizičkom nivou kao posljednja faza procesa koji je započet mnogo ranije i koji je poslijedica duboke emocionalane povrijeđenosti, a kod mene potisnutih, neiskazanih, neizraženih i neizgovorenih emocija.
.
Odjednom sam osjetila beskrajnu ljubav prema svojoj štitnoj žlijezdi i opcija da je odstranim zato što je možda životna prijetnja je za mene, postala nemoguća. Osjetila sam pored duboke ljubavi i zahvalnost, jer moje nesvjesno se pobrinulo za to da bez obzira što se događa s nekim od mojih organa, moje zdravlje bude na optimalnom nivou. Bilo je potrebno ne kao do tada, deklarativno voljeti sebe, ja sam počela osećati što to znači kada zaista volimo sebe i ta ljubav, bliskost i povezanost su napravile promjenu. Jednom kada se povežemo sa sobom, uvijek znamo kako da posegnemo za tim resursom i obećavši sebi da ću slušati uvijek od tada što mi moje tijelo govori, puna entuzijazma nastavila svoj put.
 .
Bila sam spremna prihvatiti i prigrliti sve što mi je život donosio na tom mom putu, a to je bio i susret s duhovnim učiteljem koji mi je pomogao ,,očistiti mulj iz svoje čaše’’. To je bio još jedan izazov i to iskustvo je bilo toliko intenzivno da sam se u nekim trenucima osjećala da se prognoza da umirem zaista može tada realizirati. Ipak, nakon ,,patnje’’ kroz koju sam prošla oslobađajući se nekorisnog tereta koji sam nosila, mulja koji se zapekao, jednog jutra sam se probudila potpuno drugačija, svježa, nova, puna ljubavi prema sebi, svijetu oko sebe i spremna da krenem s procesom samoiscjeljenja.
.
Na kontrolnom pregledu je konstatirano da je tumor koji su do tada smatrali kobnim i pogubnim za mene – u stvari pravio BALANS i da je moja odluka da svoju štitnu žlijezdu upravo ja zaštitim kao i ona mene do tada, od operacije i odstranjivanja, bila optimalna za mene. I tada sam shvatila da se čuda događaju kada smo spremni da ih doživimo.
.

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: