Ho’oponopono: Što je ispravno i savršeno za nas Reviewed by admin on . . Ovo je prevod intervjua koji je divna Mabel Katz dala za ožujski broj e-magazina “Refresh your life”. Uživajte. :) Mabel Katz je rođena i odrasla u Argentini. . Ovo je prevod intervjua koji je divna Mabel Katz dala za ožujski broj e-magazina “Refresh your life”. Uživajte. :) Mabel Katz je rođena i odrasla u Argentini. Rating: 0

Ho’oponopono: Što je ispravno i savršeno za nas

lg_mabel_katz_004.

Ovo je prevod intervjua koji je divna Mabel Katz dala za ožujski broj e-magazina “Refresh your life”. Uživajte. 🙂
Mabel Katz je rođena i odrasla u Argentini. Preselila se u Los Angeles 1983. gdje se uspješno bavila poslom računovođe i porezkog savjetnika. Osnovala je svoju kompaniju “Your bussines Inc.” 1997. godine. Danas je učitelj havajskog učenja Ho’oponopona i autorica knjige “Najlakši način”, te serijala knjiga koje su zasnovane na Ho’oponoponu. U knjizi, Mabel priča o svom iskustvu pronalaženja svog identiteta i slobode, korištenjem ove tehnike.
.
Dvanaest godina, ona je intezivno učila s master učiteljem Ihaleakala Hew Lenom, Ph.d. Sama suština ove vještine je veoma jednostavna – otpusti i dopusti Bogu. Tko bolje od Boga zna što je pravo i savršeno za nas?
 .
RYL: Mabel, možete li nam ispričati nešto o najčudesnijim događajima koje su posljedica prakticiranja Ho’oponopono vještine?
Mabel: Najčudesnija iskustva za mene su zapravo u odnosima s mojom djecom, jer je to potpuno izvan svih okvira, zaista izvan svake šablone. Znate, ostaviti muža s djecom je veliki problem, posebno za majku u Latinskoj Americi. U to vrijeme, bilo mi je važno što drugi ljudi misle o meni. Danas me zaista to više ne zanima. Odnos koji imam sa svojom djecom je predivan. Jedan sin ima 28, drugi 33 godine i nekada i na seminarima pokazujem mailove koje mi šalju s riječima iskrene ljubavi i poštovanja, npr. “Volimo te i hvala ti na svemu”. Mlađi često kaže “Mama, molim te nastavi da čistiš, to radi!”
.
Što bih više mogla tražiti? Kada je mlađi sin bio mali, plakao je danima i govorio kako želi doći živjeti sa mnom, ali ja sam znala da s duhovne strane to nije bilo ispravno. Jednog dana mi je kao majci bilo zaista teško i obratila sam se Bogu, rekavši: “Tražiš previše od mene, ne znam  hoću li moći.” Tog dana je moj sin prestao plakati! Ukoliko zatražiš pomoć, ona uvijek stiže. Ali, morala sam da zaustavim sebe, da ne interveniram ja, već da to dopustim Bogu.
Zatim, nakon nekoliko godina, njegov otac mu je rekao da dođe živjeti kod mene. Sin me je pitao što ćemo raditi i ja sam mu rekla: “Čistit ćemo!” I čistili smo. Narednog dana, dok sam bila sa svojim sinom, moj bivši muž me je zvao telefonom, ali moj mobilni nije zazvonio. Kasnije sam vidjela propušteni poziv i poruku, ali sam bila izuzetno iznenađena što telefon jednostavno uopće nije zvonio. Kasnije sam mu odgovorila mailom, kada sam bila mirnija. Da sam se javila na telefon, ne znam šta bi se dogodilo. Ali, zahvaljujući tome, stvari nisu eskalirale i dva dana kasnije, moj sin i njegov otac su se našli na kavi i stvari se ponovo umirile i vratili su se kući.
.
Dakle, Bog može urediti sav stres i postaviti prave ljude na pravo mjesto u pravo vrijeme, stvari koje mi ne možemo, čak ni ukoliko smo vrlo pametni i imamo univerzitetske diplome. Dakle, to su one zaista čudesne stvari koje sam iskusila.
.
Zatim, stvari koje sam primijetila u vezi sa svojim poslom. Npr. način na koji sam započela vlastiti biznis i nikada nisam morala brinuti o novcu, zato što su klijenti dolazili baš kad je trebalo i uvijek plaćali na vrijeme. Kao da je sve bilo sinkronizirano. Kada sam promijenila karijeru, bilo je potrebno samo da šaljem mailove. Način na koji mi je novac dolazio s lakoćom, bio je to potpuno novi svijet za mene. Moj posao je samo da čistim, otpustim i dozvolim Bogu, jer Bog može urediti i koordinirati sve savršeno.
Znate, u nekim intervjuima su me pitali za moje planove u narednih pet godina i odgovorila sam da ne znam ni planove za narednu nedjelju. Naravno, znam kada će biti moji seminari, ali sam naučila da živim u sadašnjem trenutku i naučila da Bog ima bolje planove za mene nego što mogu i da ih zamislim. I puno je lakše tako.
.
RYL: Dakle, ako doživimo neko negativno iskustvo, vi kažete da Bog ima savršen plan za nas?
Mabel: Ok, imate problem. Ja vam kažem da Bog ima savršeno rješenje. Ali, ako počnete da mislite i brinete, sami ste i iako vas Bog voli, ne može ništa učiniti za vas. Stoga će vas promatrati i reći “Ok, radite po svome. Voljet ću vas bez obzira.”
Ali, možete davati dozvolu, trenutak po trenutak i dozvoliti Bogu da vam pomogne. Dakle, pitanje je, hoćete li vjerovati i otpustiti i da hoćete li nastaviti da otpuštate i vjerujete, bez obzira na sve?
.
RYL: To je predivan odgovor. U skorije vrijeme ovo pitanje sa pojavilo više puta, pa bismo vas pitali što da radimo ukoliko čistimo i počnemo osjećamo bol u nekom dijelu tijela (npr. u predjelu srca ili negdje drugo)?
Mabel: Znate, jako važna stvar koju trebate znati o Ho’oponoponu je da nije poanta u tome da nemate nikakve probleme, bolesti ili neku bol. Ja i dalje imam neke bolove i fizičke izazove, te i dalje imam neke probleme. Ali, kakvu god bol ili problem imala, znam da je savršen za mene, zato što je to prilika za čišćenje. Dakle, čistim da bih bila u miru, bez obzira na sve. Dat ću vam primjer.
.
Trebala sam putovati iz Los Angelesa za Ekvador, a nisam željela ići na taj put. Nekoliko dana ranije sam povrijedila leđa i zato je to bio težak put za mene. Nisam ga mogla otkazati. Znate, najčešće nemam nikakvih problema s avionima i gotovo nikada mi se ne događa da letovi kasne ili budu odloženi, iako puno putujem (pretpostavljam da trebam kazati “Hvala”).
Ali, povrh toga što nisam željela putovati i boljela su me leđa, dogodilo se zakasnim na svoj avion. Bila sam prisiljena ostati na aerodromu u Miamiju jednu noć. Spavala sam u sobi koja se nalazila pored čistačica. Rano ujutro one su me probudile i bile veoma bučne. Osjećala sam se jako neugodno i pitala se da li mi to Univerzum namjerno radi! No, naravno, sve su to bile prilike za čišćenje. Kasnije sam bila prebačena na drugu aviokompaniju, kako bih odletjela ranije. Međutim, let te kompanije je odložen, pa sam na kraju poletjela još kasnije. Jako sam se iznervirala i osjećala se kao da je Univerzum zaboravio na mene, iako sam čistila. Malo kasnije, provjerila sam s jednom osobom i ona mi je rekla: “Znaš, morala si biti na tom mjestu i tvoje čišćenje je pomoglo da osoba ne umre od srčanog udara.”
To me je umirilo, rekla sam “Ok” i nastavila. I kada smo konačno poletjeli, u avionu su tražili doktora, jer je netko imao zdravstveni problem. Dakle, znala sam samo da trebam nastaviti čistiti. I nikada ne možete znati, možda je moje čišćenje zaista pomoglo da netko ne doživi srčani udar.
Moj učitelj Ihaleakala uvijek kaže: “Kada god propustite let ili vam let bude odložen, uvijek recite “Hvala”“. Nikada ne možete znati što bi se dogodilo da ste ušli u avion, ili da je vaš avion krenuo na vrijeme. Nikada ne znate. Dakle, bit će stvari koje ne možete izbjeći i koje će vas uznemiriti, koje nećete moći razumjeti i osjećat ćete bol, ali najvažnija stvar je da činimo najbolje da takve situacije promatramo i ne reagramo. Jer nikada situacija nije problem, već kako mi regiramo na problem.
.
RYL: U bivšoj Jugoslaviji dogodio se veliki rat. Moji preci su iz Hrvatske, a rođen sam u Srbiji. I danas postoje veliki problemi između ovih naroda. Znamo da smo u očima Božanstva svi jedno. Možemo li donijeti mir ovog situaciji čisteći sebe?
Mabel: To je veoma dobar primjer kako problemi koje mi imamo, dolaze od naših predaka i da su sve samo sjećanja. Dakle, iako nismo toga svjesni, trebamo znati da mnogi naši problemi dolaze upravo od predaka i da su sve to samo sjećanja koja se ponavljaju u podsvijesti. Ukoliko zaista želimo doći do mira, moramo prihvatiti odgovornost i raditi na našoj podsvijesti i otpuštanju. Možemo napraviti razliku, zato što, što god bude obrisano iz nas, biva obrisano i iz svih ostalih.
 .
RYL: Veoma je zanimljivo što ovih dana održavate seminare u Beogradu, a odmah nakon toga i u Zagrebu. Pratim grupu na facebook-u koja okuplja praktikante Ho’oponopona i vidim da ovih dana članovi iz čitave stare Jugoslavije čiste zajedno. Nešto čudno mi se dogodilo prethodne godine, a djeluje mi da je s ovim u vezi. Osjetio sam da se kao da me je neka nevidljiva ruka vodila da posjetim selo mojih predaka, gdje sam potom plakao na zemlji koju nikada nisam vidio, bez ikakvih logičnih razloga. Samo sam osjećao da je bilo potrebno da budem na tom mjestu.
Mabel: Da, to su ta sjećanja. Ali, znate, mi smo svi obitelj i trebamo to shvatiti. Ne samo Srbi i Hrvati, već i Židovi, Palestinci, Arapi… Ne tragamo li svi za mirom i srećom? Zar ne želimo svi iste stvari? U očima Boga ne postoje crnci i bijelci, naše tijelo je samo ambalaža.
.
RYL: Prije nekoliko dana nisam prisustvovao seminaru, jer me je čišćenje odvelo na drugo mjesto. Imao sam priliku da budem u društvu djevojčice koja ima rijetku bolest od koje pati svega oko 120 ljudi na svijetu. I kao što ste rekli ranije, nisam znao zašto sam se tu našao, ali sam primjetio promjenu u sebi. Ranije bih izbjegavao da pogledam u osobu koju nazivamo “hendikepiranom”, ali zahvaljujući Ho’oponoponu, sada sam bio u miru, znao sam da je to moja prilika da čistim i vidim je očima ljubavi. U vezi s tim, čuo sam da ste radili s npr. autističnom djecom. Biste li voljeli podijeliti to iskustvo s nama?
Mabel: Moje iskustvo s autističnom djecom i ljudima s Downovim sindromom je da su oni zaista puni ljubavi. I sretni su. Oni idu u specijalne škole i od njih se ne traži da budu ono što nisu. Nisu kao mi “normalni”. Od nas se stralno traži da ne budemo ono što jesmo, da budemo savršeni, itd… Stoga, imamo mnogo toga da naučimo od njih. Naš problem je što kada vidimo nekog drugačijeg, mislimo da on ima problem. Dat ću vam i primjer. Održala sam predavanje u zatvoru u Meksiku. I bila sam zaista impresionirana sobom, jer nisam osuđivala nikoga. Iako mi je rečeno da su pitanju zli kriminalci, nisam mogla da ih vidim na taj način. Vidjela sam u njima žene i održala sam predavanje za žene. Kada je sve završeno, znala sam da ih vidim kao dijete ili kako ih Bog vidi.
.
RYL: Osjećam da su ti ljudi hrabre duše koje su došle kako bi nam pružile priliku da očistimo svoja sjećanja.
Mabel: Da, definitivno. Znate, da bi duša nešto takvo preuzela na sebe, ona mora biti napredna duša. Nova duša nikada ne bi mogla izaberati nešto takvo.
.
RYL: Kako djeca reagiraju na Ho’oponopono?
Mabel: Znate, mnogo je lakše s djecom. Kažem im “Samo recite hvala ti” i ona kažu “ok”. A s odraslima uvijek ima pitanja kao npr. “Mabel, kako da kažem “Hvala ti”, trebam li to i da osjećam?”… Odrasli pokušavaju razumjeti, djeca ne.
.
RYL: Tema ovog broja našeg magazina je “Kako reći “Ne” negativnim situacijama, da bismo otvorili vrata pozitivnim situacijama”. Dakle, kako reći “Ne”?
Mabel: Prvo, voljela bih da to sagledamo iz drugog kuta. Imamo problem s “Ne” samo ako imamo problem sa strahom od odbijanja, doživljavamo stvari osobno, ne prihvaćamo sebe ili ne volimo sebe iskreno. Za mene, “Ne” mi daje novu priliku da čistim i zatvorim vrata, jer nešto bolje dolazi. Dakle, budite spremni za “Ne” i recite “Hvala”, zato što je upravo to način na koji zatvarate vrata i dozvoljavate narednima da se otvore. Ako niste spremni da dobijete “Ne” kao odgovor, nikada nećete stići do “Da”. Svako “Ne” je kao stepenik koji vodi do “Da”. Ali, istina je, trebamo naučiti reći “Ne”.
I to je dio voljenja sebe i stavljanja sebe na prvo mjesto, a ne stavljanje drugih ljudi na prvo mjesto. Dakle, kada god imate “Da” ili “Ne” situaciju pred sobom, upitajte sebe: “Radi li ova situacija za mene, osjećam li da je prava za mene?” Drugi ljudi mogu reći da je nešto drugo dobro za vas, ili pričati loše o vama, ali vi trebate slušati sebe. Ako se budete upitali što osjećate da je dobro za vas, nikada ne možete pogriješiti.
.
Era žrtvovanja je završena. Na primjer, roditelji se žrtvuju za svoju djecu i mnogo puta čine nešto što ne žele, zbog čega se ne osjećaju dobro. Nakon toga, očekuju da ih djeca vole zauzvrat i iznenađeni su kada djeca nisu zahvalna. Ali, činili su sve to s očekivanjima. Stoga, uvijek kažem roditeljima: “Nemojte činiti nešto, ukoliko ne osjećate da je to pravo za vas”.
.
RYL: Kada ste počeli voljeti sebe?
Mabel: To je bila odluka. Zato što ranije nisam. Bilo mi je veoma važno što drugi ljudi misle o meni. I bila sam veoma nesretna, jer sam se mnogo trudila da učinim druge sretnima.I mnogo ljudi me je voljelo, ali je to zahtijevalo veliki napor i nikada nisam bila ono što jesam. Sa svakom osobom sam se ponašala drugačije. To je užasno, čak i da vas svi ljudi vole. Voljenje sebe je počelo s Ho’oponopono praksom. Radila sam na sebi i budila se kako bih uvidjela tko sam ja zaista. Shvatila sam da ne moram biti savršena. Čitav život sam pokušavala biti savršena. I to je ono što učimo u školi, kako da budemo dobri iz svih predmeta. Ne možemo! Umjesto da nam pokazuju ono u čemu smo dobri, pokazuju nam ono u čemu smo slabi.
.
RYL: Znate li koja je vaša misija u životu?
Mabel: Za mene – to je mir u svijetu! Ali. najvažnije je probuditi ljude. Jer, ukoliko se ne probudimo, nećemo biti u stanju da donesemo mir. Ako se probudimo, bit ćemo sretni, a sretni ljudi će donijeti mir.
.
Za magazin RYL: Anima Mundi i Marko Maoduš
Intervju na engleskom i druge divne tekstove možete pročitati u martovskom broju magazina Refresh your life na: https://issuu.com/refreshmarketing/…

Comments (1)

Leave a Comment

%d bloggers like this: