Geni NE određuju vašu sudbinu Reviewed by admin on . Pojam "epigenetika" se sve više koristi u svijetu biomedicinskih istraživača ali i upućenijih ´laika´. Od same svoje pojave koncept epigenetike je nailazio na r Pojam "epigenetika" se sve više koristi u svijetu biomedicinskih istraživača ali i upućenijih ´laika´. Od same svoje pojave koncept epigenetike je nailazio na r Rating: 0

Geni NE određuju vašu sudbinu

geni-bolesti-zdravlje-DNA

Pojam “epigenetika” se sve više koristi u svijetu biomedicinskih istraživača ali i upućenijih ´laika´.

Od same svoje pojave koncept epigenetike je nailazio na različite interpretacije.

To je posebno izraženo u nastojanjima podanika farmaceutske industrije da umanje holistički aspekt epigenetike.

To rade s ciljem da ljude odvrate od pomisli da su oni sami najodgovorniji za svoje zdravlje i da im za to ne trebaju nikakve droge.

Što je epigenetika

Epigenetika (od grčkog, epi = preko, iznad, izvan) označava sve ono što utječe na mijenjanje, izražavanje i očitovanje gena, a ne dolazi od promjena u samom genetičkom kodu.

To nešto može se prenositi s generacije na generaciju, mimo poznatih mehanizama nasljeđivanja putem DNK.

Ista riječ odnosi se i na same promjene u izražavanju gena koje ne uključuju promjene u samom zapisu DNK.

Na molekularnoj razini takve promjene dolaze od međuigre staničnih bio-molekularnih sustava koji su vezani uz dešifriranje i aktiviranje DNK.

Biomolekularna osnova epigenetike

Najvažniji dio priče u izražavanju gena zbiva u sinergiji same DNK i proteina koji je obavijaju, reguliraju i štite – takozvanih histona.

DNK i ovi proteini čine kompleks koji se naziva kromatin.

Histoni omogućavaju pakiranje DNK u oktamerne strukture tako da je ušteda prostora maksimalna.

No, histoni ne služe samo kao ambalaža za pakiranje već imaju nevjerojatno važnu ulogu u biokemijskoj dinamici stanice!

Mnogi znanstvenici sada pretpostavljaju da točno određene kombinacije histona čine histonski kod koji je sličan kodu zapisanom u DNK makromolekulama.

Pretpostavljaju da određena  promjena u okolini  dovodi do određene modifikacije histona, koja dalje vodi do aktiviranja određenog gena.

Prema sadašnjim spoznajama dvije vrste promjena mogu utjecati na DNK.

To je biokemijska modifikacija izravno na DNK (naprimjer DNK metilacija) i zaklanjanje DNK histonima, tako da oni mogu spriječiti čitanje DNK.

Te modifikacije su odgovorne kako za normalnu dinamiku stanica, tako i za abnormalnosti koje dovode do bolesti (posebno malignih).

Što se tiče biomolekularnih mehanizama u epigenetici, danas se najviše proučavaju enzimi koji su odgovorni za prijenos acetilnih i metilnih grupa u stanici kao i enzimi koji ih reguliraju.

Acetilacija doprinosi aktivnijem i bržem čitanju gena dok je metilacija odgovorna za potiskivanje izražavanja gena.

Priča, međutim, nije tako jednostavna jer je primijećeno da i histoni mogu međusobno djelovati.

Tako da početno mala promjena na samo jednoj aminokiselini može uzrokovati promjenu čvrstoće pakiranja histona i posljedično otvaranje i laki pristup čitanju i aktiviranju DNK.

Sada je već uočeno da su mnogi poremećaji zdravlja i sindromi povezani s modifikacijama histona, a ne s anomalijama u samoj DNK.

Tajna aktivacije gena

Centralna dogma genetike po kojoj DNK sama određuje na koji način će se generirati proteini i kakav će im biti karakter u životnim procesima, pokazala se pogrešnom u svjetlu novih otkrića o biologiji stanice.

Jezgra s kromosomima koji sadrže DNK je samo memorijski sustav stanice u kojem se ˝arhivira˝ cjelokupno iskustvo stanice koje je ona prikupila u svojem međudjelovanju s okolinom.

Signali iz okoline kontroliraju vezanje histona za DNK, a time aktiviranje ili ne-aktiviranje određenih gena, te stvaranje proteina preko RNK.

Naše tijelo je fino ugođeni instrument koji je sposoban odgovoriti na sve izazove okoliša.

Ali mehanizmi prilagodbe uključuju puno više od fizičkih receptora koji hvataju signale iz materijalnog svemira.

Mi smo prije svega bića energije koja svojim umom mogu značajno utjecati na biologiju tijela.

Dokaza za to ima napretek, a možda najpoznatiji je fenomen placeba i njemu suprotan fenomen noceba.

Utjecaj pozitivnih i negativnih emocija na gene

Vjerojatno ste čuli za to da su “stres i negativne emocije uzročnici većine bolesti”. Ovu izreku danas možete čuti i od mnogih konvencionalnih liječnika.

Stres i negativne emocije mogu imati izravan utjecaj na aktivaciju ili potiskivanje određenih gena.

Sigurno ste imali iskustva s time da se netko od vaših bliskih teško razbolio nakon vrlo stresnih situacija.

I suprotno od toga – pozitivnim emocijama i smijehom možete poboljšati vaše zdravlje, i to je znanstveno dokazano!

Naprimjer, jedna japanska studija iz 2007., koja se bavila utjecajem smijeha na zdravlje, pokazala je da smijeh pojačava 27 različitih gena od kojih je 14 izravno vezano uz aktivnost imunosnih stanica (tzv. ˝prirodnih ubojica˝).

Prema toj studiji, aktivnost tih stanica je bila povećana tijekom šaljivog videa koji su gledali ispitanici.

Ostale su aktivne čak 4 sata nakon gledanja videa, što pokazuje da smijeh ima trajan pozitivan učinak.

Nažalost, što biomedicinski skeptični dogmatik ne može izmjeriti i dokazati u laboratoriju, za njega to ne postoji iako može nekome spasiti život.

Na sreću takvih ekstrema je sve manje, što potvrđuje sve veća potreba za holističkim i komplementarnim pristupima liječenju.

Ljudska misao, emocija i stanje duha ne mogu se više ignorirati u liječničkoj praksi, unatoč tome što se te fine energije ne mogu izravno izmjeriti metodama konvencionalne znanosti.

4 činitelja zdravlja

Postoji 4 osnovna epigenetička činitelja, odnosno signala koji mogu utjecati na izražavanje gena:

  1. Prehrana (neravnoteža pH, način prehrane, nutrijenti i dodaci prehrani, ljekovito bilje, unos vode)
  2. Stanje u biosferi (biološki agensi – paraziti, plijesni, gljivice, bakterije, virusi te raspodjela teških metala, slobodnih radikala, kemijskih spojeva, elektromagnetskih zračenja i polja)
  3. Stanje tjelesnih podsustava i energetske ravnoteže (organi, žlijezde, protok energije, akupunkturne točke, čakre, psiho-fizičke vježbe)
  4. Stanje emocija i uma (traume, mentalni obrasci, mentalno zdravlje, duhovnost).

Stanje emocija je ključno za naše zdravlje.

Prema drevnoj mudrosti i novijim istraživanjima, srce je središte našeg multidimenzionalnog bića, sjedište naših najdubljih nesvjesnih stanja i kreativnog potencijala.

Oko srca kao energetskog središta na najfinijim razinama stvaraju se energetske blokade, do kojih dolazi uslijed emocionalnih trauma.

Oslobađanje od tih blokada i otvaranje prema izvoru kreacije je vrhunski cilj nove, psiho-energetske spiritualne medicine.

Epigenetički činitelji su puno više od onog s čime se mainstream znanstvenici vole igrati u svojim laboratorijima, dotičući samo površinu ali ne i bit, ono najsuptilnije i najmoćnije…

A bit je u oceanu energije-informacije-svijesti čiji smo svi integralni dio, u koji smo uronjeni poput kapljica i u kojem smo svi trenutno povezani.

Kad to znanstvenici i liječnici u potpunosti shvate i kada to zaživi većina ljudi na ovom planetu, počet će nova era u razvoju svijesti i čovječanstva.

-Božidar Kemić

Izvor







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: